Dopisnik RSE iz Brisela Rikard Jozwiak
Danska preuzima šestomjesečno predsjedavanje Evropskom unijom 1. januara. Posljednji put kada je bila na čelu Unije, krajem 2002., njen tadašnji premijer Anders Fogh Rasmussen, otvorio je put povijesnom proširenju na deset novih članica, uglavnom onih iz istočne i centralne Evrope. Ovaj put, vjerojatno će u fokusu predsjedavanja biti ekonomska kriza.
U deset godina mnogo toga se promijenilo. Predsjedništvo koje predsjedava Unijom više nema onaj značaj kao ranije, jer postoji predsjednik, trenutačno je to Herman Van Rompuy.
Umjesto novog širenja, čemu se nada Balkan i članice istočnog partnerstva, lako je moguće da se Unija bude bavila krizom koja izuzetno snažno pogodila stari kontinent.
"Vjerujem da će Danska držati stvari ovakve kakve jesu, ali neće ubrzavati proširenje, naprosto zato što nije zemlja koja se zalaže za eurointegracije u većem opsegu", kaže za RSE Amanda Pavla iz briseleskog Centra za europsku politiku.
Baš kao i prošle godine, eurozona je u problemima, pa je još jedan „sudbonosni“ samit sazvan za januar.
Do marta bi se trebali finalizirati razgovori sa decembarskog samita, a što bi moglo dovesti do fiskalne unije.
Danska, koja je izvan eurozone, također će se suočiti s teškim izazovom kako premostiti jaz između 17 članica eurozone i deset zemalja EU koje ne koriste jedinstvenu valutu.
Malo je vjerojatno da će Danci, kao proteklih pola godine Poljaci, gurati u prvi plan takozvanu „istočnu agendu“. Kopenhagen će prepustiti Bruxellesu da sam vodi diplomatsku igru.
U 2012, pregovori će se vjerojatno nastaviti s većinom istočnoeuropskih zemalja, ali samo o viznim olakšicama i sporazumu o slobodnoj trgovini.
Najveći i potencijalno jedini pravi uspjeh danskog predsjedavanja ipak bi mogao biti Balkan. Srbija se nada statusu kandidata bez kojeg je ostala na decembraskom samitu. Sve zavisi o punom uspjehu dijaloga Beograda i Prištine, te istinskoj provedbi dogovorenog.
Crna Gora, ispuni li postavljene kriterije, odgovorniju borbu protiv korupcije, reforme pravosuđa, poštovanje ljudskih i manjinskih prava, može očekivati početak predpristupnih pregovora s EU.
Danska preuzima šestomjesečno predsjedavanje Evropskom unijom 1. januara. Posljednji put kada je bila na čelu Unije, krajem 2002., njen tadašnji premijer Anders Fogh Rasmussen, otvorio je put povijesnom proširenju na deset novih članica, uglavnom onih iz istočne i centralne Evrope. Ovaj put, vjerojatno će u fokusu predsjedavanja biti ekonomska kriza.
U deset godina mnogo toga se promijenilo. Predsjedništvo koje predsjedava Unijom više nema onaj značaj kao ranije, jer postoji predsjednik, trenutačno je to Herman Van Rompuy.
Umjesto novog širenja, čemu se nada Balkan i članice istočnog partnerstva, lako je moguće da se Unija bude bavila krizom koja izuzetno snažno pogodila stari kontinent.
"Vjerujem da će Danska držati stvari ovakve kakve jesu, ali neće ubrzavati proširenje, naprosto zato što nije zemlja koja se zalaže za eurointegracije u većem opsegu", kaže za RSE Amanda Pavla iz briseleskog Centra za europsku politiku.
Baš kao i prošle godine, eurozona je u problemima, pa je još jedan „sudbonosni“ samit sazvan za januar.
Do marta bi se trebali finalizirati razgovori sa decembarskog samita, a što bi moglo dovesti do fiskalne unije.
Danska, koja je izvan eurozone, također će se suočiti s teškim izazovom kako premostiti jaz između 17 članica eurozone i deset zemalja EU koje ne koriste jedinstvenu valutu.
Malo je vjerojatno da će Danci, kao proteklih pola godine Poljaci, gurati u prvi plan takozvanu „istočnu agendu“. Kopenhagen će prepustiti Bruxellesu da sam vodi diplomatsku igru.
U 2012, pregovori će se vjerojatno nastaviti s većinom istočnoeuropskih zemalja, ali samo o viznim olakšicama i sporazumu o slobodnoj trgovini.
Najveći i potencijalno jedini pravi uspjeh danskog predsjedavanja ipak bi mogao biti Balkan. Srbija se nada statusu kandidata bez kojeg je ostala na decembraskom samitu. Sve zavisi o punom uspjehu dijaloga Beograda i Prištine, te istinskoj provedbi dogovorenog.
Crna Gora, ispuni li postavljene kriterije, odgovorniju borbu protiv korupcije, reforme pravosuđa, poštovanje ljudskih i manjinskih prava, može očekivati početak predpristupnih pregovora s EU.
