Hrvatska je vladajuća većina na posljednjem zasjedanju Sabora ostala bez kvoruma za donošenje odluka. Oporba je napustila sabornicu zbog uvreda oporbenoj zastupnici, a pridružio im se i koalicijski partner HDZ-a, Samostalna demokratska srpska stranka. Sada se pokušava dogovoriti minimum suglasnosti oko okončanja zasjedanja ovog saziva parlamenta, jer je do njegovog predviđenog raspuštanja uoči izbora ostalo svega desetak dana.
Iako je doživio zvučnu pljusku, HDZ srlja dalje. Izjavom na stranačkom skupu u Splitu predsjednice Jadranke Kosor kako Vlada neće odustati od spornog zakona o ništetnosti pravnih akata bivših vojnih sudova JNA, SFRJ, kao i Srbije, jasno je da od uljuđenog primirja nema ništa. Vlada ostaje pri namjeri da još jednom stavi taj zakon i pripadajuću političku rezoluciju na glasanje. Kako je u tome ne podržava Pupovčev SDSS, većina doslovce ovisi o jednom glasu.
Važnije od matematike je politička poruka hrvatskoj i međunarodnoj javnosti. Vlada nema podršku. Sve joj lađe tonu. Umjesto časnog uzmaka koji joj je pružen u Saboru, odlučila se na inat. U ozbiljnoj politici nema inata. Kada se ide na odluke koje se protive većinskom javnom mnijenju postoje samo dva razloga: a) čvrsto uvjerenje da je riječ o općem dobru, ili b) trenutačni uskostranački interes.
Zgrada Hrvatskog sabora
Sadašnja je Vlada malo koga uspjela uvjeriti da je motivirana općim dobrom. To su joj analizama i ukazivanjem na moguće pravne i političke posljedice dokazali i šef države, i glavni državni odvjetnik i, prošlog tjedna, opširnim i utemeljenim priopćenjem Hrvatski helsinški odbor za ljudska prava. Prigovori iz Europske komisije su diskretni, ali i jasni.
U nedjelju, 16. listopada, Vlada je dobila i završni udarac. I to od onih u čije ime sve to, navodno, radi – vukovarskih branitelja. Polovica živih osoba s tjeralice bivše JNA, njih 20-tak, mahom zatočenici srpskih logora iz 1991/1992, a sada osumnjičenici srpskog pravosuđa, protive se prijedlogu zakona o ništetnosti.
Ogorčeni su što je Srbija posegnula za optužnicama starim 20 godina i iskazima dobivenim prisilom, ali ne žele biti niti taoci sadašnje hrvatske politike. Potpisali su punomoć odvjetniku i žele svoj status razriješitit prema postojećem sporazumu tužiteljstava Hrvatske i Srbije iz 2006. godine. Spremni su dati iskaz pred hrvatskim pravosudnim tijelima uz prisustvo, ako to zatraži srpska strana, i predstavnika tužiteljstva Srbije.
Napad je najbolja obrana – ta stara taktička sportska vještina – u HDZ-eovoj je izvedbi postala karikatura.
Sigurni su u svoju nevinost i ne žele doživotno biti ljudi s tjeralice, bez mogućnosti putovanja u inozemstvo, a vlastitu djecu ostaviti sa sumnjom da su im očevi možda i zločinci. Svjesni su da prihvaćanjem HDZ-eovog zakona postojeći sporazum pada u vodu, a time i mogućnost da oni svoj slučaj pravno okončaju.
Mediji pod državnim pokroviteljstvom šturo su prenijeli ovu važnu informaciju, pažljivo preskačući bitne poruke ove grupe vukovarskih branitelja, običnih građana.
Zašto, dakle, HDZ ustraje u apsurdnom zakonu? Da im je do istine o zločinima, imali su 20 godina da ih istraže i sankcioniraju. Da im je do zaštite nedužnih branitelja, iz navedenog poteza grupe osumnjičenika je jasno da oni ne smataraju da će im zakon pomoći. Naprotiv.
HDZ-eov jastreb Vladimir Šeks, i sam na spornom optužnom spisu, po svoj prilici navukao je vodstvo stranke na nerazumni potez. Taj se zakon u javnosti kolokvijalno već naziva „Šeksovim zakonom“. Suočeni s otporom sa svih strana, uz gubitak potpore u Saboru, odlučili su se na kontrolu štete na HDZ-eov način. A to je u pravilu - političko radikaliziranje. Premijerka protivnike zakona naziva protivnicima hrvatskih branitelja.
Tako je i taj zakon postao dio HDZ-eove predizborne kamapnje. Koja je ionako prepuna jeftine kvazidomoljubne retorike. Red „crvenih“, red „Jugoslavije“, red „srpske opasnosti“. Pa kud puko da puklo.
Napad je najbolja obrana – ta stara taktička sportska vještina – u HDZ-eovoj je izvedbi postala karikatura. Izmišljeni neprijatelji, nepostojeće opasnosti i obrana branitelja koja to nije – sve je pročitano i izaziva podsmijeh.
Od početka, 1994. godine, pa sve do zatvaranja, 31.12. 2003. godine, bila urednica Zagrebačkog dopisništva RSE. Autorica kolumne Zrno soli na portalu RSE.
