Nikola Đurović

Audi je ušao u raskrsnicu prošavši kroz crveno svjetlo, a tom prilikom teže je povrijeđen pješak Boris Klečina, kao i tri putnika Škoda Fabia auta u kojeg je Audi također udario i u kojem su lakše ozlijeđene sestre Brankica i Anđela Bajčić.

Vozio ga je, prema sopstvenom priznanju, Nenad Radinković nezaposleni pekar iz Laktaša, mjesta udaljenog 20-ak kilometara od Banjaluke.

Njemu je 16. avgusta 2013. potvrđena presuda zbog izazivanja teške saobraćajne nesreće i kazna od četiri godine zatvora.

Dok je čekao pravosnažnost presude Radinković je pobjegao. Uhapšen je u Briselu i isporučen 2018. godine od kada se nalazi na izdržavanju zatvorske kazne. Prema riječima njegovog advokata Duška Tomića, Radinković je premješten na izdržavanje kazne u Srbiju.

On je kako je kasnije objavljeno, osuđen i na osam godina zatvora u Francuskoj za ilegalnu trgovinu oružjem. Prilikom hapšenja u Belgiji 2018. godine, Radinković je kod sebe imao pasoš Republike Srbije. Roditelji Nikole Đurovića, Darko i Aleksandra Đurović nisu prihvatili zvanični policijski izvještaj niti presudu Radinkoviću.

Tvrde da je Radinković za veću sumu novca lažno priznao krivicu, kao i to da je krivac nesreće ostao skriven od očiju javnosti. Ti navodi zvanično nisu potvrđeni, a nije poznato da li su uzeti u razmatranje.

Nikolin otac Darko Đurović tvrdi da je u nesreći učestvovalo još jedno vozilo, crveni Mercedes kabriolet, za čijim volanom je, kako kaže, sjedio tadašnji ministar MUP-a RS Stanislav Čađo. Darko Đurović smatra da je on izazvao nesreću, a da je u Audiju na suvozačkom mjestu sjedio tadašnji predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik, a na vozačkom mjestu njegov tjelohranitelj Miloš Čubirlović.

Do toga ga je, kaže, doveo niz saznanja.

Sumnja je probuđena odmah dan nakon nesreće, kada su ga pozvali u policiju. Tvrdi da je u prostoriji u kojoj je slušao detalje o nesreći bilo i jedanaest pripadnika policije.

“U pola jedan iza ponoći je bila saobraćajka, a u sedam časova ujutru su me zvali da dođem kod njih. Čudnovato mi je bilo da me je dočekalo toliko policajaca za jednu saobraćajnu nesreću u jednoj kancelariji. Sa druge strane, nikad kao tu noć nije bilo policije oko tog uviđaja. Bila je čitava strka, frka.”

Đurović priča kako je drugi dan poslije nesreće dobio informacije da je ministar Stanislav Čađo učestvovao u saobraćajnoj nesreći.

“Ima svjedoka koji su vidjeli kako su ga (Čađu) strpali u ambulantna kola i odvezli. S obzirom da sam ja dijete ovog grada i poznajem mnogo ljudi, od pojedinih osoba, koje su došle da mi izraze saučešće sam dobio informaciju da mi nije dijete ubio Radinković, već Čađo. Od tog momenta počinjem da tragam za istinom.”

I Duško Tomić, advokat porodice Đurović, kaže da je “lično vodio privatnu istragu i utvrdio da je događaj koji je rezultirao smrću Đurovića direktno involviran i proizveo tadašnji ministar policije Stanislav Čađo.”

Nikolina majka kaže kako ima saznanja da je Radinković ostavio pismo advokatu Dušku Tomiću koji je advokat porodice Đurović, ali je bio angažovan u postupku premiještanja Radinkovića iz zatvora u zatvor.

“Pošto se tamo bojao za život, ostavio je napismeno svom advokatu Dušku Tomiću, sve o istini kako se saobraćajka dogodila, jer kako je rekao (a i novine su to objavile) ne želi da robija za nešto što nije uradio. Ta njegova izjava i dan danas postoji. I ako ga ubiju, da njegov advokat to objavi”, kaže Aleksandra Đurović.

Prema Tomićevim riječima, nakon što je Radinković izručen iz Francuske tražio je da ga posjeti i da mu pomogne da se prebaci na izdržavanje kazne u Srbiju.

“Kada je sve završeno, Radinković je prebačen u zatvor u Foču, tražio mene da budem njegov advokat u transferu, da ostatak kazne izdržava u Sremskoj Mitrovici, Srbija, jer je državljanin i Srbije. Dogovor je bio da kad da javno izjavu da je u udesu učestvovao Čađo, da ćemo tada poravnati račune. U međuvremenu mi je dao pismenu izjavu da je u tom učestvovao Stanislav Čađo”, kaže Tomić.

On također dodaje da mu se Radinković nedavno javio i rekao da “će ispuniti svoje obećanje”.

Darko Đurović podnio je i krivičnu prijavu Okružnom javnom tužilaštvu (OJT) u Banjaluci protiv Stanislava Čađe, koja je odbačena.

“U predmetu po krivičnoj prijavi podnosioca Darka Đurovića protiv Stanislava Čađe, bivši ministar unutrašnjih poslova u Vladi RS i NN lica, zbog krivičnog djela ugrožavanje javnog saobraćaja iz člana 410. stav 3. KZ RS, donesena je dana 15.07.2014. godine tužilačka odluka - Naredba o nesprovođenju istrage iz razloga jer ne postoje osnovi sumnje da su prijavljena lica učinila krivično djelo“, navedeno je u odgovoru OJT Banjaluka za RSE.

Nikolina majka Aleksandra kaže kako je imala prijatelja koji je u vrijeme nesreće radio na beogradskoj Vojno medicinskoj akademiji i kojeg je obavijestila da želi sina da prebaci u Srbiju na liječenje.

“Kada sam ga nazvala nakon tri dana, da mu kažem da Nikolu prevozim u Beograd, trekao mi je da je doktor Škrbić sa Čađom tamo, i da Čađo ima neznatne povrede, prelome”, kaže Aleksandra.

Helikopter je na kraju obezbeđen kaže Aleksandra zahvaljujući ličnim kontaktima koje ima, navodi ona, ali kasno za Nikolu Đurovića koji je preminuo prije no što je prebačen u Beograd. Stanislav Čađo odbacio je tvrdnje da je izazvao saobraćajnu nesreću.

“Najblaže rečeno, gnušam se na spekulacije u pojedinim medijima u kojima se dovodim u određenu vezu sa tom saobraćajnom nesrećom. Lice koje je izazvalo nesreću priznalo je počinjenje djela, a na licu mjesta je bilo mnogo svjedoka koji mogu da potvrde da li je bilo zamjene vozača”, rekao je Čađo u avgustu 2012. godine.

Milorad Dodik, danas član Predsjedništva BiH, nije zvanično komentarisao tvrdnje Darka Đurovića. Iz njegovog kabineta nisu odgovorili ni na upit RSE u vezi sa tvrdnjama da se kobne noći nalazio u Audiju.

Darko Đurović je 2013. godine zatražio istragu i od Tužilaštva Bosne i Hercegovine, ali mu, kako tvrdi, nikada nisu odgovorili. Najavio je da će ponovo zatražiti od Tužilaštva BiH da otvori istragu o smrti njegovog sina. Iz Tužilaštva BiH nije stigao odgovor na upit RSE šta se dogodilo sa prijavom Đurovića iz 2013. godine.

Zbog svih okolnosti kao i ćutanja nekih od prozvanih pravosudnih insitucija, slučaj Đurović uprkos izrečenim kaznama još uvek budi sumnje u javnosti, zbog čega se i ponavljaju pozivi za provjeru svih informacija.