Uz Svjetski dan knjige u Sarajevu su upriličene dvije značajne manifestacije: tradicionalni Međunarodni sajam knjige i Proljeće u Buybooku.
Prema običaju, to su jedinstvene prilike da zaljubljenici u lijepu riječ dođu na svoje jer u normalnim prilikama rijetko mogu uživati u kupovini knjiga.
Knjiga je, naime, sve manje dostupna, ali i sve manje željena. S jedne strane, vlasti do kraja zapostavljaju izdavačku, ali i bibliotekarsku djelatnost, a nove tehnologije sve više čitalaca odvraćaju od nekad omiljenih navika.
Kako vrijeme odmiče, čini se da se sve one plemenite mudrosti o knjizi pretapaju u jednu jedinu, kako je to najšarmantniji mogući namještaj. Ko danas kupuje, obično kupuje na metar i, obavezno, u boji koja će podcrtati odrešitu liniju Colombinijevog dnevnog boravka. Uzalud se, dakle, rijetki entuzijasti, svojevrsni Don Kihoti, satraše da ukažu na neki drugačiji, odlazeći smisao nečijih ukoričenih emocija, uspomena, iskustava.
"Ono što je obaveza i misija izdavača, jeste da na neki način obrazuje i upućuje čitalačku publiku u nove tokove, u ono što je danas bitno i aktualno u većini svijeta. Kada objavite knjigu koja ja izašla prije mjesec ili dva u svijetu, to je veliki kontakt sa tom aktualnošću. Mislim da nas publika nagrađuje samim tim što jednostavno čeka, raspituje se, traži i uživa u tim naslovima", kaže Damir Uzunović, suvlasnik Buybooka, jamačno najvitalnije izdavačke kuće u Bosni i Hercegovini.
Ovdje je, naime, sve manje ljudi što će uopšte zastati pored izloga ili upustiti se u avanturu ulaska u hladovinu biblioteke, a država sa svoje strane ubi se kako bi do kraja urnisala nekada višestruko propulzivnu izdavačku djelatnost.
Ko danas ostane na tržištu, može se komotno smatrati junakom tranzicijskog doba, a pravim udarnicima već godinama se smatraju zaposlenici kuće Šahinpašić, koji, logici unatoč, i dalje opstaju.
"Za objavljivanje jedne knjige, ako želite da ispoštujete kvalitet, izdavaču je potrebno unaprijed fiksno 20.000 maraka. Da se to vrati kroz tržište, potraje do godinu dana. Ne bi bio problem da je tržište na nivou 2007. – 2008. godine. Međutim, danas, zbog visokih cijena, stvarno nismo u mogućnosti da poslujemo normalno", kaže Ajdin Šahinpašić, prvi čovjek firme.
"Knjige su skupe. Mijenjam se sa prijateljima za neke knjige. Oni kupe neke, ja neke. Ne mogu si priuštiti knjige koje bih htjela", ističe anketirana sugrađanka.
Rijetkim kupcima i jednako rijetkim izdavačima zato osvane kad se održava neki od sajmova, ili salona, na kojima se knjige donose iz svih krajeva i po svim mogućim cijenama. Uglavnom, klizanim.
"Kad su sajmovi, najčešće tada i kupujem jer su knjige malo jeftinije", navodi druga anketirana sugrađanka.
"Samo su sajmovi ti gdje mi stvarno dobro radimo, u smislu da imamo ogroman broj čitalaca, koji se pojavi na sajmu i kupe knjige", ocjenjuje Ajdin Šahinpašić.
Neko, puste želje radi, neko iz navike, neko da nekog poklonom obraduje, uglavnom sa sajmova svi odu zadovoljni. Naravno uz "Doviđenja na nekom budućem sajmu", većina se, izuzmemo li posljednje čitalačke Mohikance, okreće rutini.
Sarajevski književnik, Nenad Veličković, jedan od najupornijih branitelja knjige, i misionar pismenosti, istina tvrdi kako se ovdje čita: "Ali se knjige čitaju manje, kupuju manje i posuđuju manje u bibliotekama. Razlog tome su novi mediji, koji su zauzeli dio prostora koji je prije imala knjiga. I ne samo knjiga, nego štampani mediji uopšte. Druga stvar, zbog koje mislim da se manje čita, je da tamo, gdje bi trebalo, se ne odgajaju čitaoci".
Potvrdu ćemo dobiti i od poznate sarajevske bibliotekarke Amre Mutapčić Čengić: "Najveći problem je u neaktivnosti nas, koji treba da promovišemo knjigu i promovišemo čitanje. Naši najvjerniji čitatelji su penzioneri i građani zrelije dobi, koji ipak nose kulturu čitanja, koja se u tim generacijama više njegovala".
I za kraj, jedno otužno razmišljanje anketiranog, sa prepoznatljivim čitalačkim iskustvom, koji je, povlađujući vremenu, promijenio naviku i sad zloslutno poručuje.
"Čitam već odavno elektronske knjige, papir me više ne interesuje. Po meni, klasični oblik knjige, papirna forma, izumire. Mogu biti razni razlozi, ali definitivno, kao što papirna izdanja novina izumiru, tako će se desiti i sa knjigama. Nije ni čudo da je to sve na silaznoj liniji", navodi anketirani sugrađanin.
Kada ovako razmišljaju iskusni, zašto onda ne vjerovati da ovdašnja omladina, s nestrpljenjem očekuje Anu Karenjinu u SMS-formatu.
