One su novinarke, advokatice, psihologinje, domaćice, prodavačice, zemljoradnice. No, u momentima potrebe postaju pomagačice za žene širom Bosne i Hercegovine koje trpe rodno nasilje.
Već godinu dana Centar ženskih prava iz Zenice vodi "Mrežu 4P" u kojoj oko 60 žena pruža pomoć ženama u lokalnim zajednicama kako bi ostvarile svoja prava u sistemu zaštite.
Ako nemaju advokata ili savjetnika, žene nemaju nikoga ko ih zastupa pred institucijama, kaže za Radio Slobodna Evropa (RSE) Duška Andrić Ružičić, koja u Centru ženskih prava radi u edukacijskom timu.
"Vrlo često žene su pravno neuke i pogotovo u situacijama pojačanog stresa i akutnog nasilja i ono što su znale više ne znaju. Onda im je potreban neko da ih provede kroz institucije", pojašnjava Ružičić.
Osoba od povjerenja može da bude bilo ko, pojašnjava, ali je potrebna godinu dana duga obuka i usvajanje koraka kako bi pomagačica znala šta da radi, a da ne napravi dodatnu štetu. Tokom programa žene prolaze kroz intenzivnu pripremu koje uključuju zakonske okvire, ali i sposobnost aktivnog slušanja, osnovne elemente psihologije, učenje o tome šta su traumatski okidači, a šta posljedice traume.
'Groblje femicida' u Zenici
Kako pojašnjava Ružičić, osoba uključena u 4P mrežu ne mora biti psihologinja ili pravnica, ali da mora imati osjećaj za pravdu, pomoć i komunikacijsku vještinu.
"Osoba koja ima dobre namjere i ispravan stav i nešto malo ispravnog znanja može da napravi puno. A osoba koja ima puno znanja i stručna je, ali ima iskrivljen stav i pristup može napraviti veliku štetu", dodaje.
Osim njihovog sistema pomoći u BiH postoje i SOS telefoni, 1264 za Republiku Srpsku i 1265 za Federaciju BiH koje vode Gender centri tih entiteta.
Razlika je u tome što u 4P mreži svaka žena ostavi svoje lične kontakte i što možete naći pomagačice u vašim gradovima.
"Ako nema pomagačice u vašoj sredini, možete nazvati bilo koju," kaže Duška Andrić Ružičić.
A kada žena nazove jednu od pomagačica, ona će da razgovara s njom i da dogovori sastanak na nekom javnom mjestu. Odlazak kući nije praksa.
"Ako je žena već nazvala i nije sama otišla u policiju, znači da joj za to treba pomoć. Ona će nju pitati jeste li prijavili policiji, jeste li bili kod ljekara, imate li ozlijedni list. Onda će u razgovoru sa ženom vidjeti da li žena uopšte ima snage da išta od toga sama uradi ili joj treba podrška."
Ponekad će žena tražiti od pomagačice da u njeno ime nazove policiju kako ne bi ostao trag na njenom telefonu.
"Nekad je sama činjenica da pozovete policiju u ime žene njoj puno pomaže jer neće na njenom telefonu biti traga da je ona zvala policiju što može biti njoj jedan dodatni problem sa nasilnikom", kaže Ružičić.
Osoba od povjerenja
Potreba za dodatnim sistemom podrške u slučajevima nasilja je jasna kada se pogledaju podaci OSCE-a koji kažu da je skoro polovina žena u BiH iskusilo neki oblik nasilja od svoje petnaeste godine. Podaci Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine pokazuju da je tokom prošle godine nasilje u porodici prijavilo 2.290 osoba.
- Ženske sjenke na RSE: Priče onih koji su preživjeli rodno zasnovano nasilje, kao i svjedočenja porodica žena kojih više nema
Institut osobe od povjerenja definisan je porodičnim zakonom u kojem je određeno da žrtva nasilja ima pravo da odredi osobu od povjerenja koja će biti prisutna u procesima vezanim za ostvarivanje zaštite. Zahvaljujući tom zakonu pomagačice mreže mogu da prisustvuju suđenjima, davanjima iskaza, odlascima u policiju sa ženama koje se suočavaju sa nasiljem. No, nemaju pravo da govore tokom tih procesa.
Jedna od pomagačica koja je učestvovala u procesima u tužilaštvu je i Aiša Zaimović iz Tešnja.
Ona trenutno pomaže ženi u slučaju nasilja u porodici i procesa prijave tog nasilja. Pratila ju je kroz sve institucije i sa njom stigla i do tužilaštva. Na njenu pomoć ju je uputila policija iz druge opštine.
"Nakon što smo stupile u kontakt, otišle smo zajedno u centar za socijalni rad. S obzirom da je žrtvi i njenoj maloljetnoj djeci prijećeno oduzimanjem života od strane njenog tadašnjeg supružnika, policija je proslijedila tužilaštvu iskaz koje je donijelo odluku o zabrani uznemiravanja."
Kako za RSE pojašnjava Zaimović, žrtva joj je u više navrata rekla da bi teško sama podnijela cijeli proces.
"Da osjećaj da nije sama, da je tu neko ko zna gdje dalje i šta slijedi joj daje snagu da nastavi dalje iako sve okolnosti je tjeraju da odustane od svega, pa čak i lične zaštite i traženja svog prava", kaže pomagačica iz Tešnja, koja inače radi kao porezna službenica.
Sa ženama kaže ostaje u kontaktu sve dok one imaju tu potrebu.
"Ovaj put može biti pozitivan primjer dobre prakse u kojem smo koristili novi resurs, osobu od povjerenja, kako za žene tako i za institucije. Jer žene dođu osnažene, pripremljene. A institucije imaju benefit jer s druge strane ne stoji neuka stranka."
Osoba od povjerenja osim pomoći u procesima može povezati žene sa nekim vidom stručne pomoći, psihološke, terapeutske ili pravne.
Iskorak u prevenciji femicida
Broj poziva na brojeve pomagačica 4P mreže porastao je nakon posljednjih slučajeva ubistava žena u Bosni i Hercegovini. Prema riječima Duške Andrić Ružičić to se naročito vidjelo nakon ubistva u Gradačcu.
U avgustu je Nermin Sulejmanović u videu uživo na Instagramu ubio bivšu partnericu Nizamu Hećimović, zatim ubio još dvije osobe, ranio troje i počinio samoubistvo.
Slično je ranije za RSE rekla i Mirzeta Tomljanović iz Bijeljine koja radi na SOS liniji. Žene zovu pomagačice, ali i Centar i svjedoče o prijetnjama koje dobijaju kaže Ružičić.
"Žene počinju malo ozbiljnije da shvataju prijetnje, jer bilo je nekoliko slučajeva nasilja, ubistava u kojima su žene prijavljivale prijetnje, ali da se to nije shvaćalo ozbiljno i da su na kraju završile ubijene. Na neki način pomagačice su tu i kao iskorak ka prevenciji femicida", dodaje i pojašnjava dalje da žene čiji se kontakti nalaze na interaktivnoj stranici Centra mogu pozvati uvijek.
U nedavnom razgovoru za RSE Francesca Montagna, program menadžerica mehanizma za praćenje Istanbulske konvencije pri Vijeću Evrope, rekla je da globalno postoji nedovoljan broj prijavljivanja nasilja nad ženama.
"Statistike pokazuju da čak 84 posto slučajeva ostaje neprijavljeno zbog nepovjerenja u institucije", rekla je tada Montagna.
Osim Mreže 4P i brojeva za pomoć ženama koje trpe nasilje, širom Bosne i Hercegovine brojne organizacije pružaju i besplatnu pravnu pomoć i psihološko savjetovalište. Među njima je i Centar za ženska prava Zenica.
Na teritoriji BiH postoji osam sigurnih kuća sa ukupno 200 raspoloživih mjesta za žene i djecu žrtve nasilja. Sigurne kuće nalaze se u Sarajevu, Tuzli, Bihaću, Zenici, Mostaru, Modriči, Banjaluci i Bijeljini.
Pored SOS brojeva Gender centara oba entiteta, nasilje se može prijaviti i direktno na broj policije na 122.
Kako prijaviti nasilje u BiH?
U Bosni i Hercegovini postoje SOS telefoni za prijavu nasilja u oba entiteta.
Gender centar Federacije BiH uspostavio je SOS telefonski broj 1265 za pomoć žrtvama nasilja u porodici na teritoriji ovog entiteta.
SOS liniju 1264 za područje Republike Srpske uspostavile su 2005. godine četiri nevladine organizacije i Gender Centar Republike Srpske.
Nasilje se može prijaviti i na broj 033 222 000.
Na području BiH postoji osam sigurnih kuća sa ukupno 200 raspoloživih mjesta za žene i djecu žrtve nasilja. Sigurne kuće nalaze se u Sarajevu, Tuzli, Bihaću, Zenici, Mostaru, Modriči, Banjaluci i Bijeljini.
Fondacija lokalne demokratije nudi besplatnu pravnu pomoć na brojeve telefona 033 570 560 i 033 570 561.
Psihološko, kao i pravno savjetovalište, nudi organizacija Medica Zenica. Oni imaju i centralu na koju se može prijaviti nasilje na broj 032 463 920.
U udruženju Udružene žene Banjaluka postoji besplatno pravno savjetovalište, a termin se može dobiti pozivom na brojeve 051 463 143 i 051 462 146.
Broj policije je 122.
BiH je 2014. godine usvojila Istanbulsku konvenciju, međunarodni sporazum Vijeća Evrope o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici. Cilj Konvencije je nulta tolerancija na nasilje.
Facebook Forum