Zagrebački Županijski sud je – nasuprot ranijoj suprotnoj odluci nižeg suda -presudio da ugovor što ga je kontroverzni nogometni menadžer Zdravko Mamić pred 14 godina sklopio sa tada mladim Eduardom da Silvom nije lihvarski. Ako u modernom društvu postoji robovlasništvo, onda su to ugovori mladih nogometaša, kažu stručnjaci.
Zdravko Mamić izvojevao je još jednu pravosudnu pobjedu. Nakon što je prvostupanjski sud ustanovio da su ugovori što ih je sklopio sa nekadašnjim igračem Dinama, a sada Šahtar Donjecka Eduardom da Silvom lihvarski i poništio ih, Županijski sud u Zagrebu kao viši sud presudio je da ugovori nisu lihvarski i da Eduardo Mamiću duguje osam milijuna kuna s kamatama. Eduardov odvjetnik Ivica Crnić odmah je zatražio reviziju postupka, upozoravajući da je Županijski sud presudio navijački i selektivno u korist Mamića. Prvo, sud nije primijenio sportske pravilnike FIFA-e i Hrvatskog nogometnog saveza koji štite igrače od lihvarskih ugovora, i drugo – sud netočno kaže da Mamić u vrijeme sklapanja ugovora s Eduardom nije imao nikakvu funkciju u Dinamu, a imao je. Mamić može sada krenuti u sudsku zapljenu sve Eduardove imovine, jer presuda kaže da ima puno pravo od Eduarda tražiti prvo 50 posto, a na kraju 20 posto svih njegovih primanja do kraja njegove karijere. Koja je tajna ovog preokreta u presudama, pojašnjava za naš radio novinar portala indeks.hr Zvonko Alač.
„Mislim da je ključ u tome da je Zdravko Mamić – što je višestruko dokazano i svaki dan se iznova potvrđuje – slizan s najvišim policijskim i sudskim dužnosnicima u Zagrebu.“
Predsjednik zagrebačkog Županijskog suda Ivan Turudić je s Mamićem kućni prijatelj, što nije kažnjivo, ali je već sumnjivo što je Mamić osamdeset puta ulovljen da telefonira sa jednom sutkinjom Ustavnog suda, gdje se upravo rješava njegova žalba protiv novog Zakona o sportu, kojim se pokušalo spriječiti Mamićevu dominaciju u Hrvatskom nogometnom savezu. Osim toga, ali vjerojatno ne i posljednje, novinari indexa.hr došli su do visokih iznosa koje pojedini suci zagrebačkog Županijskog suda – koji je upravo presudio Mamiću u korist– dobivaju kao članovi arbitražnog tijela Hrvatskog nogometnog saveza. Jedna sutkinja dobivala je za to godinama 600 eura mjesečno, a jedan sudac 9.000 eura u prošloj, odnosno 13.000 eura u pretprošloj godini. Mamić se osigurao na svim stranama, zaključuje Alač.
„On savršeno pliva s obje političke struje, kao što se druži i pliva od ustavnih sutkinja do predsjednik Županijskog suda, a – kao što vidimo – i do sudaca Županijskog suda koji su ujedno i članovi sudačkih komisija, odnosno arbitražnih tijela Hrvatskog nogometnog saveza (HNS). A HNS je de facto, ako već ne de jure Mamićev savez u kojem on ima i prvu i posljednju riječ u svemu – od imenovanja sudaca do imenovanja izbornika i predsjednika tog saveza, a njegova je zadnja i kada se govori koji će igrači završiti na reprezentativnom popisu.“
Brazilac Eduardo da Silva potpisao je ugovore s Mamićem 2001. godine, točno na svoj 18. rođendan. Kada je god. 2007 prešao u Arsenal, odvjetnici su mu rekli da su ugovori protuzakoniti, i otada traje njegova bitka. Ivan Brleković, sada odvjetnik, a nekada dužnosnik nogometne organizacije koji je zbog protivljenja kriminalu završio jednom čak i u prtljažniku, kaže kako bi bilo izuzetno štetno ako ova presuda uspostavi praksu koja će se primjenjivati za igrače ubuduće.
„Ako danas u 21. stoljeću postoji moderno roblje, onda u tu kategoriju spadaju nogometaši, pogotovo oni mladi koji su žrtve – i oni osobno i njihove karijere – pohlepe raznoraznih menadžera.“
Inače, sud je u ponedjeljak prihvatio jamčevinu za Mamića koji se već tri tjedna nalazi u pritvoru, jer je osumnjičen za utaju poreza pri transferu igrača zajedno sa sinom i suradnicima.
Mamiću je bilo određeno jamstvo od 14 milijuna kuna, prihvaćeno je 6,5 milijuna kuna gotovine i vilau Samoboru, vrijedna očito bar 7,5 milijuna kuna. Ako se tužiteljstvo ne žali, Mamić u petak može na slobodu. Već je ranije na slobodu izišao njegov sin Mario nakon što je uplatio jamstvo od 5 milijuna kuna. Sumnjivi su Dinamovi poslovi s transferima koji su unazad desetak godina iznosili 140 milijuna – 21 milijun eura za Luku Modrića koji je otišao u Tottenham, 13,5 milijuna eura za Eduarda koji je otišao u Arsenal i 13 milijuna eura za Ćorluku koji je otišao u Manchester City.
