Grupa mladih iz Tuzle u okviru projekta „Date the state“ posjetila je Parlament Bosne i Hercegovine, gdje su se upoznali s ovom zakonodavnom institucijom vlasti ali i sa ključnim dokumentima kao što su Dejtonski mirovni sporazum, Ustav i Izborni zakon.
Članovi Omladinske grupe projekat realizuju na volonterskoj osnovi, te svojim primjerom pozivaju i druge mlade iz Bosne i Hercegovine da im se pridruže.
Slobodan Blagovčanin za desetak godina želi biti političar, odnosno parlamentarac. Već nekoliko godina aktivan je u nevladinom sektoru.
„Mislim da je nevladin sektor najbolji način za razumjeti Bosnu i Hercegovinu i vidjeti ono najljepše u njoj. Mislim da mladi prave grešku kada se odmah učlane u političke stranke, jer ne uspiju da shvate gdje žive.“
Prije nekoliko dana Slobodan je bio na čelu skupine mladih koji su posjetili Parlament BiH.
„Možda među mladima ne postoji razumijevanje za ovu komplikovanu situaciju, zato je bilo jako bitno da im predstavimo Dejtonski mirovni sporazum, da shvate u kojim je okolnostima nastao, da to nije običan ustav kao što ostale države imaju. To je Ustav koji prije svega nije donešen u Bosni i Hercegovini. Mi se nadamo da su to neki mladi ljudi koji će danas-sutra, barem neki od njih, zasjesti na ta mjesta ili se baviti politikom na nekim nižim nivoima.“
Među mladima koji su obišli Parlament bila je i Delila Bajrić, učenica IV razreda Medicinske škole. Do tada, o Parlamentu je znala tek malo, i to kroz medije.
„Nekako je to u mojoj glavi izgledalo sivo, šturo, ukočeno, kao da tu dolaze mrzovoljni ljudi, čisto jer moraju, a opet, i tako mrzovoljni dobijaju dosta novca na svoje račune. No, ovoga puta slika se drastično promijenila, i vidim da je ta institucija i predviđena da se nešto radi, da se tu velike stvari realiziraju, samo je potrebno da pravi ljudi dođu u te fotelje tu.“
I Delila koja je već šest godina aktivistica, kaže da će u političke vode.
„Možemo primijetiti da su ljudi koji su u foteljama i na funkciji već poodmakle životne dobi, a već dugo su se tu stacionirali i ne idu nigdje. Mislim da će godine da ih maknu iz fotelja i ništa drugo, i onda bi na njihovo mjesto mogli da dođu mladi, ambiciozniji i eminentniji ljudi. Pored Bosne i Hercegovine, za mene su super zemlje Skandinavije, ali nigdje nije lijepo kao u Bosni, tako sunčano. Dakle, lijepa Bosna plus način življenja u Skandinaviji.“
Amila Dervišević prva je godina Elektrotehnike. U Tuzlu na studije stigla je iz Brčkog. Državni aparat u Bosni i Hercegovini za nju je jedino mnogo kompliciran. I sada bi mnogo toga mijenjala. I mijenjat će, jer i Amila će jednog dana biti dio političke elite u Bosni i Hercegovini, elite koju će činiti neke nove generacije.
„A koje bi se odluke donosile – postoje neka moralna stanovišta, da to budu neke društveno korisne odluke. Ne bih se fokusirala samo na neke etničke stavke, na neku etničku bazu, već na kompletno društvo. Mislim da postoje i neke druge vrijednosti koje su bitnije od toga da li smo mi Bošnjak, Srbin ili Hrvat. Ja sam iz Brčkog, i tamo se dosta gleda da sve bude podijeljeno na tri dijela. Mislim da tu mnogi bivaju oštećeni u toj podjeli, a možda su kvalitetniji što se tiče sposobnosti i rada, ali zato što su druge nacionalnosti, gube šansu za neki posao. Mislim da to nije fer. Mnogi mladi ljudi baš iz tog razloga ne dobijaju stipendije u Brčkom, jer je tačno rečeno koliko Bošnjaka, koliko Hrvata, koliko Srba može da dobije. Mislim da se gubi konkretan smisao svega toga.“
Adis Selman u politiku se već uključio. Mnogo toga, kaže, koči Bosnu i Hercegovinu da ide naprijed i europskim putem. Prije svega, kaže Selman, to su etničke podjele ali i Ustav.
„Moje lično mišljenje je, pošto smo mi, kao što je poznato, jedna vrsta protektorata Evropske unije i Amerike, da će do izmjene Ustava doći kada to te zapadne sile budu htjele. E, sad, pitanje je dokle mi to možemo izdržati s ovakvim ustavom. Kad više ne mognemo izdržati, kad budu ti dugovi nagomilani, tad ćemo mi konačno dobiti novi ustav koji će implicirati zapadne sile. A ključno je da više ličimo na neku građansku državu, naravno, poštujući prava sva tri konstitutivna naroda. Moj aspekt je da se više trebamo okrenuti ekonomiji, ekonomskom napretku, nego nacionalizmu. Poznato je da je Njemačka imala zid između Istoka i Zapada, i upravo zahvaljujući ekonomiji taj zid je srušen, da je danas Njemačka najrazvijenija zemlja Evrope. Ja mislim, kad bismo se svi više okrenuli ekonomiji, narod ne bi zanimalo ko je donio kakvu rezoluciju za nekakvo osamostaljenje, nego bi se interesovali hoćemo li na ljetovanje u Grčku, Tursku ili Hrvatsku.“
U Tuzli je na stotine mladih u nevladinom sektoru. Ne slažu se s mišljenjem da su apatični – čekaju samo svoje vrijeme. Azur Salihović, učenik IV razreda gimnazije, sebe vidi u vanjskoj politici.
„Ja bih više volio da budem aktivan u nekim humanitarnim dijelovima i vanjskoj politici. Primjer Švicarske, koja ima više svojih predstavnika, te oni, također, kao i mi, imaju u svom predsjedništvu više ljudi koji se redovno, na godišnjoj osnovi, smjenjuju, praktično donekle isti princip kao u Bosni i Hercegovini, te mislim da ne moramo ništa više dodavati na primjer Švicarske, da bismo shvatili da je Švicarska jedna od najjačih zemalja u Evropi.“
Ovi mladi ljudi daju neku nadu da su baš oni 'svjetlo na kraju tunela' – svjetlo toliko potrebno Bosni i Hercegovini.
