Uspjeh bh mljekara i napredak u izvozu mesa tek je dokaz da ono što se štiti i napreduje. Inspekcijske kontrole su još uvijek slaba tačka, jer pojedinci zloupotrebljavaju privilegije date Bosni i Hercegovini. O gorućim pitanjima u bh. vanjskoj trgovini razgovarali smo sa Nemanjom Vasićem, predsjednikom VTK BiH.
RSE: Gospodine Vasiću, Bosna i Hercegovina je riješila probleme kada je u pitanju izvoz mlijeka i mliječnih proizvoda u Evropsku uniju. Izvoz krompira i malina bilježi pozitivne rezultate. Također izvoz mesa u Tursku. Mogu li bh. privrednici biti optimisti?
Vasić: Naravno da bh. privrednici mogu biti optimisti jer je proces kojeg je pokrenulo Ministarstvo za ekonomske odnose krenuo u dobrom pravcu i imamo vidljive rezultate. Naravno, ne trebamo očekivati na tom putu da neće biti trnja. Sama događanja na startu oko izvoza mlijeka pokazala su da naši susjedi, iako se stalno obraćaju javnosti sa pričom kako će pomoći Bosni i Hercegovini oko ulaska u EU, oko priprema i svega ostalog, ipak realnost govori da Bosnu i Hercegovinu žele kao tržište za svoje proizvode, a da ne budemo konkurencija na njihovom tržištu. To je proces koji je možda i normalan. Dio posla kojeg obavljaju političari jeste i da obavi tu ekonomsku politiku za svoju državu. Mi moramo biti spremni i ne smijemo biti naivni. Naši ljudi koji učestvuju u tim procesima u komisijama u Briselu, ministarstva prilikom pregovora, oko ugovora o trgovini s Evropskom unijom, moraju biti obazrivi. Naš cilj treba da bude da se naši proizvodi mogu plasirati u svijetu i da budu zaštićeni u Bosni i Hercegovini.
RSE: Kada već govorimo o 'trnju', turski privrednici dopustili su izvoz većih količina mesa iz Bosne i Hercegovine bez carina, no, već su zabilježeni slučajevi zloupotrebe – poput izvoza uvezenog mesa sa etiketom 'proizvedeno u BiH', ili izvoza mesa lošijeg kvaliteta nego što je obećano. Koliko to šteti ugledu proizvođača koji nastoje pošteno raditi i izvoziti svoje proizvode?
Vasić: Turska je jedna druga tema i moram reći da je stvarno izuzetno korektna prema Bosni i Hercegovini. Ono što je Erdogan rekao kad je bio u BiH da želi da pomogne Bosni i Hercegovini, ova trgovina ne samo da je čist trgovinski odnos, već bukvalno jedan vid pomoći, a to najbolje pokazuje trgovina mesom. Naravno, mi smo tu zatečeni, jer dugo godina nismo imali zaštitu domaće proizvodnje u oblasti proizvodnje goveđeg i svinjskog mesa i ta farmerska proizvodnja kod nas je mnogo pala. Sad, količine koje možemo da izvezemo u Tursku veće su od naših mogućnosti. Naravno, mi smo Balkanci, ljudi se dovijaju i na te načine, kao što ste rekli, da se uveze meso pa prepakuje. Turska je dozvolila ne samo da bude čisto meso iz BiH, već da se može, recimo, junad da kupi, tri mjeseca da bude kod nas, da se dohrani, i da se može izvesti. Dakle, pustili su nam da djelomično premostimo taj period dok se naša farmerska industrija ne razvije do stepena da možemo zadovoljiti potrebe koje su nam oni praktično pustili. Sad je to za iduću godinu dogovoreno. To je velika šansa. Naravno, na našim inspekcijama je da vode računa da mešetari ne bi ugrozili naše proizvođače time što bi uvozno meso prodavali, a da naši proizvođači dođu u poziciju da ne mogu da prodaju svoje meso.
RSE: Kao što ste već rekli, Ministarstvo vanjske trgovine BiH, zajedno s Vama i Uredom za veterinarstvo, napravili su značajne pomake u obezbjeđivanju uslova lakšeg poslovanja poljoprivrednicima u BiH. No, ima još mnogo posla za uraditi. Šta je, po Vama, u narednom periodu prioritet?
Vasić: Prioritet svih prioriteta je zaštita ovog dijela proizvoda kad je u pitanju Evropska unija, koji su zaštićeni od slobodne trgovine. To je nekih sedamdesetak proizvoda. Činjenica da smo potpisom sporazuma s EU, kojim je ona htjela da pomogne našu prerađivačku industriju, a u oblasti primarne industrije dozvolila bescarinski uvoz ili uvozne kvote goveđeg i svinjskog mesa, a zaštitila pileće meso, mlijeko i mnoge druge proizvode, posljedica toga je da imamo razvijenu proizvodnju pilećeg mesa, koja je sad konkurentna u Evropi, također i mljekare koje su konkurentne i moći će da izvoze i da se nose sa fabrikama iz okruženja, govori da je ta zaštita faktički pomogla prerađivačkoj industriji. Činjenica je da ona nije išla tempom kojeg smo mi očekivali, ali razlog je bio što je kroz Peštu, Hrvatska i Srbija imala praktično slobodan uvoz ovdje na našem tržištu i spriječila brži razvoj naše prerađivačke industrije. Našoj državi je potrebno još par godina da razvijemo i prerađivačku industriju koja bi konzumirala onda sve te primarne proizvode. Onda, kad dođe vrijeme ulaska u Evropsku uniju, da možemo da se nosimo na tom tržištu. Naravno, mi ćemo uvijek imati više problema, jer su oni tehnološki mnogo jači, to će biti problemi koje sada Hrvatska ima u Evropskoj uniji, ili neke države koje su odskora u EU, a koji su podnošljivi. Ali, u ovom momentu ako bi se ubrzano počelo sa ukidanjem tih zaštita, to bi bilo pogubno za Bosnu i Hercegovinu i praktično bi taj točak razvoja bio zaustavljen.
RSE: Mali i neredovni poticaji jedan su od problema zbog čega susjedi imaju konkurentnije proizvode od bosanskohercegovačkih. Koliko Bosna i Hercegovina izdvaja za poticaje, a koliko druge zemlje, i možemo li nešto na tom planu raditi da naši poljoprivrednici dobiju bolje poticaje?
Vasić: Pošto se poticaji dijele na nivou entiteta, i u jednom periodu procenat je bio pet posto – to je zvanično, ako govorimo o zvaničnim podsticajima, i to je jedan od većih podsticaja. Da li kod nas taj poticaj nije pravilno raspoređen, da li se pogrešno usmjerava, ili naši susjedi na druge načine podstiču proizvodnju, u nekim drugim fazama proizvodnje, pa im proizvod kasnije izlazi kao jeftiniji, ili je razlog činjenica da su njihovi kapaciteti mnogo krupniji i veći i omogućavaju veću konkurentnost nego male proizvodnje – ne znam, ali je činjenica da se još uvijek teže nosimo sa susjedima. A nije samo podsticaj razlog. Ima još i drugih faktora. Naravno, podsticaje treba zadržati, pokušati i preko plavog dizela i nekih drugih načina. Možda bi trebalo razmišljati i o podsticajima i na nivou države.
RSE: Problemi sa izvozom mlijeka pokazali su da i mi sami sebe trebamo mijenjati, odnosno da trebamo više cijeniti i kupovati domaće proizvode. Da li su, po Vama, građani Bosne i Hercegovine naučili lekciju?
Vasić: Mislim da je to proces koji se ne može naučiti za dan. Sklon sam razmišljanju da to treba početi od škole, od djece, pa nadalje, da uđe to u glavu. Ono što imamo kao problem – još uvijek u entitetu gdje su većinom Srbi više se kupuju proizvodi iz Srbije, da hrvatsko stanovništvo uglavnom kupuje hrvatske proizvode. Naši ljudi nemaju tu svijest da kroz kupovinu naših proizvoda financiraju i škole i obdaništa i sve drugo. Taj je proces dugoročan, ali u njega treba ući, u svakom slučaju, i na način promocija 'Kupujmo domaće', ali i kroz druge načine koje sam djelimično pomenuo, jer je to nešto što govori o svijesti ljudi i koliko želimo dobro sebi.
