Građani Banjaluke pitaju se kako bi podnijeli sramotu da se ugasi Crveni krst koji u gradu na Vrbasu postoji više od 100 godina. No, to je realna opcije jer za tu organizaciju u gradskom budžetu nije bilo mjesta u prošloj godini, a sve su prilike da će tako biti i 2016. godine.
Ni Zakon o položaju i ovlašćenjima Crvenog krsta Republike Srpske (RS) se ne primjenjuje. Istovremeno je sve više onih koji traže da se priključe na kazan javne kuhinje Crvenog krsta u Banjaluci, tako da bi u slučaju njegovog gašenja pitanje bilo šta će biti sa nekoliko stotina korisnika te javne kuhinje.
U 10.00 časova prije podne svakog dana pred vratima Javne kuhinje banjalučkog Crvenog krsta okupe se oni kojima je potreban obrok humanosti.
Strpljivo čekaju u redu, sa kanticama i kesama u ruci da se vrata otvore i da dobiju uobičajenu porciju hrane.
Milka Marjanović ne krije dragost zbog objeda, ali ni tugu zbog situacije u kojoj je morala potražiti spas od gladi u javnoj kuhinji.
"Mi moramo tu doći. Penzija nam nije bila, a Božić ide… Ja ne mogu prirediti Božić… Ja imam tih 250 maraka penzije, ali platim stan 200 i struju 50 i ne ostane mi ništa i dijete mi ne radi", priča Marjanović.
"Ponedjeljkom je fin grah, bude malo slanine odozgo, utorkom paprika, pa kao malo mesa, a srijedom samo riža bez ičega. Al’ nisu oni krivi, krivo je što nemaju. Jedne godine smo stvarno dobijali i po kokoš, komad mesa i uvijek bilo pavlake i mlijeka… sokova bilo, ove godine nijedan sok nismo dobili", opisala je meni Marija Đerman koja je već 15 godina korisnica Javne kuhinje Crvenog krsta. Pored toga živi od 160 maraka sinove invalidnine.
U redu na svoju porciju čekaju i mlađi. Među njima je i Dijana Blagojević. Iako tek zagazila u četvrtu deceniju života, kao nezaposlena majka dvoje djece od kojih je jedno sa posebnim potrebama, prinuđena je dolaziti u Javnu kuhinju.
"Ova kuhinja mi puno znači jer imam primanja od 250 maraka i kako da preživite sa tim. Nemoguće je naći posao pošto imam takvo dijete i niko neće da me primi. Ja ne mogu da platim nekog, ne mogu da zaradim toliko da platim ko bi njega čuvao, on ide i u Centar 'Zaštiti me' ", navodi Blagojević.
U Crvenom krstu se, kako navode, bore na sve načine da održe rad javne kuhinje. Trenutno imaju 435 registrovanih korisnika.
Oko 400.000 maraka koliko Banjaluka izdvaja za rad javne kuhinje, ni izdaleka nije dovoljno da se nahrane svi gladni sugrađani.
Upitan je i opstanak Crvenog krsta, jer grad više ne izdvaja iz budžeta novce za rad te organizacije.
"Vjerujte, pretvorili smo se u prosjake. Bukvalno tražimo da bismo podijelili nekom drugom. Ova organizacija egzistira više od 100 godina u ovom gradu i mislim da je stavljena u ravan sa nekim minornim udruženjima koja se formiraju preko noći, zna se zašto - zarad ličnog interesa - i onda se zatvaraju poslije toga. Ova je organizacija priznata u svijetu i mislim da nam se poklanja jako malo pažnje", riječi su Željkice Ilić, sekretarke Crvenog krsta Banjaluka.
Crveni krst jedina je nevladina organizacija čiji je rad regulisan i zakonom. Prema Zakonu o položaju i ovlaštenjima Crvenog krsta Republike Srpske lokalne zajednice su te koje brinu o lokalnim kancelarijama te organizacije.
Po tom Zakonu i prihodi od ulaznica u visini od pet odsto od svih kulturnih i sportskih manifestacija trebali bi ići u kasu Crvenog krsta.
Navedeno je i još nekoliko izvora prihoda poput igara na sreću, ispita prve pomoći, no slabo štogod kapne na račun organizacije.
"Zakon se ne primjenjuje, a nema ni adekvatne kontrole. Oni koji su obavezni, koji vrše naplatu, trebali su automatizmom, da taj dio sredstava odvajaju. Ne znam kako uopšte to prihvataju u Poreskoj upravi. Obraćamo se resornom ministarstvu da oni upravo pokrenu to pitanje koje ne bi trebalo da bude pitanje, s obzirom da je Zakon donijet", kaže Đoko Mihajlović, generalni sekretar Crvenog krsta RS.
I dok podrška sa svih strana opada, sve je više onih koji traže pomoć, pogotovo u hrani, upozorava Željkica Ilić.
"Mnogo je više onih koji dođu i pitaju koji je način, pa onda idu u Centar za socijalni rad da se njihova socijalna karta obradi da bi oni dali preporuku. Mi ljudima sugerišemo da to ne rade iz razloga jer je broj korisnika ogračen i ne možemo ih više primiti", ističe Ilić.
Korisnici javne kuhinje kažu da bi bila velika sramota za Banjaluku kada bi se Crveni krst ugasio.
"Pa koliko bi ljudi pokrepalo, kad moram tako da se izrazim?! Pokrepao bi veliko broj ljudi. Ima porodica sa djecom, sa četiri i više člana, a niti imaju penzije nit’ išta drugo", tvrdi korisnica Milka Marjanović.
Slično razmišlja i korisnik Slobodan Karakaš.
"U Banjaluci bi trebalo riješiti brojne probleme koji su bespotrebni, a ne ugušiti ovo sirotinje što je ostalo i ide u Crveni krst", smatra Karakaš.
Gradski oci se pravdaju krizom. Crvenom krstu su samo obećali da će ih podržati u određenim projektima u skladu s mogućnostima i punjenjem budžeta.
Čini se da su stakla funkcionerskih limuzina postala pretamna kada se vozaju gradom od 200.000 stanovnika. Zaboravili su i na ulogu Crvenog krsta u posljednjim poplavama i na podijeljene pakete hrane.
Rezerve hrane su bitne u takvim situacijama. Prema nezvaničnim informacijama, nekoliko mesnih konzervi, i isto toliko kilograma brašna i šećera, te par vreća jabuka, trenutna su slika skladišta banjalučkog Crvenog krsta.
