Na suđenju zapovjedniku Vojske Republike Srpske Ratku Mladiću okončan je iskaz Bakira Nakaša, ravnatelja Državne bolnice u Sarajevu u koju su tijekom rata primljene brojne žrtve artiljerijskih i snajperskih napada.
Nakon što je Nakaš opisao razaranje bolnice sa ciljem da se situacija u opkoljenom gradu dodatno pogorša, obrana je prilikom unakrsnog ispitivanja svjedoka pokušala prikazati - da je objekt slučajno pogađan i to ne samo s položaja vojske bosanskih Srba.
Na kraju glavnog ispitivanja doktor Nakaš je potvrdio autentičnost liječničke dokumentacije o stradalim Sarajlijama koji su se liječili u Državnoj bolnici, nakon što su pogađani snajperima i gelerima minobacačkih granata.
Među njima su bili trogodišnja Anisa Pita, više žrtava snajperskih napada na tramvaje, te brojni stradali zbog granatiranja stambenih područja, kao i tržnice Markale.
„Ovo je ta tablica. A to potvrđuje i moj potpis, pored svake oznake, da“, potvrdio je bivši ravnatelj popis žrtava navedenih u optužnici protiv Mladića.
U glavnom ispitivanju Nakaš je sucima opisao kako je njegov bivši kolega iz bolnice Dragan Kalinić, na sjednici Skupštine bosanskih Srba, naredio gađanje zdravstvenih objekata po Sarajevu.
No branitelj Miodrag Stojanović je tijekom unakrsnog ispitivanja pokušao prikazati - kako Kalinić pri tom nije mislio na Državnu bolnicu, odnosno bivši vojni zdravstveni objekt Jugoslavenske narodne armije (JNA).
„Sjećate li se – je li se to odnosilo na Vašu bolnicu ili na bolnicu Koševo?“, upitao je branitelj.
"Konkretno u tom slučaju se odnosilo na bolnicu Koševo. Podrazumijevajući spremnost granatiranja bolnice Koševo. Reciprocitet je bio evidentan i prema Vojnoj (poslije Državnoj) bolnici koju su u tom trenutku smatrali da su izgubili“, pojasnio je svjedok kako je Kalinić u svom zahtjevu za napade podrazumijevao i Vojnu bolnicu, odnosno Državnu, kako je dobila ime nakon povlačenja JNA iz nje.
Obrana je pokušala osporiti i navode Nakaša - da je Državna bolnica smišljeno gađana, kako bi se humanitarna situacija u Sarajevu dodatno pogoršala.
Pokušavajući prikazati da je bolnica kolateralna žrtva sukoba, a ne namjerni cilj – branitelj Stojanović je pokazao fotografiju jedne razorene bolničke sobe, iz koje se ne vide položaji Vojske Republike Srpske. To je prema obrani pokazatelj – da od tamo nije mogla biti ni pogođena.
„Da li u pozadini vidite obronke Trebevića i Debelo Brdo?“, ispitivao je branitelj.
„Ja u pozadini vidim padinu Trebrevića, a je li tu Debelo Brdo – to bi ostavio nekom drugom tko to bolje zna. Ja stvarno na slici i ne vidim i ne znam zemljopisno (položaj)“, odvratio je svjedok.
Pri tom je Nakaš izjavio i da mu nije poznato da je iz bolnice Armija BiH gađala minobacačima položaje VRS-a, kao i da je HOS-a (Hrvatske obrambene snage) u blizini imao položaj – što bi prema obrani opravdalo napade na to područje.
Suđenje se nastavilo iskazom istražitelja Edina Suljića koji je sudjelovao u istrazi prvog granatiranja Markala 1994. godine.
Nakon što je Nakaš opisao razaranje bolnice sa ciljem da se situacija u opkoljenom gradu dodatno pogorša, obrana je prilikom unakrsnog ispitivanja svjedoka pokušala prikazati - da je objekt slučajno pogađan i to ne samo s položaja vojske bosanskih Srba.
Na kraju glavnog ispitivanja doktor Nakaš je potvrdio autentičnost liječničke dokumentacije o stradalim Sarajlijama koji su se liječili u Državnoj bolnici, nakon što su pogađani snajperima i gelerima minobacačkih granata.
Među njima su bili trogodišnja Anisa Pita, više žrtava snajperskih napada na tramvaje, te brojni stradali zbog granatiranja stambenih područja, kao i tržnice Markale.
„Ovo je ta tablica. A to potvrđuje i moj potpis, pored svake oznake, da“, potvrdio je bivši ravnatelj popis žrtava navedenih u optužnici protiv Mladića.
U glavnom ispitivanju Nakaš je sucima opisao kako je njegov bivši kolega iz bolnice Dragan Kalinić, na sjednici Skupštine bosanskih Srba, naredio gađanje zdravstvenih objekata po Sarajevu.
No branitelj Miodrag Stojanović je tijekom unakrsnog ispitivanja pokušao prikazati - kako Kalinić pri tom nije mislio na Državnu bolnicu, odnosno bivši vojni zdravstveni objekt Jugoslavenske narodne armije (JNA).
„Sjećate li se – je li se to odnosilo na Vašu bolnicu ili na bolnicu Koševo?“, upitao je branitelj.
"Konkretno u tom slučaju se odnosilo na bolnicu Koševo. Podrazumijevajući spremnost granatiranja bolnice Koševo. Reciprocitet je bio evidentan i prema Vojnoj (poslije Državnoj) bolnici koju su u tom trenutku smatrali da su izgubili“, pojasnio je svjedok kako je Kalinić u svom zahtjevu za napade podrazumijevao i Vojnu bolnicu, odnosno Državnu, kako je dobila ime nakon povlačenja JNA iz nje.
Obrana je pokušala osporiti i navode Nakaša - da je Državna bolnica smišljeno gađana, kako bi se humanitarna situacija u Sarajevu dodatno pogoršala.
Pokušavajući prikazati da je bolnica kolateralna žrtva sukoba, a ne namjerni cilj – branitelj Stojanović je pokazao fotografiju jedne razorene bolničke sobe, iz koje se ne vide položaji Vojske Republike Srpske. To je prema obrani pokazatelj – da od tamo nije mogla biti ni pogođena.
„Da li u pozadini vidite obronke Trebevića i Debelo Brdo?“, ispitivao je branitelj.
„Ja u pozadini vidim padinu Trebrevića, a je li tu Debelo Brdo – to bi ostavio nekom drugom tko to bolje zna. Ja stvarno na slici i ne vidim i ne znam zemljopisno (položaj)“, odvratio je svjedok.
Pri tom je Nakaš izjavio i da mu nije poznato da je iz bolnice Armija BiH gađala minobacačima položaje VRS-a, kao i da je HOS-a (Hrvatske obrambene snage) u blizini imao položaj – što bi prema obrani opravdalo napade na to područje.
Suđenje se nastavilo iskazom istražitelja Edina Suljića koji je sudjelovao u istrazi prvog granatiranja Markala 1994. godine.