Mjesec dana uoči početka Evropskog nogometnog prvenstva, više od same igre u fokusu su dvije teme: štrajk glađu bivše ukrajinske premijerke Julije Timošenko i strah od nereda koje mogu izazvati poljski navijači s rasističkim nabojem.
Dobri poznavatelji prilika u Poljskoj strahuju da bi ekstremne huliganske grupe mogle zlostavljati strane navijače i nogometaše.
Rasistički incidenti uobičajena su pojava u cijeloj zemlji, ali najčešće u lokalnim ligama. Udruženje „Nikad više“ prati rasizam u Poljskoj i njihova je knjižica puna raznih primjera mržnje.
Tu su, na primjer, opisi derbi utakmicu iz novembra 2008. godine u Krakovu gdje su igrali gradski klubovi Cracovia i Wisla. Njihova se konkurencija u Poljskoj opisuje kao "sveti rat".
Tokom finalne utakmice nacionalnog kupa u maju prošle godine, huligani su skoro zapalili stadion. Vrijeđali su izraelskog nogometaša Davida Bitona koji igra za krakovsku Wislu. Pjevali su antisemitske pjesme, a kad je igrač napustio teren navijači su uzvikivali: "U plinske komore".
Navijači Cracovie glasali su se kao majmuni kada je na teren izašao brazilski igrač Cleber.
Prema nedavnom istraživanju među profesionalnim igračima u istočnoj Evropi, skoro 10 posto njih je reklo da su bili žrtve rasizma, uglavnom od navijača. Skoro 12 posto njih je izjavilo da su ih, na rasnoj osnovi, maltretirali treneri ili članovi uprave kluba.
Senegalski igrač Pape Samba Ba, bio je dva puta napadnut u Opole na jugozapadu Poljske, kad je igrao za gradski klub Odra.
„Igram šest godina ovdje, a još se ne osjećam sigurnim“, izjavio je Samba. "Navijači mi vrište - majmune, vrati se u svoju zemlju“, kaže ovaj Brazilac.
Tamnoputom Brunu Coutinhu, takođe Brazilcu, u posjetu je stigao brat, s kojim je prošetao centrom Varšave. „Ljudi su nas gledali kao da smo s druge planete“, kaže igrač Polonie i dodaje "Ne znam je li to rasizam ili pak ljudi nisu navikli vidjeti crne ljude“
Poljska je nekad bila multietnička država. Danas etničke manjine čine svega 2% od ukupno 38 miliona ljudi. Prema istraživanjima, Poljaci najbolje podnose svoje susjede Čehe i Slovake, a najviše mrze Rome i Arape. U posljednjih 20 godina približili su se nekadašnjim „neprijateljima“ Rusima i Nijemcima, a počeli gajiti negativnije odnose prema Židovima.
"Istina je da se rasizam puno više tolerira u Poljskoj nego u Zapadnoj Evropi", kaže Konstanty Gebert, kolumnist vodećeg poljskog dnevnika Gazeta Wyborcza.
Rafal Pankowski, član udruženja „Nikad više“ napominje kako sada klubovi imaju šefove sigurnosti koji su trenirani da prepoznaju rasizam, posebno natpise. Ovo je udruženje uključeno u njihovu obuku, a volonteri vode kurseve u školama.
"Mi ne možemo obećati da ćemo preko noći eliminisati rasizam, ali mislim da je, ukupno gledano, rasprava o rasizmu uoči EURA, podigla svijest o postojanju tih pojava u Poljskoj“, rekao je Pankowski.
Dobri poznavatelji prilika u Poljskoj strahuju da bi ekstremne huliganske grupe mogle zlostavljati strane navijače i nogometaše.
Rasistički incidenti uobičajena su pojava u cijeloj zemlji, ali najčešće u lokalnim ligama. Udruženje „Nikad više“ prati rasizam u Poljskoj i njihova je knjižica puna raznih primjera mržnje.
Tu su, na primjer, opisi derbi utakmicu iz novembra 2008. godine u Krakovu gdje su igrali gradski klubovi Cracovia i Wisla. Njihova se konkurencija u Poljskoj opisuje kao "sveti rat".
Tokom finalne utakmice nacionalnog kupa u maju prošle godine, huligani su skoro zapalili stadion. Vrijeđali su izraelskog nogometaša Davida Bitona koji igra za krakovsku Wislu. Pjevali su antisemitske pjesme, a kad je igrač napustio teren navijači su uzvikivali: "U plinske komore".
Navijači Cracovie glasali su se kao majmuni kada je na teren izašao brazilski igrač Cleber.
Prema nedavnom istraživanju među profesionalnim igračima u istočnoj Evropi, skoro 10 posto njih je reklo da su bili žrtve rasizma, uglavnom od navijača. Skoro 12 posto njih je izjavilo da su ih, na rasnoj osnovi, maltretirali treneri ili članovi uprave kluba.
Senegalski igrač Pape Samba Ba, bio je dva puta napadnut u Opole na jugozapadu Poljske, kad je igrao za gradski klub Odra.
„Igram šest godina ovdje, a još se ne osjećam sigurnim“, izjavio je Samba. "Navijači mi vrište - majmune, vrati se u svoju zemlju“, kaže ovaj Brazilac.
Tamnoputom Brunu Coutinhu, takođe Brazilcu, u posjetu je stigao brat, s kojim je prošetao centrom Varšave. „Ljudi su nas gledali kao da smo s druge planete“, kaže igrač Polonie i dodaje "Ne znam je li to rasizam ili pak ljudi nisu navikli vidjeti crne ljude“
Poljska je nekad bila multietnička država. Danas etničke manjine čine svega 2% od ukupno 38 miliona ljudi. Prema istraživanjima, Poljaci najbolje podnose svoje susjede Čehe i Slovake, a najviše mrze Rome i Arape. U posljednjih 20 godina približili su se nekadašnjim „neprijateljima“ Rusima i Nijemcima, a počeli gajiti negativnije odnose prema Židovima.
"Istina je da se rasizam puno više tolerira u Poljskoj nego u Zapadnoj Evropi", kaže Konstanty Gebert, kolumnist vodećeg poljskog dnevnika Gazeta Wyborcza.
Rafal Pankowski, član udruženja „Nikad više“ napominje kako sada klubovi imaju šefove sigurnosti koji su trenirani da prepoznaju rasizam, posebno natpise. Ovo je udruženje uključeno u njihovu obuku, a volonteri vode kurseve u školama.
"Mi ne možemo obećati da ćemo preko noći eliminisati rasizam, ali mislim da je, ukupno gledano, rasprava o rasizmu uoči EURA, podigla svijest o postojanju tih pojava u Poljskoj“, rekao je Pankowski.
