U BiH djeluje veliki broj medija, njih preko 500 različite strukture koja sve više ide u korist interneta. Međutim, medijima se sve manje vjeruje, ugled im pada, novinari su u BiH slabo organizovani, slabo plaćeni, često bez ugovora o radu i sindikalnog udruživanja, pri čemu su često izloženi nasilju, zastrašivanju i uznemiravanju, navedeno je u prvom izvještaju Institucije ombudsmena u BIH. Ocjenjeno je da je stanje u medijima lošije nego ranijih godina, a BiH je po slobodi medija na 65. mjestu među 180 država.
Bosanskohercegovački novinar Dragan Bursać, koji piše za portal Buka i Aljazeera Balkans dobio je prijetnje smrću zbog iznesenog stava o protestima podrške Ratku Mladiću u Banjaluci, na dan obilježavanja genocida u Srebrenici. Bursać je među rijetkima u Republici Srpskoj koji otvoreno i kritički pišu o ponašanju vlasti, ali i društva, naročito o ratnim zločinima. Zbog prijetnji, Bursać je morao napustiti državu.
„Kada napišete tekst i u onom trenutku kada ga pošaljete, a imate već svijest da će biti reakcija toga tipa, prijetnji smrću vašim članovima porodice prije svega, zaista su pomiješana osjećanja. Zadovoljni ste što je tekst dobar i što otkrivate istinu. Zadovoljni ste što radite kako treba svoj posao. U isto vrijeme nikako niste zadovoljni zato što treba da pokupite stvari sa najbližim i da se iselite iz grada. To nikako, bar do sada, nije uticalo na cenzure, kada je moj rad u pitanju“, rekao je za Radio Slobodna Evropa Dragan Bursać.
Omalovažavanje i vrijeđanje svojstveno je, prije svega, političarima koji ne vole neugodna pitanja. U proteklih pet godina udruženje „BH novinari“, a prema evidenciji Linije za pomoć, registrovalo je 266 napada na novinare.
„Problematično je to što su često napadači na novinare nositelji javnih funkcija, dakle osobe koje bi trebale da štite slobodu izražavanja kao temeljno ljudsko pravo. Ali, problematično je i to što ne postoje adekvatne sankcije napadača na novinare. Imate dosta situacija u kojima ministri napadaju novinare, u kojima predsjednici entiteta napadaju novinare, da same institucije krše prava novinara, a za to ne postoji adekvatan odgovor pravosuđa. Mi nemamo nijednu značajnu presudu protiv funkcionera u Bosni i Hercegovini koji su napadali novinare“, objašnjava Borka Rudić, sekretarka udruženja „BH novinari“.
Zbog pritiska na rad novinara, pritužbe je dobijala i Institucija ombudsmana u BiH.
„Zbog prijetnji koje su im upućene kao reakcije na tekstove, koje objavljuju bilo samostalno, bilo kao zaposleni u medijskim kućama. Jedna od njih prošle godine je žalba v.d. ravnatelja Radio Kupresa zbog prijetnji i političkog pritiska načelnika općine Kupres, koji su započeli još za vrijeme preizborne kampanje, gdje su ombudsmani uputili i preporuku“, navela je primjer ombudsman Nives Jukić.
Napadi na novinare nisu toliko efikasno procesuirani i kada budu prijavljeni tužilaštvima. Policija dobro uradi svoj posao, ali onda, iskustvo je pokazalo da „zapne“ u pravosuđu.
„Naše iskustvo jeste zapravo da su tužilaštva najslabija karika u procesuiranju napada na novinare. Dakle, kad se obave kvalitetne istrage od strane policije, kada se podnese krivična prijava protiv napadača, tužilaštva ne reaguju dovoljno efikasno“, kaže Borka Rudić.
Zbog toga su se među preporukama Institucije ombudsmana našle izmjene Krivičnog zakona, tako da se kao posebno djelo označi - napad na novinara. Podaci udruženja novinara pokazuju da se oko 100 prijava godišnje podnese za klevetu protiv novinara.
„Tužbe za klevetu protiv novinara se često mnogo efikasnije rješavaju u sudskom postupku, nego kada se govori o krivičnim djelima klevete protiv nekih drugih osoba. Ovo je posebno značajno ako je ta kleveta počinjena u odnosu na nekog predstavnika javne vlasti. Stiče se dojam da se na taj način nastoje novinari onemogućiti i obeshrabriti u objavljivanju tekstova sa čijim se sadržajem određene ličnosti ne slažu“, smatra ombudsman Jasminka Džumhur.
Prema indikatorima medijskih sloboda, novinari u BiH imaju bolji položaj nego njihove kolege u zemljama bivše Jugoslavije, izuzimajući Sloveniju. Ali suštinski, navodi ombudsman Jasminka Džumhur situacija je slična u svim državama. Medijsko tržište u BiH je prezasićeno, a to se odražava i na položaj novinara. Tako da ostvarivanja ekonomsko-socijalnih prava i sigurnost novinara nije na nivou na kojem bi trebala biti.
„Mnogi novinari rade po ugovoru o djelu, volonterski rad. Sve se to odražava na kvalitet samog medijskog izvještavanja. Ne smijemo zanemariti da to stavlja direktno odgovornost samih novinara, odnosno medijskih kuća. Ako nemate kvalitetne novinare da kvalitetno izvještavaju onda se često dolazi u situaciju da se pojavljuju dezinformacije, da se pojavljuju tužbe za klevetu. Postoji obaveza medijskog esnafa da se samoorganizuje na način koji će garantirati da građani neće biti izloženi različitim manipulacijama novinara“, smatra Jasminka Džumhur.
Koliko su novinari zaštićeni u BiH objašnjava Dragan Bursać:
„Novinari su glineni golubovi u Bosni i Hercegovini. Ako neko sa platom od 700 (350 eura) do 1.000 maraka (više od 500 eura), živi i preživljava svaki dan, a izložen je napadima od unutrašnjih struktura, samih medijskih kuća, pa do svakovrsnih spoljašnjih napada, to je u najmanju ruku nezaštićena osoba. Pri tome, javnost ima sliku da su novinari maltene krivi za sve. To je sasvim šizofrena situacija.“
U prvom „Specijalnom izvještaju o položaju i slučajevima prijetnji novinarima u Bosni i Hercegovini“, Institucije ombudsmana u BiH navedeno je da je novinarstvo danas nisko prestižna, visoko stresna i nisko plaćena profesija.
Vlasnici medija vrše pritiske na redakciju. Cenzura i autocenzura dio je svakodnevnog rada novinara. To je slučaj u privatnim medijima, ali bilježi se i u javnim, jer zbog straha da će izgubiti posao novinari podliježu cenzuri.
Udruženje „BH novinari“ zbog toga traži usvajanje zakona o trasparentnosti medijskog vlasništva, čime bi se ojačala socijalna i ekonomska prava novinara.
Facebook Forum