Piše: Bruce Pannier | Preveo: Zvjezdan Živković

Pustinje svijeta nude brojne slikovite prizore onim izdržljivim dušama koje se usude upustiti se u udaljena područja, a najspektakularnije znamenitosti često su kamene formacije koje se uzdižu iznad pijeska i šiblja.

Ljudi su kroz vijekove mnogim tim stijenama pridavali vjerski značaj i bili su neprocjenjive oznake ruta za one koji su putovali pustinjama.

Jugozapad Sjedinjenih Država poznat je po takvim stijenama kakve se viđaju u filmovima o američkom Zapadu koji koriste mjesta poput Monument Valleyja u Arizoni i Utahu kao scenografiju za svoje filmove.

Poznati Uluru u australijskoj sjevernoj teritoriji jedan je takav primjer.

U Kazahstanu postoji relativno nepoznato mjesto zvano Kanjon Bozhira u pokrajini Mangistau na zapadu zemlje.

Zemljište oko kanjona Bozhira je uglavnom ravno, kredasto bijelo tlo koje je nekada - prije više od 65 miliona godina - bilo dno okeana Tetis. Kad se okean povukao, iza sebe je ostavio neke od spektakularnih stijenskih formacija koje su sada središte rasprave o tome treba li tu razvijati turizam.

Zapadni Kazahstan je pusto područje poznato uglavnom po poljima nafte i prirodnog plina. Većina novca od izvoza te nafte i gasa završava u velikim gradovima istočnog Kazahstana - Astani i Nur-Sultanu - dok je slabo naseljeni zapadni dio Kazahstana i dalje siromašan.

Međutim, vlada odnedavno radi na izgradnji infrastrukture u zapadnom Kazahstanu duž kaspijske obale.

Aktau je najbolji takav primjer.

Izgled gradske plaže se mijenja, grade se novi hoteli, a restorani s morskom hranom nižu se uz obalu odmah ispod novoizgrađene šetnice. Ekskluzivne četvrti s luksuznim kućama na plaži sada prostiru se obalom Aktaua.

Ali, nekoliko kilometara u unutrašnjosti ne postoji ništa osim široko otvorenog prostora koji se proteže dokle god pogled seže, bez ikakvog ljudskog uticaja koji bi razbio prirodni izgled tog krajolika.

A nekih 300 kilometara od Aktaua nalazi se kanjon Bozhira.

Nekoliko godina je bilo moguće putovati od Aktaua do Bozhire.

Turističke agencije nude takva putovanja, a neke uključuju i mogućnost noćenja u šatorima, što je razuman izbor za one koji imaju vremena, jer putovanje u oba pravca od Aktaua do Bozhire traje oko osam sati.

Ali jedna turska kompanija pregovara s kazahstanskim zvaničnicima o izgradnji luksuznog hotela kod jedne od glavnih kamenih formacija u Bozhiri.

Lanac hotela Rixos traži kazahstanske investitore i službenu dozvolu za izgradnju hotela Bozzhira Safari po procjeni od oko 100 miliona dolara.

Rixos je već izgradio hotele u Nur-Sultanu, Almatiju, Šimkentu, Turkestanu i u odmaralištu Borovoi, a nedavno je dovršio i hotel Rixos Water World s pet zvjezdica u Aktauu.

Grafika konceptualnog dizajna za hotel u Bozhiri je impresivna, ali i nagovještava šta bi ova struktura značila za područje koje ljudi često posjećuju, posebno zbog nepristupačnosti same prirodne znamenitosti.

Kazahstanski servis Radija Slobodna Evropa (RSE), lokalno poznata kao Azattyq, razgovarala je s tamošnjim ljudima o ideji izgradnje luksuznog hotela u Bozhiri.

Ruslan Čurov rođen je i odrastao u pokrajini Mangistau, a trenutno vodi turističku agenciju u Aktauu koja ljude vodi u Bozhiru. Čurov je protiv izgradnje hotela.

"Izgradnja hotela značila bi izgradnju puteva i infrastrukture što će negativno uticati na prirodni ambijent", rekao je. "Ne samo na krajolik i jedinstvenost mjesta, već će nanijeti nepopravljivu štetu flori i fauni... i blokirati putove [za životinje] do slanih močvara i vode."

Čurov kaže da njegovi klijenti odlaze u Bozhiru jer žele "pogledati netaknutu ljepotu mjesta u kojem nema ni traga ljudskom faktoru".

Ekolog Orinbasar Tokžanov upozorava da je fauna već ugrožena u Bozhiri i da je broj sajga antilopa opao od 1998. za više od 90 posto, a gazela i više, uglavnom zbog bolesti.

"Izgradnja će otjerati ostale životinje", rekao je Tokzhanov.

Arheolozi takođe ističu da je Bozhira riznica artefakata, od okamenjenih školjki mekušaca do tragova ljudi koji su hiljadama godina živjeli ili prolazili ovim područjem.

Sergej Skljarenko, direktor Centra za primijenjenu biologiju pri Asocijaciji za očuvanje biološke raznolikosti Kazahstana, rekao je da bi Bozhira trebala biti na UN-ovoj listi kulturnog naslijeđa. Rekao je da je posebno jedinstvena za Kazahstan.

"U Kazahstanu imamo ili kulturnu ili prirodnu [baštinu]. Nemamo mješovitu", objašnjava.

Ali istraživanje nafte i plina spriječilo je formalno priznavanje Bozhire kao nacionalnog parka ili zbog toga što je proslijeđena kao kandidat za UN-ovu listu posebne kulturne baštine.

Skljarenko nije protiv razvoja turizma u tom području. Rekao je da bi vlada trebala uspostaviti centar za posjetioce za ljude koji dolaze ne samo na Bozhiru, već i na mnoga druga zanimljiva mjesta na platou Ustiurt gdje se nalazi Bozhira.

Navodi da bi bilo bolje da hoteli budu smješteni "nedaleko od autoputa Beket-Aktau, na udaljenosti od oko 20 kilometara od kanjona Bozhira".

Nešto iz primjera australijskog Ulurua - poznatog i kao Ayers Rock - možemo naučiti.

Vijekovima je imao posebno značenje za obližnje ljude. Tek 1870-ih prvi gosti iz Evrope posjećuju ovo područje.

Prvi turisti stigli su 1930-ih, a do 1950-ih turizam je već bio dobro razvijen u područjima oko Ulurua. Hoteli su izgrađeni blizu stijene, a kasnije su na njoj bušene rupe i postavljani čelični stupovi za držanje užadi i lanaca koji su pomagali turistima da se popnu na formaciju visoku 348 metara.

Šteta koja je nanesena lokalnom okruženju bila je jasna još 1970-ih. Naređeno je da se hoteli i drugi objekti koji ugošćuju turiste presele na 15 kilometara od Ulurua.

Mještani, za koje je Uluru imao veliki duhovni značaj, tražili su od ljudi da se prestanu penjati na stijenu. U oktobru 2019. uklonjeni su užadi, lanci i čelični stupovi, a penjanje zabranjeno.

Ali ožiljcima na stijeni trebat će godinama da se istroše.

Kazahstanski eko aktivista Azhar Jandosova rekao je da bi se isto moglo dogoditi i u Bozhiri, uz napomenu da izgradnja luksuznog hotela usred kanjona nema nikakvog smisla jer "u regiji praktično nema vode".

Mnogi gradovi bogati naftnom koji su se razvili u godinama kada je Kazahstan bio sovjetska republika i dalje ovise o vodi koja se isporučuje kamionima. Ni hotelima u Bozhiri ne bi bilo drugačije.

Zapadno područje Kazahstana moglo bi iskoristiti ekonomski podsticaj, a turizam je zasigurno jedan od načina zarade. Tamo se sigurno ima što vidjeti (Jedan od primjera je i Sor Tuzbair).

Ako se pravilno rukuje i pažljivo provodi, razvoj turističke industrije u pokrajini Mangistau mogao bi koristiti lokalnoj zajednici. Ali izgradnja luksuznog hotela možda za sada nije najbolje rješenje.

Ali i zabraniti bilo kakvu aktivnost koja bi mogla nanijeti štetu ovim prirodnim čudima.

Iz kancelarije kazahstanskog predsjednika rečeno je da je vladi naloženo da razmotri pitanje izgradnje hotela Rixos Safari u Bozhiri.