Godina koju su pojeli političari

Blokade, opstrukcije, nedovršene rekonstrukcije u političkom smislu obilježile su 2013. godinu. Iako je obećavano mnogo toga, prije svega krupnih koraka ka evropskom putu BiH, borbi protiv korucije, većoj zaposlenosti, sve što su političari uradili kako treba je da su sebi obezbijedili enormno visoka primanja i sve moguće privilegije. Sve je, kao i dvadeset godina do sada, ostalo na obećanjima, praznim riječima i bitkama za uske političke interese i fotelje.

Neka od istraživanja kažu da je od 730 obećanja koje su, recimo, stranke u Federaciji BiH dale u mandatnom periodu 2010. -2014, ispunjeno njih 10. Na preostalih 720 bh. političari će valjda poraditi u 2014. godini jer im je toliko vremena ostalo da ih ispune. Darko Brkan iz organizacije „Zašto ne“, koja je radila na ovom istraživanju:

„Od 730 obećanja imamo nekih 10 koja su ispunjena, što je manje od dva posto. Ako govorimo o tome da još uvijek nismo na kraju mandata, pa ako gledamo vjerovatnoću ispunjenja u Federaciji, onda je negdje oko pet posto svih datih obećanja.“

Na kraju svake godine zbrajaju se rezultati i plodovi rada, u slučaju političara u BiH bolje je reći nerada. Oni u poslednjih 20 godina, nažalost,nemaju nijednu uspješnu, a 2013. godina, ocijenjena je najlošijom do sada. Prvi put je zbog toga stigla i kazna, oduzimanje sredstava iz IPA fondova.

„Mislim da je ova godina bila jedna od najgorih kad je u pitanju uspjeh vlasti na svim nivoima, što je vrlo jasno zaključeno u Izvještaju o napretku EU, koji prema brojnim mišljenjima predstavlja najgori izvještaj u istoriji evropskih integracija koji je jedna zemlja dobila“, kazao je Srđan Blagovčanin iz Transparency Internationala BiH.

Blokade, opstrukcije, nedovršene rekonstrukcije u političkom smislu obilježile su 2013. godinu. Iako je obećavano mnogo toga, prije svega krupnih koraka ka evropskom putu BiH, borbi protiv korucije, većoj zaposlenosti, sve što su uradili kako treba je da su sebi zadržali enormno visoka primanja i sve moguće privilegije.

Možda bi eksploatacije manje bilo da se građanska svijest u BiH konačno probudi. U 2013. pokušaja za to je bilo. Prije svega, kroz proteste popularno nazvane bebolucija, no parlamentarcima je čak i to poslužilo da mjesecima ne rade, jer su se brinuli, kako su tvrdili, za svoju i sigurnost svojih fotelja prije svega. Profesor sa Fakulteta političkih nauka u Sarajevu Asim Mujkić rekao je:

„Sejdić-Finci, 20 godina mi živimo u antisemitskoj državi. Stvarno ne znam šta treba ovdje. Jedino možda kada bismo uveli ropski sistem da ljudi rade na plantažama i da budu bičevani, pa možda da neko nešto oko toga... Dakle, živimo eksplicite antižidovski, antisemitski sistem. Ja ne znam kome više treba crtati da se pokaže koliko je ovo ne samo nazadno, nakaradno, nego i anticivilizacijsko. Još vi pregovarate sa tim političarima kojima je, izgleda, to nešto sasvim prihvatljivo - još pregovarate:’Eto, molim vas, ako možete ikako?’ Za mene je to više bestidno.“

Analitičarka iz Banjaluke Tanja Topić kaže:

„Nije urađeno ništa u smislu velikih, reformskih promjena koje su BiH trebale da približe EU. Pri tome mislim na odluku Sejdić-Finci i mehanizam koordinacije.“

Političari u BiH već godinama funkcionišu na neispunjenim obećanjima i širenju osjećaja ugroženosti i straha. Takva atmosfera vlada već 20 godina, te ni 2013. nije izuzetak.

„Dakle, tu nikakva obećanja ne igraju ulog, osim igranja onim najosjetljivijim emocijama kod ljudi koje se tiču opstanka naroda i svega što proizlazi iz toga. Samo gore od svega toga su građani koji vjeruju bilo kakvim obećanjima koja slušaju za vrijeme predizbornih kampanja. Apsolutno ne treba vjerovati ništa i ne prihvaćati u budućoj kampanji - apriori je riječ o ne samo laži nego i tome da je to obična borba za fotelje i vlast“, zaključuje Mujkić.