Udruženje 'Kupujmo i koristimo domaće' pokrenulo je kampanju 'Upalimo svjetlo u Bosni i Hercegovini' kojom se želi skrenuti pažnja na direktne efekte kupovine domaćih proizvoda i usluga na razvoj bh. ekonomije. Između ostalog, pozvali su građane da tokom sedmične kupovine zamijene samo jedan uvozni proizvod domaćim, što bi omogućilo rast domaćih firmi i otvaranje novih radnih mjesta.
Igor Stojak je prije nekoliko godina, dok je živio u jednoj od zemalja EU, imao mogućnost pokrenuti vlastiti mali biznis. On se odlučio taj biznis pokrenuti u BiH i ovdje započeo s malom farmom koka i domaćih jaja. Godinama se već bori s birokratskim barijerama, ali i time što ljudi nemaju izgrađenu svijest o važnosti kupovine domaćeg proizvoda.
„Na Zapadu je dovoljno reći da se hoćeš baviti poljoprivrednom proizvodnjom, automatski su ti sva vrata otvorena, sve mogućnosti dostupne. Naravno da moraš raditi to što si rekao, ali ne kao kod nas, kad radiš, i radiš punom parom, opet gledaju na tebe, barem država, kao na negativca kojeg treba dobro pregledati i sve mu pare uzeti u kaznama“, kaže on.
Stojak smatra da je u Bosni i Hercegovini ključni problem izostanak političke podrške domaćim proizvođačima.
„Politički vrh Bosne i Hercegovine je spreman da svojim ambicijama potpuno uništi poljoprivrednu proizvodnju. Kupac u trgovini podržava domaće proizvođače, dok sve ostale institucije, gdje god mogu, podmeću 'kuke' domaćim proizvođačima, u vidu dozvola, papira, u vidu nekih stavki koje domaći proizvođač mora odraditi da bi uopšte proizvod stavio na tržište. Svugdje nailaziš na nekakve barijere, na nenormalno veliku količinu papirologije. Jednostavno, sve je prekomplikovano.“
U EU građani su veoma svjesni važnosti kupovine onih proizvoda koji se proizvode u njihovoj zemlji. Također, domaće gospodarstvo tamo ima potpunu zaštitu, kako institucionalnu tako i političku. U Norveškoj, primjerice, kada je vrijeme sazrijevanja određenog voća, to voće se u tom vremenskom razdoblju u zemlju uopće ne uvozi.
Admir Kapo, predsjednik Udruženja „Kupujmo i koristimo domaće“ kaže da je dovoljno da Bosna i Hercegovina samo preuzme standarde europskih zemalja.
„Ako hoćemo baš evropske standarde, onda, pogotovo Skandinavci, Nijemci, Švicarci, oni su jako svjesni da kad kupuju, daju prednost svom proizvodu. Mislim da je to evropski standard – dati prednost proizvodu iz svoje zemlje. Mi smo neke stvari koje su oni radili prije možda i par stotina godina, pokušavamo sad primijeniti ovdje.“
U kampanju promocije domaćih proizvoda, ali i bh. trgovačkih lanaca, uključili su se i studenti.
„Jako je važno spomenuti da od deset konvertibilnih maraka koje možemo potrošiti u nekom supermarketu, osam od njih ostaje državi ukoliko kupimo domaći proizvod", kaže aktivista i student Burch Univerziteta Kemal Neđibović. "Imamo zaista velike količine prirodnih resursa koji mogu dovesti do enormnog porasta domaće proizvodnje i enormnog uspjeha domaće ekonomije. Kada govorimo o putu Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju, zaista moramo spomenuti da je za BiH u ovom trenutku važnije sprovesti reforme na putu do Evropske unije, nego biti članica EU u ovom trenutku. Donošenje novih legislativa koje će zaista osigurati i zaštititi naše resurse, danas-sutra, kada Bosna i Hercegovina izlazi na put Evropske unije, od velike je važnosti. Dobili smo zeleno svjetlo za mlijeko – hajde da uradimo da i svi ostali produkti dobiju važnost na evropskim policama.“
Vanjskotrgovinski deficit BiH lani je iznosio oko 7,5 milijardi KM. Samo mesa i mesnih prerađevina je u BiH uvezeno 227 milijuna KM, žitarica 252 milijuna KM, mlijeka 142 milijuna KM, alkoholnih i bezalkoholnih pića 224 milijuna KM, farmaceutskih proizvoda 553 milijuna KM. Svi ovi proizvodi proizvode se i u Bosni i Hercegovini i imaju kvalitet.
Kupovinom stranih proizvoda građani BiH neizravno financiraju oko 75.000 radnih mjesta u inozemstvu. Iz zemalja regije u Bosnu i Hercegovinu prošle je godine uvezeno prehrambenih proizvoda u iznosu od 1,5 milijardi KM. Admir Kapo kaže da, ako se po glavi stanovnika u BiH na mjesečnoj osnovi na domaće proizvode potroši 100 KM, onda u toj zemlji mjesečno može ostati 4,5 milijarde KM.
„Tako da ja mislim da je kod nas postalo najvažnije da uđemo u domaći tržni centar i kad uđemo u domaći centar, tamo da biramo domaći proizvod. Na taj način naša privreda se razvija, naše firme imaju bolji poslovni promet, automatski mogućnost širenja, a to samim tim znači zapošljavanje novih ljudi. Povećavanjem njihovog prometa povećava se automatski uplata za sve ono što se uplaćuje u budžet, od zdravstva, obrazovanja, PIO/MIO, itd. Znači, kad kupite domaći proizvod u domaćoj trgovini, povlačite jedan kompletan lanac za sobom. Ja mislim da bi to svakom čovjeku, koji jedan posto patriotski razmišlja, trebao biti imperativ u životu“, konstatuje Kapo.
Nekoliko posljednjih godina grad Tuzla podržava domaće proizvođače. Svaki drugi tjedan u središtu grada budu organizirani sajmovi na kojima izlažu upravo mali ljudi sa sela. Ovakvi sajmovi doprinijeli su svjesnosti građana Tuzle koji čekaju baš ovakve sajmove kako bi kupili određene proizvode. Također, i sami proizvođači proširili su svoja mala gospodarstva.
