Nedžad Begović član je Udruženja filmskih radnika Bosne i Hercegovine, reditelj je i senarist mnogih serijala, više od 20 dokumentarnih i animiranih filmova. Kao reditelj sarađivao sa ARTE kanalom, švicarskom televizijom, ZDF-om i POINT DE JOUR-om. Sa svojim filmovima učestvovao na mnogim svjetskim festivalima (Leipzig, Krakow, Los Andeles, Zagreb, Annecy, Berlin, Hirošima, Lucca, Oberhausen, Uppsala, Stuttgart, Kairo, Cannes, San Francisco, Oslo, Grimstad, New York, Budimpešta, Meksiko City, Montreal, Bern, Amsterdam, Talin, Kijev, Regensberg, Simferopol...)
Dobitnik je velikog broja nagrada. Bio je i kandidat BiH u nominaciji za Oskara za najbolji strani film 2006. Izlagao je na brojnim izložbama stripova, minijatura, video instalacija u BiH i inostranstvu, a 1995. godine je štampao album stripova: "STRIPOVI". Dobitnik je i nagrada za inovacije iz Ženeve, Pariza, Nirnberga, Budimpešte, Strazbura i Seula.
Subota, 11. oktobar
Tmurno i kišovito. Dan nizašta.
Pametna, lijepa i darovita slikarica Rebeka A. danas je diplomirala na Akademiji likovnih umjetnosti. Ostvarila mi je kontakt sa prijateljicom/prijateljem da eventualno napravimo dokumentarac o tome kakve sve situacije život može napraviti kada promijeniš spol u tradicionalnoj sredini u kojoj se to ne podrazumijeva.
Dugo se nisam vidio sa Goranom P., pa komentarišemo izgled jedan drugom. On kaže: "Samo da ne bude ono kao što reče Tula: "Ostario sam, a nisam se nad'o".
Za Dane BH filma u Zagrebu prebacujem na disk moj dokumentarni film ZIZI. U jednoj sceni ZIZI, (pokazujući trougao u kojem su smještene bilijarske kugle) priča: "Dakle, ovo je Bosna. Trokut. Jel, simbolično. I naša zastava, a i Bosna i Hercegovina je u obliku trokuta. Ove kugle, ovo su narodi u Bosni i Hercegovini: Bošnjaci, Srbi, Hrvati i odnedavno Sejdić i Finci. E sad, da bi sve bilo dobro i lijepo, moramo biti u tom trokutu. Šta je najbitnije u bilijaru: kad se u taj trokut stave kugle da one budu dobro zbijene, što bi bilo bitno i kod nas u državi da se držimo, da smo zbijeni, da smo zajedno. Znači, kako god bilo, gdje god upale kugle, one se na kraju vraćaju u ovaj trokut i opet se moraju dobro sastavit i zbit zajedno. To bi bilo to".
(Dokumentarni film ZIZI)
Dobro je. Uzeli smo Wales 2:0. Bila je važna utakmica. Noć je svijetla, sunčana, razdragana.
Nedjelja, 12. oktobar
Tmurno i kišovito. Dan nizašta. Daleko mi do utorka.
Pidžama, kafa, internet. Facebook sam nameće teme i navodi na promišljanja i sjećanja, pa se došlo i do ovoga što ću nazvati mentalna leukemija.
Prva mentalna leukemija: Poodavno, jedan od ovih što su odobravali granatiranje Dubrovnika, rekao je da će oni razorene omeđine oko Dubrovnika napraviti boljim i starijim.
Druga mentalna leukemija: Davno, jedan poslanik je tražio da se politička dokumenta prevedena na engleski jezik pišu ćirilicom.
Treća mentalna leukemija: Kaže taj jedan, kaže: Uveo bi (u BiH) jezik iz reda ostalih.
Ovo je friško i za današnji dan mora biti dovoljno. Neka mozak malo odmori.
Ponedjeljak, 13. oktobar
Još uvijek utorak mi je daleko.
Povodom stalnih redukcija vode i neispravne vodovodne mreže napisao sam facebook status: "U Sarajevu 70% vode se baci niz vodu". (Za kratko vrijeme dobio sam 57 lajkova).
Hotel Evropa. Nacionalni praznik Španije. Odlično druženje. Dragi ljudi. Nastojim uspostaviti infrastrukturu ka španskom reditelju broj 1. Treba mi za moj film. Prijateljica popila tri čaše vina na gladan stomak. Postalo je vidljivo da nije jela. Njen sto je najbolje mjesto.
Za Dane BH filma u Zagrebu prebacujem na disk moj dokumentarni film ŠIRINA NEVIĐENA. U jednoj sceni, na grobu svoga oca Nizar Z. priča svojim sinovima: "Jednom prilikom moj otac je meni i bratu ispričao priču o kralju koji je imao pet nesložnih sinova i onda ih je pozvao u svoje odaje i dao im po jedan štap i rekao im: Evo vam po jedan štap i slomijte ga. Oni su slomili. Onda je otac uzeo pet štapova, sastavio ih i dao im da sad probaju slomiti. Nisu mogli. Otac je rekao: Ako budete složni niko vam ništa neće moći... Takva bi i naša BiH bila da smo svi složni".
(Film "Širina neviđena")
Utorak, 14. oktobar
Bio sam nestrpljiv oko utorka jer sam trebao otići u obdanište po unuku Hatidžu. Hatidža se prehladila, nije išla u obdanište. Naše druženje se prolongira. Emocija na čekanju.
Prodavnica Bingo. Kasa. Kupio grickalica za uz utakmicu. Dok čekam u redu da platim čitam - na čipsu piše: Laktaši. Vratim čips. Baja Mićko je kriv što dvije marke iz većeg entiteta nisu otišle u manji entitet, a pobornik sam filozofije KUPUJ DOMAĆE na svakom pedlju moje zemlje.
Odoh sad kod Saše M. u "Figure" na muško sjelo da gledamo ključnu utakmicu za baraž. Igramo protiv Kipra. Nadam se da ću se vratiti bolji nego što sam otišao. Vratio sam se bolji. Pobjedili mi 3:2. Više volim kad pobjeđujemo, nego kad gubimo.
Za "Dane BH filma" u Zagrebu prebacujem na disk film AMRA. U jednoj sceni AMRA šalje univerzalnu (poetsku) poruku gledaocima:
- Nekad se nije gledalo na naciju i imanje, važniji su bili karakter i znanje.
- Kad bi se iz politike izbacila riječ "nacionalno", počeli bismo živjeti lijepo i racionalno.
- Dobar muškarac je mio, ma koje vjere bio.
(Film "Amra")
Srijeda 15. oktobar
Dan započeo s Nunom A. Krenuli na sastanak sa Dražanom L. oko posla. Dražan L. kasnio, a mi žurili da stignemo na vrijeme. I još pokisli. Nuno A. se naljutio što Dražan L. kasni i otišao. Ja ostao. Dražen L. došao. Ako bude kao što smo pričali - biće dobro.
Benzinska pumpa Bucomerc u Zoviku. Pijemo kafu. Zoran B. tumači suprematizam i pokazuje Braci L. na mobitelu Maljevičev "Bijeli kvadrat na bijeloj pozadini". Nizar Z. pita: "Mogu li ja vidjeti?". Kaže Braco L.: "Nemaš šta vidjeti".
Jedan TV dnevnik, pa drugi, pa jedna, pa druga politička emisija i shvatiš da živiš u zemlji u kojoj se i rađa i umire sa PTSP-ijem.
Za Dane BH filma u Zagrebu prebacujem na disk film JURINKO. U jednoj sceni Jurinko priča: Ja sam kao Hrvat napravio crtani film o Bošnjakinji Emini, srpskog pjesnika Alekse Šantića. Kad se hoće - može se.
Ovo: "Kad se hoće - može se" Jurinko u filmu ponavlja tri puta: ispred džamije i obje crkve.
Četvrtak, 16. oktobar
Baš me Mirjana Rakela zadeverala s ovim dnevnikom. Budim se s osjećajem da sam joj olako dao pristanak da bez ideje i koncepta pristanem na pisanje ovog dnevnika. Al', hajde. Još sutra i gotovo. Trudim se. Volio bih da dobro ispadne.
Vratila mi se supruga sa fizički zahtjevne pozorišne probe. Kaže da je kolega Aleksandar S. pitao reditelja: "A možemo li mi ikako izdržat' dvije probe u jednim gaćama?"
Danas sam smislio dvije stvari.
Prva: Što je manje testosterona - to je više generala. A druga je: Nije sve u parama, ali uglavnom jeste.
Ovu drugu misao ću ostaviti za sutra.
Petak, 17. oktobar
Restoran Mujanić. Blažuj. Mi jedemo, a iza nas pričaju dvije žene.
Prva žena: "...Odlučili su da žive zajedno i hoće da dovede curu da se upoznamo. Pitam ga šta ona radi. Kaže: 'Ona je slikarka'."
Druga žena: "I šta si rekla!?"
Prva žena: "Rekla sam: Ako radi velike formate - meni je u kuću ne dovodi. Ne znam kud ću ni sa svojim stvarima".
Sa Draganom Marijanovićem dogovaram dokumentarni TV film o njemu. On je iz Čeljeva. Ja navalio da što prije snimamo. Nastojim da uhvatim jesenju hercegovačku ljepotu. Ja mu pišem mail da mi spremi stare fotografije, a on odgovara: "Bio sam selica, a za njima rijetko slike ostaju". Lijepo rečeno.
SANU nam se opet petlja u svakodnevnicu, a to nikad nije na dobro izašlo. Predlažem da se umjesto: Srpska akademija nauka i umjetnosti, preimenuju u: Akadamija nauka i umjetnosti Srbije.
Za Dane BH filma u Zagrebu prebacujem na disk film KUGLA. U jednoj sceni Kugla kaže: "Kako god okreneš, sretna i zdrava porodica je jedini nacionalni interes Bosne i Hercegovine."
p.s. - Predložiću Mirjani Dragana Marijanovića za pisca narednog dnevnika.
