Aplikacija BiH za EU vrlo moguća do kraja godine

Šef Odsjeka za evropske integracije Ministarstva za vanjske poslove BiH Amer Kapetanović smatra da Bosna i Hercegovina ima velike šanse da podnese aplikaciju za članstvo u Evropskoj uniji do kraja ove godine.

Iz ubjeđenja da je došlo vrijeme da se oko ideje evropskih integracija okupe sve snage, odnosno pojedinci koji vide svoju i budućnost Bosne i Hercegovine u Evropi, Amer Kapetanović je počeo povezivati istomišljenike, bez obzira kojim se poslom bave i da li su u vladi ili u nevladinom sektoru.

RSE: Nedavno ste izjavili da Bosna i Hercegovina ima šansu da do kraja godine aplicira za članstvo u Evropskoj uniji. Na čemu temeljite ovaj svoj stav?

Kapetanović: Ponavljam, naravno, taj stav: imamo šansu i to nam je nedvosmisleno poručeno sa brojnih evropskih instanci, a ponajprije iz Brisela, gdje postoji zaista spremnost. To su ponovili brojni zvaničnici EU koji su dolazili u Bosnu i Hercegovinu i brojni s kojima smo se sreli u Briselu – da Bosna i Hercegovina ima šansu da do kraja ove godine, naime, da do kraja poljskog predsjedavanja Evropskom unijom podnese aplikaciju, uz vrlo jasna tri uvjeta. Ti uvjeti su: da uskladimo Ustav sa presudom Evropskog suda za ljudska prava u slučaju Sejdić-Finci protiv BiH, da usvojimo zakon o državnoj pomoći i da otpočnemo rješavanje pitanja popisa stanovništva – čime bi se otklonile dvije ključne barijere za odrmrzavanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, bolje rečeno – njegovo stupanje na snagu. Samim tim bi nam se omogućilo da predamo – kako oni kažu – kredibilnu aplikaciju za članstvo, koja bi kasnije bila razmatrana po procedurama Evropske unije.

U svakom slučaju, dobili smo takvo ohrabrenje kakvo do sada nismo imali - uvijek nam je govoreno: „Ne, još niste spremni, nemojte još podnositi aplikaciju.“. Kao što znamo, aplikacija je unilateralni čin, ne mora nam niko odobriti da je predamo, mi možemo otići i predati, ali – ako vam cijelo vrijeme tako govore – 'nemojte sad jer niste spremni' – onda je logično da bi podnošenje takve aplikacije bilo, na neki način, pisanje po vodi. U ovom slučaju je rečeno: „Riješite ta tri pitanja, podnesite aplikaciju, a mi ćemo učiniti sve da Bosna i Hercegovina ide dalje u proceduri, da vodimo taj proces i da dobijete status kandidata.“. Naravno, niko se u ovom trenutku ne usuđuje prognozirati u kojoj godini će to biti, ali, u svakom slučaju, sam čin aplikacije za članstvo bi dinamizirao evropski proces, pa ako hoćete – i politički proces u Bosni i Hercegovini, koji je, kao što vidimo, u priličnom ćorsokaku.

Krupni rezovi

RSE: Vi također radite na povezivanju pojedinaca koji žele i potiču promjene, a u pravcu evropskih integracija. Možete li malo pojasniti o čemu se radi?

Kapetanović: Do sad je bila velika tabu tema saradnja vladinog i nevladinog sektora. Nažalost, uvijek se nekako gledalo - kao 's one strane rijeke' stoji nevladin sektor, da kažem metaforički, koji je po defaultu, neprijatelj vladinom sektoru. Ja jednostavno ne vjerujem u takvu tezu. Naprosto smo izgubili previše vremena i moramo početi mobilizirati sve snage. Nevladin sektor je važan segment cijele te priče, jednako kao što je i vladin, jednako kao što je i biznis-zajednica a i mediji, jer mediji su ti koji kreiraju javno mnijenje. Oni, naravno, kreiraju i nivo očekivanja javnog mnijenja – šta bi vlast trebala da uradi, ili šta bi mogla a nije, i tako dalje.

Samo sinergija tih čimbenika, tih elemenata – da ih tako nazovem – je vrlo važna da se napravi ta mobilizacija. Mogu navesti niz praktičnih primjera na koji način ja to radim. Zajedno sa jednom nevladinom
organizacijom, Vanjskopolitičkom inicijativom, učestvovao sam u ime Ministarstva, u seriji razgovora sa svim članovima parlamenata na svim nivoima – RS, FBiH, državni nivo, da zaista objasnimo šta se dogodilo u Evropi usvajanjem Lisabonskog sporazuma, kakva je to tektonska promjena i kako se ona reflektira na Bosnu i Hercegovinu, koja je naprosto regionalna evropska dinamika koju mi moramo sustići. Dakle, to je ta jedna vrsta sinergije. Druga vrsta – mi imamo državne službenike, sjajne ljude u raznim ministarstvima, u Direkciji za evropske integracije, koji učestvuju u raznim grupama, na raznim forumima, u pododborima, koji doprinose toj promjeni, samo se to, naravno, ne vidi. Uvijek se gleda, i to je tako, viziri su uvijek izoštreni na ovaj prvi politički ešalon i na krupna politička pitanja. Povezivanje tih ljudi u trenutku kad mi čekamo da dobijemo vladu, jeste suštinska stvar jer nova vlada, kad god ona da dođe, ona može takvim povezivanjem doći na spremno, na pripremljen teren, na pripremljene procedure, koje nam onda olakšavaju posao i ne gubimo jako puno vremena.

Na koncu, u onom trenutku kad nama stupi Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju na snagu - to je ugovorni odnos s Evropskom unijom koji će jako promijeniti – ne samo našu evropsku dinamiku, nego će, na neki način generirati suštinske strukturalne promjene u institucijama – horizontalno, vertikalno, koordinaciju, koordinaciju između entiteta i države, između institucija na državnom nivou. To će dovesti do krupnih rezova i u Ministarstvu vanjskih poslova, u načinu kako ono radi, kako je organizovano. Dakle, sve to neko mora pripremiti. To ne priprema prvi politički ešalon. To pripremaju državni službenici. Zato je njihovo povezivanje i konsultacije sa nevladinim sektorom u određivanju tih nekih prioriteta i praćenju trendova jako važno.

RSE: Vi smatrate da je potreban minimalan politički konsenzus, uz rad i energiju ovih pojedinaca, kako bi se, zapravo, Bosna i Hercegovina našla upravo na vratima Evropske unije?

Kapetanović: Ako napravite jedno istraživanje – gotovo da postoji politička saglasnost oko Sejdić-Finci, samo ne postoji saglasnost koliko je duboko u ovom trenutku ići s promjenama. Gotovo da se postigao kompromis oko zakona o državnoj pomoći i mislim da su se tu stajališta dobro približila. Na koncu, i zakon o popisu – isto tako postoji način da se suštinske razlike malo odgode da bi se sustigla ova dinamika, više kao taktički manevar, a onda da se toj suštini vrati u nastavku procesa koji slijedi.

Dakle, postoji spremnost. U nekoj političkoj i institucionalnoj dinamici to se može vrlo brzo riješiti. Skoro pa je zajamčeno - ukoliko to riješimo, možemo podnijeti do kraja godine kredibilnu aplikaciju. To bi za Bosnu i Hercegovinu, ovakvu kakva jeste, u ovom trenutnom političkom stanju, značilo jako puno – da više nismo jedina zemlja koja nije ni aplicirala, a kamoli koja nema status kandidata, značilo bi da bi se – kao što sam rekao na početku – neki evropski procesi dinamizirali. Mi bismo naprosto morali konačno završiti sa deklarativnim konsenzusom o evropskim integracijama i preći u tzv. radni konsenzus.