Od kada je kolega Dragan Marjanović u Sarajevu, pod opsadom, prvi put vidio laptop kod svoje koleginice iz Japana, prošla je 21 godina. Danas, u istom gradu, Sarajka koja je zašla u sedmu deceniju, a svojim vršnjacima, ne baš vičnim radu na računaru, pomaže da reinstaliraju kompjuter. Mada je i dalje veliki broj penzionera u BiH koje moderna sredstva komunikacije previše ne interesuju.
Uz uobičajene primjedbe stručnjaka na račun osiromašivanja jezika i pismenosti, mnogima, posebno u BiH, koja ima brojnu dijasporu, Internet i Skype komunikacija zapravo omogućavaju kontakt sa najbližima.
Katarina Stević iz Sarajeva, ušla je u sedmo desetljeće života. Radi u državnim institucijama i do mirovine joj je ostalo nekoliko godina. Nove tehnologije dobro poznaje. Redovito se koristi računarom, kako u poslu, tako i privatno. Kaže da joj godine nisu bile prepreka da nauči i savlada nova tehnološka sredstva komuniciranja:
„Imam sina u Americi i brojne prijatelje na raznim stranama svijeta. Sada, u životu moga sina i njegove obitelji, mogu sudjelovati preko Skype, uživo, sa uključenim kamerama, slikom i tonom, posve besplatno - svaki dan, kada bi za to imali vremena", priča Katarina.
Katarina kaže da je svjesna da se starije generacije ljudi, kojima i sama pripada, rjeđe služe novim tehnologijama komuniciranja. Koliko joj dozvoljava vrijeme, ističe da i sama pomaže svojim poznanicima i prijateljima u svladavanju znanja na računaru:
„Držim da dosta znam o svemu tome, čak znam i hardware. Znam otići za nekim starijim, koji se baš u to ne razumiju, i pomoći mu, čak uraditi i reinstalaciju računala, u svrhu čišćenja od virusa ili instalaciju nekih programa i slično.“
Nove tehnologije komuniciranja uveliko uzimaju maha, osobito među mladima. Učenici u ovnovim i srednjim školama, za pisanje domaćih zadataka, lektira, najčešće koriste Internet, tako da postoji bojazan da će djeca početi zaboravljati pisati rukom.
Prenosimo iskustva djece Osnovne škole „Isak Samokovlija“ u Sarajevu:
Većina umirovljenika, koje smo anketirali, kažu da su pobornici klasičnih metoda komuniciranja. Internet i računari su im uglavnom strani:
Da su nove tehnologije uveliko promijenile način komuniciranja i da utiču na pismenost, slaže se i profesorica na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, Lejla Turčilo. Nove tehnologije su također stvorile digitalno-generacijski jaz između mlađih i starijih generacija, dodaje Turčilo:
„Pokazuje se da i ti mlađi ljudi, korisnici on-line medija, vrlo malo vode računa o pismenosti, malom i velikom slovu, početku naredne rečenice, pisanju u nekim paragrafima i slično. Puno je skraćenica koje se koriste. Dosta njih je izvedeno iz engleskog jezika. Koriste se skraćenice koje, za one koji ne znaju engleski jezik, ne moraju da znače ništa.“
Tvrtko Kulenović, umirovljeni profesor Filozofskog fakulteta u Sarajevu i član Akademije nauka i umjetnosti BiH, mišljenja je da mediji masovne komunikacije negativno utiču na jezik i pismenost današnjih generacija. Mlade generacije sve manje čitaju, što osiromašuje njihov jezik, naglašava akademik Kulenović:
„O bogatstvu i vrijednosti jezika je nužno veoma mnogo voditi računa. Moguće je da će se u budućnosti to ipak malo poravnati jer smo mi sada u vijeku masovnih medija i oni diktiraju kvalitet i vrstu komunikacije. Možda će vremenom, bez obzira u kom pravcu vidimo da ide čitava civilizacija, to malo slegnuti i ublažiti. To je neka logika života - ide se u jednom pravcu, pa će se onda popustiti i ići u drugom pravcu.“
Dragan Marjanović, književnik, novinar, putopisac i publicista, kaže da ga ova tema uvijek podsjeća na ratnu 1992. godine, kada je prvi put vidio laptop u rukama japanske novinarke:
„Vidio sam tu djevojku koja je ležeći pisala na jednu svjetleću ploču svoj tekst. Onda bi izletila s foto aparatom vani. Kladili smo se hoće li se vratiti ili neće, zbog poznatih zbivanja. Ona je slike tog užasa ubacivala odmah sa aparata na tu stvar, koja je meni tada bila nepoznata. Rekla mi je da njena redakcija u Tokiju za jutarnje izdanje ima slike iz Sarajeva. Bio sam tada dopisnik zagrebačkog večernjeg lista. Moje fotografije su se probile do Zagreba za osam dana. Koliko me je to tada bilo oduševilo, toliko me sada iskreno plaši.“
U Bosni i Hercegovini nema znanstvenog pristupa prema jezičnoj politici. Problemi su višestruki, o kojima se malo ili gotovo nikako ne razmišlja, zaključuju naši sugovornici.
Uz uobičajene primjedbe stručnjaka na račun osiromašivanja jezika i pismenosti, mnogima, posebno u BiH, koja ima brojnu dijasporu, Internet i Skype komunikacija zapravo omogućavaju kontakt sa najbližima.
Katarina Stević iz Sarajeva, ušla je u sedmo desetljeće života. Radi u državnim institucijama i do mirovine joj je ostalo nekoliko godina. Nove tehnologije dobro poznaje. Redovito se koristi računarom, kako u poslu, tako i privatno. Kaže da joj godine nisu bile prepreka da nauči i savlada nova tehnološka sredstva komuniciranja:
„Imam sina u Americi i brojne prijatelje na raznim stranama svijeta. Sada, u životu moga sina i njegove obitelji, mogu sudjelovati preko Skype, uživo, sa uključenim kamerama, slikom i tonom, posve besplatno - svaki dan, kada bi za to imali vremena", priča Katarina.
Katarina kaže da je svjesna da se starije generacije ljudi, kojima i sama pripada, rjeđe služe novim tehnologijama komuniciranja. Koliko joj dozvoljava vrijeme, ističe da i sama pomaže svojim poznanicima i prijateljima u svladavanju znanja na računaru:
„Držim da dosta znam o svemu tome, čak znam i hardware. Znam otići za nekim starijim, koji se baš u to ne razumiju, i pomoći mu, čak uraditi i reinstalaciju računala, u svrhu čišćenja od virusa ili instalaciju nekih programa i slično.“
Nove tehnologije komuniciranja uveliko uzimaju maha, osobito među mladima. Učenici u ovnovim i srednjim školama, za pisanje domaćih zadataka, lektira, najčešće koriste Internet, tako da postoji bojazan da će djeca početi zaboravljati pisati rukom.
Prenosimo iskustva djece Osnovne škole „Isak Samokovlija“ u Sarajevu:
Većina umirovljenika, koje smo anketirali, kažu da su pobornici klasičnih metoda komuniciranja. Internet i računari su im uglavnom strani:
Da su nove tehnologije uveliko promijenile način komuniciranja i da utiču na pismenost, slaže se i profesorica na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, Lejla Turčilo. Nove tehnologije su također stvorile digitalno-generacijski jaz između mlađih i starijih generacija, dodaje Turčilo:
„Pokazuje se da i ti mlađi ljudi, korisnici on-line medija, vrlo malo vode računa o pismenosti, malom i velikom slovu, početku naredne rečenice, pisanju u nekim paragrafima i slično. Puno je skraćenica koje se koriste. Dosta njih je izvedeno iz engleskog jezika. Koriste se skraćenice koje, za one koji ne znaju engleski jezik, ne moraju da znače ništa.“
Tvrtko Kulenović, umirovljeni profesor Filozofskog fakulteta u Sarajevu i član Akademije nauka i umjetnosti BiH, mišljenja je da mediji masovne komunikacije negativno utiču na jezik i pismenost današnjih generacija. Mlade generacije sve manje čitaju, što osiromašuje njihov jezik, naglašava akademik Kulenović:
„O bogatstvu i vrijednosti jezika je nužno veoma mnogo voditi računa. Moguće je da će se u budućnosti to ipak malo poravnati jer smo mi sada u vijeku masovnih medija i oni diktiraju kvalitet i vrstu komunikacije. Možda će vremenom, bez obzira u kom pravcu vidimo da ide čitava civilizacija, to malo slegnuti i ublažiti. To je neka logika života - ide se u jednom pravcu, pa će se onda popustiti i ići u drugom pravcu.“
Dragan Marjanović, književnik, novinar, putopisac i publicista, kaže da ga ova tema uvijek podsjeća na ratnu 1992. godine, kada je prvi put vidio laptop u rukama japanske novinarke:
„Vidio sam tu djevojku koja je ležeći pisala na jednu svjetleću ploču svoj tekst. Onda bi izletila s foto aparatom vani. Kladili smo se hoće li se vratiti ili neće, zbog poznatih zbivanja. Ona je slike tog užasa ubacivala odmah sa aparata na tu stvar, koja je meni tada bila nepoznata. Rekla mi je da njena redakcija u Tokiju za jutarnje izdanje ima slike iz Sarajeva. Bio sam tada dopisnik zagrebačkog večernjeg lista. Moje fotografije su se probile do Zagreba za osam dana. Koliko me je to tada bilo oduševilo, toliko me sada iskreno plaši.“
U Bosni i Hercegovini nema znanstvenog pristupa prema jezičnoj politici. Problemi su višestruki, o kojima se malo ili gotovo nikako ne razmišlja, zaključuju naši sugovornici.