Aditivna proizvodnja poznata pod nazivom 3D printanje je u proteklih nekoliko godina dramatično evoluirala, što bi moglo utjecati na globalnu ekonomiju, promijeniti prirodu proizvodnje i globalnu trgovinsku bilancu. Šta je zapravo 3D printanje?
3D printanje je zaslužilo samo jednu rečenicu u godišnjem govoru Stanje nacije američkog predsjednika Baracka Obame, ali moglo bi promijeniti samu prirodu proizvodnje, globalnu trgovinsku bilancu i izazvati novu industrijsku revoluciju.
„Donedavno propalo skladište je pretvoreno u laboratoriju u kojoj novi radnici savladavaju umjetnost 3D printanja koje ima potencijal da revolucionira način na koji smo proizvodili gotovo sve,“ rekao je Obama.
Šta je 3D printanje? To je kolokvijalni izraz za nešto što se naziva „aditivna proizvodnja“- proces montaže proizvoda slanjem digitalne datoteke u mašinu koja slaže slojeve plastike, smole, keramike, metala i drugih materijala jedne na druge.
Inženjeri i dizajneri u automobilskoj i avio industriji već desetljećima koriste ovu metodu za izgradnju prototipa. Mnogi kompleksni dijelovi proizvedeni pomoću 3D printanja su prisutni u avionima, bespilotnim letjelicama i satelitima.
3D printanje se koristi i u medicinskoj industriji za proizvodnju implantata za kuk i keramičke zubne protetike.
Tehnologija 3D printanja napreduje brzo i cijena joj naglo pada, što je bio slučaj sa kompjuterskom industrijom u protekloj generaciji. To znači da nešto što je nekada bilo pristupačno samo elitnim industrijama postaje široko dostupno.
Neki od trodimenzionalnih printera se trenutno prodaju po cijeni od svega hiljadu dolara.
Terry Wohlers, predsjednik američkog Wohlers Associates i pionir u oblasti 3D printanja je rekao za RSE da su mogućnosti praktično bezgranične.
„Ovo će otvoriti toliko novih mogućnosti za nove proizvođače, nove poslovne modele i nove vrste proizvoda koji su ranije bili jako skupi i nemogući za proizvesti. Dakle, radi se o veoma uzbudljivom spektru mogućnosti koje se otvaraju kao rezultat razvoja ove tehnologije,“ kaže Wohlers.
Tehnologija 3D printanja se već počela koristiti u mnogim granama industrije, uključujući proizvodnju figurica, pametnih telefona, torbica i svjetiljki
Modni dizajneri također koriste aditivnu proizvodnju kako bi proizveli nakit i odjeću.
Arhitekti rade na tome da počnu koristiti tehnologiju 3D printanja za proizvodnju građevinskih komponenata od betona. U tijeku je i natjecanje za izgradnju prve svjetske kuće samo uz pomoć 3D printanja.
Mnoge škole u SAD-u su već opremljene 3D printerima. Prema podacima američkog poslovnog sedmičnika Forbes, industrija aditivne proizvodnje bi do 2016. trebala dosegnuti profit od 3.1 milijarde dolara širom svijeta, a do 2020 čak 5.2 milijarde.
Futurista Thomas Frey, direktor instituta DaVinci u američkoj saveznoj državi Colorado je rekao da će 3D printanje „utjecati na gotovo sve aspekte društva“ i omogućiti proizvođačima da jeftino i efikasno prilagode svoje produkte kako bi zadovoljili specifične potrebe svojih potrošača.
„Možete li se zamisliti da u narednih nekoliko godina uđete u prodavnicu odjeće i da prvo što urade je da skeniraju vaše tijelo, pošalju informacije o njemu mašini koja će vam isprintati odjeću koju želite. Znači, možete izbabrati koji modni stil želite, koje boje i oni će vam to isprintati odmah na licu mjesta. I to ne samo odjeću već i cipele,“ kaže Frey.
Iako je faktor čuđenja kod ove tehnologije u nastajanju još uvijek visok, ona bi mogla imati dalekosežne posljedica na globalnu ekonomiju. Mnogi vide 3D printanje kao priliku za ekonomije u razvoju koje bi ponovo od razvijenih zemalja preuzele određene sektore industrijske proizvodnje.
Ekonomist iz Londona George Magnus kaže da bi 3D printanje moglo ponovo dati konkurentnost u proizvodnji SAD-u, Zapadnoj Europi i Japanu.
„Zašto proizvoditi u Kini, uz sve probleme počevši od sve većih troškova rada, upravljanja i zaštite intelektualnog vlasništva i sa svim troškovima dostave sirovina kada sve to možete uraditi u neposrednoj blizini svog tržišta i svojih kupaca i to mnogo jeftinije.“
Ali nemojte odmah pisati osmrtnicu tradicionalnom načinu proizvodnje. Aditivna proizvodnja ima i svoje nedostatke, kažu analitičari. Hod Lipson je vanredni profesor na Univerzitetu Cornell u saveznoj državi New York i autor knjige „Novi svijet 3D printanja“.
„Danas 3D printanje čini samo 0.1 posto ukupne proizvodnje. Dakle, čeka ga dug put.“
3D printanje ima smisla u proizvodnji visoko tehnoloških proizvoda sa složenim dizajnom, kaže Wohlers. Ali manje je učinkovit za proizvodnju jednostavnih proizvoda koji se proizvode u velikim količinama, kao što su sjedala za stadione i kante za smeće.
Učinak ove tehnologije će osjetiti i radnička klasa razvijenih zapadnih zemalja.
Ona zahtijeva mnogo manje rada od tradicionalnog načina proizvodnje i ima potencijal da otvori mnogo više visoko tehnoloških radnih mjesta.
„Programeri, dizajneri, softver i IT osoblje, izumitelji mašina- to su mozgovi, neće biti previše potražnje za mišićima,“ kaže Magnus.
Kako 3D tehnologija napreduje, isplivavaju i različiti pravni problemi koji se tiču intelektualnog vlasništva, autorskih prava i obaveza. Lipson objašnjava:
„Ako isprintate volan i volan se slomi, koga ćete okriviti? Dizajnera, proizvođača opreme ili proizvođača materijala? Mnogo je ljudi u lancu. Odgovornosti nisu jasne.“
Lipson dodaje da ne postoji tehnologija bez opasnosti i navodi primjer mogućnosti printanja vatrenog oružja:
„Neće to biti vojno oružje, ali može to biti neka vrsta plastičnog oružja za jednokratnu upotrebu kojim se može ispaliti samo nekoliko krugova. Ali i to može načiniti štetu i to je nešto o čemu moramo razmišljati.“
U Teksasu, grupa pod nazivom Defense Distributed (Distribuirana odbrana) je već pokrenula web stranicu na kojoj ljubitelji vatrenog oružja mogu skinuti datoteke potrebne za proizvodnju dijelova vatrenog oružja uz pomoć 3D printanja.
