Najteže mjesto za novinare

Pišu: Daud Khattak i Frud Bezhan (priredila: Asja Hafner)

Vojna uprava, vjerski ekstremizam i rat odavno su od Pakistana napravili jedno od najtežih mjesta na svijetu za novinare.

Ali pakistanski reporteri kažu da su slobodni mediji danas ugroženi više nego ikada prije, dok reporteri, veterani odlaze pošto su im slane prijetnje, nacionalna najpopularnija TV stanica je pod prisilom prestala s emitovanjem programa i distribucija najstarijih pakistanskih novina je obustavljena.

Daljnji razvoj situacije uveliko prijeti nezavisnosti već dobro istrošenih redova slobodnih medija koji su se našli pod pritiskom svemoguće vojske, tvrdolinijaša iz religijskih grupa i militanata.

Prijetnje i otmice

Ugledni pakistanski novinar Taha Sidiki napustio je Pakistan u januaru ubrzo pošto ga je naoružani čovjek tukao, prijetio mu i pokušao ga kidnapovati usred dana dok je zaustavljao taksi da se preveze do aerodroma u glavnom gradu, Islamabadu.

„Vojska i obavještajne službe su mi prijetile i sumnjam da su ljudi koji su me pokušali oteti pripadnici vojske“, kaže Sidiki, u razgovoru za RFE/RL iz Pariza gdje se preselio. „Njima se ne dopada istraživačko novinarstvo koje otkriva lošu rabotu tih institucija.“

Poznati izvještač s dugom karijerom, koji je objavljivao za The New York Times, The Guardian i druge zapadne medije, nagrađen je 2014. godine nagradom Albert Londres, francuskim ekvivalentom Pulitzerove nagrade, za njegov rad u Pakistanu.

Sidiki je u svojoj domovini poznat po kritikama vojske koja ima preveliku ulogu u unutrašnjim i spoljnim poslovma u ovoj južnoazijskoj zemlji.

Sidiki kaže da ga je vojska ispitivala i upozoravala nakon objavljivanja članka iz 2015. koji je napisao za The New York Times o mučenjima i zlostavljanjima u vojnim centrima. Pratio je tu priču uporedo s još jedom pričom o vojnoj konfiskaciji zemlje od poljoprivrednika.

Kaže da su ga upozoravale obavještajne službe da „piše protiv interesa zemlje u da će inscenirati lažni slučaj s narkoticima protiv njega“.

Pakistanska vojska i ozloglašena obavještajna služba odavno je optuživana da sputava nezavisne medije i ućutkuje opoziciju kroz uznemiravanja, cenzuru čak i ubistva.

„Ućutkivanje debate“

Pakistanski mediji su se našli pod neopisivim pritiskom posljednjih mjeseci.

Od 15. maja distribucija najstarijih novina Dawn (Zora), ometana je širom najvećeg dijela zemlje. Ovo ometanje došlo je nekoliko dana nakon što je Dawn objavila intervju sa svrgnutim premijerom Navazom Šarifom, u kojem je bivši premijer kritikovao vojsku i naveo da podržava militante koji su izveli smrtonosni napad u indijskom gradu Mumbaiju, 2008.

Geo TV je 1. aprila, kao dio najveće komercijalne medijske grupacije u Pakistanu, grupacije Jang, bila isključena iz emitovanja programa u najvećem dijelu zemlje. Ova zabrana okončana je tek mjesec dana kasnije, a šef ove TV mreže navodno se zakleo da dalji rad ove televizije neće ugrožavati rad vojske ni na koji način.

U međuvremenu, prominentni pakistanski kolumnista dobijao je odbijenice za svoje članke od novinskih izdavača. Pakistanski novinar Sajed Talat Husein napisao je na Twitteru 28. maja da je njegova redovna kolumna sklonjena zbog sadržaja koji je napisao.

Pakistanski pisci takođe se susreću s odbacivanjem članaka koji se tiču antivladinih protesta koje izvodi paštunska etnička manjina zbog koje je vojska optuživana za nasilne nestanke, vansudske egzekucije i diskriminaciju. Novinar Mošaraf Zaidi je rekao 17. aprila da je njegova priča o Pokretu za zaštitu Paštuna odbijena.

„Ekstremni nivo cenzure“

Neki novinari posegnuli su za samocenzurom kako bi zadržali poslove i bili sigurni.

“Svako primjenjuje samocenzuru, i ja sam radio isto”, kaže Sadiki. “Samo oni mediji i novinari koji ne prelaze zadanu crtu ili se samocenzurišu mogu da prežive, mogu da nastave profesionalni život bez prijetnji.”

Pakistan se nalazi na 139. mjestu od 180 zemalja na Indexu slobode medija u 2017. godini koji su sastavili Reporteri bez granica, a prijetnje novinarima su u porastu.

Raza Rumi, TV lice i ugledni novinar, za dlaku je izbjegao smrt kada je napadač pucao na njegov automobil i kada je poginuo njegov vozač u martu 2014.

On je glasan kritičar militantnih skupina u Pakistanu i navodne podrške koju vojska pruža vojnim skupinama na granici sa susjednom Indijom i Afganistanom.

Nedugo nakon pokušaja ubistva, Rumi se preselio u Sjedinjene Države gdje je nastavio sa svojom karijerom kao urednik pakistanskog Daily Timesa.

“Postoji ekstremni nivo cenzure koji se primjenjuje na medije”, kaže Rumi, koji je stacioniran u New Yorku. “Ne postoje zvanične direktive, ali svako je vidio kakva je bila sudbina dva glavna medijska izdanja Dawn i Geo, i svi se plaše da stanu na put vojsci.”

Rumi planira da posjeti Pakistan prvi put nakon napada u kojem mu je život bio ugrožen. Ali on insistira na tome da ne može raditi kao novinar i reporter u Pakistanu u klimi kakva tamo trenutno vlada.

“Uplašen sam i ne osjećam se ugodno”, kaže. “Ubice mog vozača su zatvorene, ali još im nisu izrečene kazne.”

Strah od osvete proganja i novinare koji su napustili Pakistan.

Cirilu Almeidu, vodećem kolumnisti i zamjeniku urednika novina Dawn zabranjeno je da napušta zemlju 2016. godine pošto je napisao članak o jazu između vlade i vojske. Otišao je za New York kada je vlada skinula zabranu nedjelju dana kasnije.