Prvi korak je shvatiti da se reforme i promjene koje se zahtjevaju od onih koji nastoje postati članicom EU ne rade zbog Brisela, već zbog dobrobiti same zemlje. Tako bi i BiH mogla riještiti mnoštvo unutrašnjih problema kroz napredovanje na evropskom putu, a najviše joj u tome može pomoći Hrvatska, koja je na to više nego spremna, kaže u intervjuu za RSE ambasador Republike Hrvatske u BiH Tonči Staničić.
Staničić: Najteže su bile, i još uvijek su, reforme u glavama ljudi. Trebalo je promijeniti onaj naš socijalistički samoupravni mentalitet, gdje smo sve mogli kako smo htjeli raditi ili ne raditi. Odgovornost za sebe i svoje ponašanje i svoj način života i ponašanje na poslu – to je bilo najteže. A od onoga – u pravnom smislu riječi – ako želim odgovoriti na vaše pitanje, bilo je jasno da će to biti pravosuđe i unutarnji poslovi – to je poglavlje kojim se mi sada najviše bavimo.
To je bilo jasno od početka i ne samo zato što su sve tranzicijske zemlje, koje su na tom putu bile ili jesu, imale tu najviše problema, nego zato što je to jedna boljka koju smo naslijedili iz prošlog vremena i jasno je bilo da trebamo najviše napora uložiti u reformu pravosudnog sustava. Naime, ne možemo napredovati ni gospodarski ni u političkom, ni u socijalnom smislu ako nemamo objektivno i efikasno pravosuđe. A nitko od nas ga nema.
Staničić: Nema nikoga tko može pomoći BiH više od nas, iz jako puno razloga. Možda ona činjenica da su Hrvati konstitutivan narod u BiH kod ovog pitanja najmanje znači. Ono što je najznačajnije, a to govorim iz iskustva koje je samo Hrvatska imala, je razlog da smo mi samo korak ispred. Svi ostali su dva, tri ili više koraka ispred BiH – oni koji su već u Evropskoj uniji. Mi smo najviše koristi imali na ovom putu ne - kao što se može pomisliti – od prijateljske Njemačke, Austrije, Francuske, Velike Britanije. Uopće ne. Njihova evropska priča je stara priča od koje smo mi malo koristi imali.
Zastava Evropske unije
Mi smo najviše koristi imali od savjeta i pomoći koje smo dobijali iz Slovenije i još više iz Bugarske, vjerovali ili ne, zato što su oni bili korak ispred. A BiH će imati još više, osim iz tog razloga, i iz razloga što je Hrvatska već ustupila prijevod davne stečevine EU, koja je odmah primjenjiva – hrvatski jezik je u službenoj upotrebi u BiH, ne treba na tom ništa raditi, može se izravno primjenjivati.
Osim toga, čim završimo ovu posljednju veliku stepenicu, mi možemo pomoći i savjetima naših eksperata koji su sudjelovali u pregovorima, pomoći konkretnim receptima. Nema smisla otkrivati toplu vodu ako je ona već otkrivena. I na tome radimo. Evo, i moj prethodnik je na tom radio, i ja, otkad sam došao, sam stavio težište na to, dakle, na pomoć u oblasti eurointegracija.
Svi se moramo okrenuti sebi
Staničić: Na području ekonomije. Naša ekonomska suradnja je odlična, ne možemo se požaliti. Ono što se ponekad u medijima i javnosti spominje da postoji velika razlika u korist Hrvatske kod robne razmjene – ja bih to demantirao. Da, razlika još uvijek postoji, ali ona se kontinuirano, i to značajno, smanjuje. I to je dobro. Naime, nema pravog partnerskog odnosa, ni u toj ni bilo kojoj drugoj oblasti ako je razlika velika. Treba biti manje ili više uravnotežena da možemo surađivati na ravnopravnoj osnovi i, ono što ponekad zvuči kao fraza, zajednički nastupati na trećem tržištu. U našem slučaju to zaista jeste objektivna mogućnost koja se stalno otvara – nastup na tržištima bivših nesvrstanih zemalja, gdje i jedni i drugi, i sve ostale države bivše Jugoslavije, imamo odlične kontakte.
Staničić: Možda bih malo korigirao vaše pitanje: i ranije su bili odnosi jako dobri. Ja sam jednom možda čak i bio preoštar prema nekima kad sam rekao da ne treba glavninu problema, kojih je vjerojatno i bilo, povremeno tražiti u Zagrebu. Treba je tražiti na obje strane. Ono što je problem u bivšoj Jugoslaviji – to ću potpuno otvoreno reći –je činjenica što smo, ako se to može tako kazati, jedni drugima i trećima unutarnjopolitička tema, što je nedopustivo. Dakle, svi se moramo okrenuti sebi, pomesti u svom dvorištu, rješavati sami svoje probleme, vidjeti što sami za sebe možemo napraviti, a ne tražiti i odgovore i krivnju, i ne znam što još kod onoga drugog.
Staničić: Naravno. Već u ovom kandidacijskom procesu, čak i prije podnošenja kandidature, osjetilo se. Mi ne radimo to radi postupka integriranja zato što Brisel, Strazbur ili neko treći traži. To se radi radi sebe. Vraćam se na ono prvo: treba se mijenjati u glavama. Evropa nije na ulici, u uredu ili kod kuće. Evropa je u glavi. Ako se mi u glavi možemo prisiliti mijenjati, onda smo ne pola nego mnogo više od pola problema riješili. Sve što smo radili, radili smo radi sebe i to se osjetilo u svakodnevnom životu, a pogotovo će se osjetiti nakon formalnog pristupanja u punopravno članstvo. Ne znam nikoga kome je gore. Svima je bolje, vi to znate.
*****
Ostali prilozi iz ovosedmičnog programa Na vratima Evrope:
Datum ukidanja viza još uvijek nepoznat
*****
Program Na vratima Evrope - svake nedjelje od 15 časova samo u našem radijskom programu i na internet stranici. (Autor programa: Gordana Sandić-Hadžihasanović)
RSE: Gospodine ambasadore, Hrvatska je, prema procjenama iz Brisela, najdalje odmakla među zemljama regiona kada su u pitanju evropske integracije. Koje su reforme bile „najbolnije“ i na kojem polju se moralo najviše raditi da bi se ispunili evropski standardi?
Staničić: Najteže su bile, i još uvijek su, reforme u glavama ljudi. Trebalo je promijeniti onaj naš socijalistički samoupravni mentalitet, gdje smo sve mogli kako smo htjeli raditi ili ne raditi. Odgovornost za sebe i svoje ponašanje i svoj način života i ponašanje na poslu – to je bilo najteže. A od onoga – u pravnom smislu riječi – ako želim odgovoriti na vaše pitanje, bilo je jasno da će to biti pravosuđe i unutarnji poslovi – to je poglavlje kojim se mi sada najviše bavimo.
Ne možemo napredovati ni gospodarski ni u političkom, ni u socijalnom smislu ako nemamo objektivno i efikasno pravosuđe. A nitko od nas ga nema.
RSE: U iskustvima koja sad imate, koliko možete pomoći Bosni i Hercegovini, odnosno koliko Hrvatska može pomoći BiH, i gdje najviše može pomoći?
Staničić: Nema nikoga tko može pomoći BiH više od nas, iz jako puno razloga. Možda ona činjenica da su Hrvati konstitutivan narod u BiH kod ovog pitanja najmanje znači. Ono što je najznačajnije, a to govorim iz iskustva koje je samo Hrvatska imala, je razlog da smo mi samo korak ispred. Svi ostali su dva, tri ili više koraka ispred BiH – oni koji su već u Evropskoj uniji. Mi smo najviše koristi imali na ovom putu ne - kao što se može pomisliti – od prijateljske Njemačke, Austrije, Francuske, Velike Britanije. Uopće ne. Njihova evropska priča je stara priča od koje smo mi malo koristi imali.
Mi smo najviše koristi imali od savjeta i pomoći koje smo dobijali iz Slovenije i još više iz Bugarske, vjerovali ili ne, zato što su oni bili korak ispred. A BiH će imati još više, osim iz tog razloga, i iz razloga što je Hrvatska već ustupila prijevod davne stečevine EU, koja je odmah primjenjiva – hrvatski jezik je u službenoj upotrebi u BiH, ne treba na tom ništa raditi, može se izravno primjenjivati.
Osim toga, čim završimo ovu posljednju veliku stepenicu, mi možemo pomoći i savjetima naših eksperata koji su sudjelovali u pregovorima, pomoći konkretnim receptima. Nema smisla otkrivati toplu vodu ako je ona već otkrivena. I na tome radimo. Evo, i moj prethodnik je na tom radio, i ja, otkad sam došao, sam stavio težište na to, dakle, na pomoć u oblasti eurointegracija.
Svi se moramo okrenuti sebi
RSE: Kako vidite odnose dvije zemlje i uopšte zemalja u regionu, što jeste jedan od uslova za priključenje Evropskoj uniji? Imamo neke dogovore, baš na polju pravosuđa, sporazum između zemalja o izvršenju krivičnih sankcija. Imamo aktuelan slučaj Glavaš. Na kojim poljima bi se eventualno moglo više raditi i sarađivati?
Staničić: Na području ekonomije. Naša ekonomska suradnja je odlična, ne možemo se požaliti. Ono što se ponekad u medijima i javnosti spominje da postoji velika razlika u korist Hrvatske kod robne razmjene – ja bih to demantirao. Da, razlika još uvijek postoji, ali ona se kontinuirano, i to značajno, smanjuje. I to je dobro. Naime, nema pravog partnerskog odnosa, ni u toj ni bilo kojoj drugoj oblasti ako je razlika velika. Treba biti manje ili više uravnotežena da možemo surađivati na ravnopravnoj osnovi i, ono što ponekad zvuči kao fraza, zajednički nastupati na trećem tržištu. U našem slučaju to zaista jeste objektivna mogućnost koja se stalno otvara – nastup na tržištima bivših nesvrstanih zemalja, gdje i jedni i drugi, i sve ostale države bivše Jugoslavije, imamo odlične kontakte.
RSE: Nama se čini, na političkom polju, da su došla neka bolja vremena dolaskom gospodina Josipovića na mjesto predsjednika Hrvatske – spomenuli ste hrvatski narod kao treći konstitutivni narod u BiH. Kako vidite te političke odnose danas?
Svi se moramo okrenuti sebi, pomesti u svom dvorištu, rješavati sami svoje probleme, vidjeti što sami za sebe možemo napraviti, a ne tražiti i odgovore i krivnju, i ne znam što još kod onoga drugog.
RSE: Kada je u pitanju Hrvatska i njeni građani, koliko su i jesu li osjetili neke koristi od približavanja Evropi i EU?
Staničić: Naravno. Već u ovom kandidacijskom procesu, čak i prije podnošenja kandidature, osjetilo se. Mi ne radimo to radi postupka integriranja zato što Brisel, Strazbur ili neko treći traži. To se radi radi sebe. Vraćam se na ono prvo: treba se mijenjati u glavama. Evropa nije na ulici, u uredu ili kod kuće. Evropa je u glavi. Ako se mi u glavi možemo prisiliti mijenjati, onda smo ne pola nego mnogo više od pola problema riješili. Sve što smo radili, radili smo radi sebe i to se osjetilo u svakodnevnom životu, a pogotovo će se osjetiti nakon formalnog pristupanja u punopravno članstvo. Ne znam nikoga kome je gore. Svima je bolje, vi to znate.
*****
Ostali prilozi iz ovosedmičnog programa Na vratima Evrope:
Datum ukidanja viza još uvijek nepoznat
*****
Program Na vratima Evrope - svake nedjelje od 15 časova samo u našem radijskom programu i na internet stranici. (Autor programa: Gordana Sandić-Hadžihasanović)
