Uz dobrodošlicu specijalnom predstavniku EU u BiH postavlja se pitanje koliko bh. vlast ulaže napora u realizaciju obaveza iz Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, posebno na prilagođavanju nacionalnog zakonodavstva evropskim standardima.
Evropa nam je u petak preko novog šefa Delegacije i specijalnog predstavnika EU Petera Sorensena poručila da je snažno posvećena konačnom cilju – evropskim integracijama suverene i ujedinjene Bosne i Hercegovine.
I dok Sorensen odlučno govori kako će pružati pomoć vlasti u naporima za ispunjavanje ciljeva, mnogi se pitaju koliko ustvari vlast u ovoj zemlji ulaže napora u približavanju Evropskoj uniji.
Vrlo malo - kažu oni koji se bave pravom, posebno evropskim. I domaći i evropski stručnjaci često ističu da bismo, s ciljem prihvatanja obaveza i dužnosti iz sporazuma, iste prvo trebali shvatiti.
Edin Rizvanović, profesor Pravnog fakulteta mostarskog Univerziteta „Džemal Bijedić“, jedan je od nekolicine predavača evropskog prava. Zbog toga je posljednjih godina izabran u više institucija koje je vlast u Bosni i Hercegovini instalirala kako bi se evropsko pravo tumačilo. Do danas, kaže Rizvanović, priliku za predavanja kroz te institucije nije imao:
„Još nijedanput nisam dobio priliku da budem edukator tamo gdje sam predviđen, što znači da imamo problem koji je malo
trajnijeg karaktera i koji odražava nespremnost za prihvatanjem evropskih standarda.“
Edukacija i tumačenje zakona, prava i odredbi osnova je za kasnije provođenje u praksi, smatra i Tomislav Borić, pravni stručnjak s Univerziteta u Grazu. Prije nego što nešto prihvatimo ili usvojimo, kaže Borić, moramo mu shvatiti smisao:
„Da biste vi uopće shvatili što je smisao, što stoji iza toga, vi kao faktor koji sudjeluje, kao odvjetnik, kao sudac, vidite samo rezultat. Dok vi shvatite sadržaj toga i što stoji iza toga, dok vi vidite smjernicu - koja je možda i loše prevedena, jer ne znate tko je to preveo - i taj koji je preveo nije pravnik, to tvori jednostavno jednu nesigurnost.“
Važna praksa Evropskog suda
Da ga neće biti dovoljno samo čitati ili tumačiti, bez obzira da li je riječ o evropskom pravu kao predmetu izučavanja na visokoškolskim ustanovama ili unutar samog pravosuđa, smatra i Tatjana Josipović sa zagrebačkog Pravnog fakulteta:
Evropski sud pravde
„Ono što ja mislim da je jako važno za sudove država članica, a posebno onih koje pristupaju, jeste da se osvijeste, da je praksa Evropskog suda pravde, ili kako se sad zove – Suda Evropske unije jako važna. Dakle, nije dovoljno samo čitati direktive, uredbe, osnivačke ugovore, već da se jako puno toga definira na neki način, tumači kroz praksu Suda Evropske unije.“
Onog trenutka kad postanemo članica Evropske unije, evropsko ćemo pravo morati primjenjivati na svim nivoima. To je obaveza Lisabonskog ugovora, podsjeća Josipović.
„Obaveza je svih nas, nacionalnih sudova, svih država članica, koje se obvezuju zapravo na svim razinama u svom sustavu – osigurati efikasnu zaštitu i provedbu evropskog prava.“
Međutim, od pojma 'članica' još smo daleko. Nesnalaženju u novim tekovinama, kaže profesor Rizvanović, doprinosi i nepostojanje političke volje:
„Sav je naš problem u prihvatanju evropskog prava, u biti prihvatanje evropskih standarda i principa. Jednostavno – određeni standardi - ne da se ne razumiju - već se dobro razumiju, pa onda njihovo prihvatanje ide obrnuto proporcionalno sporije nego što bi trebalo, upravo zbog njihovog značaja, gledajući javni interes i općedruštveni cilj.“
Evropa nam je u petak preko novog šefa Delegacije i specijalnog predstavnika EU Petera Sorensena poručila da je snažno posvećena konačnom cilju – evropskim integracijama suverene i ujedinjene Bosne i Hercegovine.
I dok Sorensen odlučno govori kako će pružati pomoć vlasti u naporima za ispunjavanje ciljeva, mnogi se pitaju koliko ustvari vlast u ovoj zemlji ulaže napora u približavanju Evropskoj uniji.
Vrlo malo - kažu oni koji se bave pravom, posebno evropskim. I domaći i evropski stručnjaci često ističu da bismo, s ciljem prihvatanja obaveza i dužnosti iz sporazuma, iste prvo trebali shvatiti.
Edin Rizvanović, profesor Pravnog fakulteta mostarskog Univerziteta „Džemal Bijedić“, jedan je od nekolicine predavača evropskog prava. Zbog toga je posljednjih godina izabran u više institucija koje je vlast u Bosni i Hercegovini instalirala kako bi se evropsko pravo tumačilo. Do danas, kaže Rizvanović, priliku za predavanja kroz te institucije nije imao:
„Još nijedanput nisam dobio priliku da budem edukator tamo gdje sam predviđen, što znači da imamo problem koji je malo
Edukacija i tumačenje zakona, prava i odredbi osnova je za kasnije provođenje u praksi
Edukacija i tumačenje zakona, prava i odredbi osnova je za kasnije provođenje u praksi, smatra i Tomislav Borić, pravni stručnjak s Univerziteta u Grazu. Prije nego što nešto prihvatimo ili usvojimo, kaže Borić, moramo mu shvatiti smisao:
„Da biste vi uopće shvatili što je smisao, što stoji iza toga, vi kao faktor koji sudjeluje, kao odvjetnik, kao sudac, vidite samo rezultat. Dok vi shvatite sadržaj toga i što stoji iza toga, dok vi vidite smjernicu - koja je možda i loše prevedena, jer ne znate tko je to preveo - i taj koji je preveo nije pravnik, to tvori jednostavno jednu nesigurnost.“
Važna praksa Evropskog suda
Da ga neće biti dovoljno samo čitati ili tumačiti, bez obzira da li je riječ o evropskom pravu kao predmetu izučavanja na visokoškolskim ustanovama ili unutar samog pravosuđa, smatra i Tatjana Josipović sa zagrebačkog Pravnog fakulteta:
Onog trenutka kad postanemo članica Evropske unije, evropsko ćemo pravo morati primjenjivati na svim nivoima. To je obaveza Lisabonskog ugovora, podsjeća Josipović.
„Obaveza je svih nas, nacionalnih sudova, svih država članica, koje se obvezuju zapravo na svim razinama u svom sustavu – osigurati efikasnu zaštitu i provedbu evropskog prava.“
Međutim, od pojma 'članica' još smo daleko. Nesnalaženju u novim tekovinama, kaže profesor Rizvanović, doprinosi i nepostojanje političke volje:
„Sav je naš problem u prihvatanju evropskog prava, u biti prihvatanje evropskih standarda i principa. Jednostavno – određeni standardi - ne da se ne razumiju - već se dobro razumiju, pa onda njihovo prihvatanje ide obrnuto proporcionalno sporije nego što bi trebalo, upravo zbog njihovog značaja, gledajući javni interes i općedruštveni cilj.“
