Dvadeset godina nakon genocida u Srebrenici, u Goraždu počinje izgradnja memorijalnog parka. „Memorijalna šuma 8.372“, prema ideji inicijatora projekta, trebala bi trajno podsjećati na žrtve Srebrenice i najmasovniji zločin na tlu Evrope nakon Drugog svjetskog rata.
Prve sadnice drveća na platou iznad sela Posestra kod Goražda su zasađene, čime je simbolično započeta realizacija velikog projekta kojim Goraždani nastoje sjećanja na Srebrenicu trajno sačuvati.
Inicijativa je potekla od goraždanskog muftijstva. Muftija Remzija ef. Pitić kaže kako ideja nije nova i da je ona u stvari posuđena od Udruženja Bošnjaka turskog grada Adane koje realizira sličan projekat.
„Već sam ranije negdje kazao da smo nakon Drugog svjetskog rata kazali 'nikad više', ali na žalost svijet nije naučio ništa ni iz Srebrenice, kao što nije naučio ni iz Sirije, kao što vjerovatno neće naučiti ni iz Iraka, Ukrajine i mnogih drugih područja. Ali bar ono što je do nas, da kažemo da nećemo zaboraviti, da ćemo se sjećati. I naravno da je ideja za Memorijalnom šumom ideja koja ipak govori o životu, koja pokreće ponovo naša nadanja da možemo ovdje zajednički živjeti, izgraditi domovinu koja će biti dovoljno prostrana za sve njene ljude, sve narode, sa naravno obavezom da kažemo još jednom 'nikad više nikome da se ne desi Srebrenica'“, kaže Pitić.
Memorijalnu šumu činit će 8.372 stabla kestena, smrče i jasena koja će simbolizirati muškarce, žene i djecu ubijene u Srebrenici. Na ovaj način jedna ratna „zaštićena zona UN-a“ poručuje drugoj da će sjećanja na ratna stradanja trajno čuvati.
„Pokušali smo da kažemo da je to simbol stradanja žena, muškaraca i djece, jer u tih 8.372 stabla sve tri ove populacije su stradale, nevino, bez tog da je neko vodio računa da život znači puno. Ali, evo, mi se ovim odužujemo svim žrtvama palim u Srebrenici i nadamo se da će ovo biti duša Goražda", ističe Kenan Kanlić, direktor JP „Bosanskopodrinjske šume“.
Autorice idejnog rješenja projekta su Minela Bezdrob i Zibija Mehić. Klupe za posjetioce, pješačke staze, šadrvan sa prelijepim pogledom na okolinu, bit će sadržaji parka, čijim će centralnim dijelom dominirati cvijet – simbol Srebrenice.
„Biće zasađena jedna vrsta biljaka koja će imati bijeli cvijet i cvjetaće u najvećem dijelu godine, od ranog proljeća do kasne jeseni. Unutra će biti sedam biljaka koje će simbolizovati sedmi mjesec u godini - juli i one će biti zelene boje, kao simbol nade. Unutar tog spomen obilježja biće i jedna informativna tabla sa svim podacima o dešavanjima u Srebrenici“, pojašnjava Mehić.
Zbog činjenice da ideja nije potekla iz krugova bliskih politici i zbog toga što predstavlja nešto mnogo dugovječnije od fomrlnog bacanja cvijeća u Drinu svakog 11. jula, podrška građana neće biti upitna.
Intenzivniji radovi počinju na jesen, a planirano je da u projekat bude uključeno što više pojedinaca.
„Projekat će se razvijati, ako Bog da, u narednih nekoliko godina. Nećemo da ga završimo brzo. On treba da ima i taj kontinuitet vremena, da ne kažem da držimo malo tenzije, ali da ipak jedno duže vrijeme učestvujemo u ovome. Ono što je naša intimna želja je da svako stablo zasadi po jedan čovjek, da što više ljudi držimo vezanim za ovu priču, da oni sutra, kad zasade to svoje stablo, kažu - to je moja šuma, i ja sam dao doprinos reaalizaciji ovog projekta“, dodaje muftija goraždanski Remzija ef. Pitić.
Uz sve ostale, novi šumski kompleks ima i ekološki značaj, pa bi ovakva praksa mogla postati i jedan od načina obnove šuma koje su također stradale u ratu.
„Svaka sadnica koja se zasadi doprinosi poboljšanju narušene prirode, i tokom rata i u poslijeratnom periodu. Svaka sadnica, a ne ovoliki projekat. Bilo bi poželjno gdje god se može i gdje god ima ideja da se naprave ovakvi memorijalni kompleksi, parkovi“, poručuje Zibija Mehić.