Nacionalni šabloni za dionice: Prevareni radnici Aluminija spremni i za Strazbur

Godinama je Milan Jovičić upozoravao na diskriminaciju u Aluminijskom kombinatu Mostar, borio se za povratak na posao ili barem nadoknadu štete za oko 3.000 radnika Bošnjaka, Srba i nepodobnih Hrvata koji su 1992. godine protjerani iz ove firme. Dvadesetak godina nakon što je federalna vlast konačno postigla sporazum o strukturi kapitala u kombinatu, na spisku dioničara izostavljeni su Srbi, ali i veliki broj Bošnjaka, zbog čega je Jovičić sa grupom radnika odlučio podići tužbu protiv, kako je naveo, legalizacije diskriminacije i od zvaničnog Sarajeva.

Milan Jovičić, do rata vodeći stručnjak za obnovu i razvoj Aluminijskog kombinata, ostao je zatečen nakon što je u javnost dopio konačan spisak malih dioničara ove firme. U 44% dionica, koliko je po sporazumu sa federalnom vladom pripalo bivšim i sadašnjim radnicima kombinata, nijedna dionica nije predviđena za Srbe, za Bošnjake taj broj ograničen je na osam, dok su radnici hrvatske nacionalnosti dobili preko 100 dionica, što je oko 50.000 eura:

„Oni su sada ovdje očigledno pokazali jedan proces diskriminacije – jer nas Srba je bilo oko 20 odsto zaposlenih, što je činilo oko 700 radnika. Niko još nije pitao gdje su Srbi. Ima i jedan broj Bošnjaka, koji me stalno pritišću po Mostaru, koji nisu na spisku. Od 700 do 1.000 radnika ima koji nisu obuhvaćeni.“

Radnici su pokušali doznati zašto ih nema na spisku. Zvaničan odgovor do danas nije stigao:

„Istina je da smo pitali neke odgovorne službenike koji rade na toj problematici zašto nema Srba i zašto su Bošnjaci dobili malo dionica. Odgovor je bio:’Srbi su nas 1992. granatirali i zato njima ništa i ne pripada. Nemaju šta da traže. A Bošnjaci su obračunati do 1993. godine, jer su oni nas 1993. napali i oni više i ne zaslužuju.’“

Sporna lista dioničara usvojena je 1997. godine kada je ponovno pokrenuta proizvodnja u Aluminijskom kombinatu. Tadašnje rukovodstvo navodno je obračunalo period od tri godine kada radnici nisu dobijali plate, niti su im uplaćeni doprinosi, i odlučilo da se potraživanja isplate iz kapitala preduzeća.

Sa spiska su izostavljene osobe koje se nisu odazvale pozivu koje je Kombinat uputio radnicima 1992. i 1993. godine, u vrijeme ratnih sukoba kada je to zapravo bilo nemoguće.

„Jesu li Srbi, nisu li Srbi... Registriran je onaj ko je ispunjavao kriterije i ko je mogao biti registriran. A registar vrijednosnih papira ili bilo ko drugi, pa nije valjda ovdje radio niko ništa mimo zakona - to je općepoznato“, kaže doskorašnji direktor Aluminijskog kombinata Ivo Bradvica.

"Bićemo istrajni"

Uprava Aluminija i mali dioničari nakon rata dobili su 64 % udjela u firmi, 12 posto pripalo je šibenskom TLM-u, koji je pod pokroviteljstvom Franje Tuđmana pomogao pokretanje kombinata, ostatak državi.

Nakon višegodišnjih pregovora, konačno je postignut dogovor o novoj vlasničkoj strukturi kombinata gdje su vlada i mali dioničari dobili po 44 posto kapitala uz obavezu da se nekadašnji radnici obeštete. No šok za bivše radnike bilo je saznanje da je sa dogovorenom strukturom kapitala u septembru u registar vrijedonosnih papira upisan i spisak dioničara iz 1997. godine u kojem nema Srba, i velikog broja radnika Bošnjaka.

Federalni premijer Nermin Nikšić priznaje kako je aktuelna federalna vlada morala pristati na faktičko stanje, jer su još 2004. istekli svi rokovi za pobijanje valjanosti upisa:

„Pogrešnog čovjeka pitate. Nisam ja upisivao dionice. To je bilo u registru upisano. Došli smo u situaciju da prvi put vlada ulazi u vlasništvo Aluminijuma sa 44 posto, dakle kao najveći pojedinačni dioničar. Možda je neko mogao dobiti sto posto, samo je stvar u tome da do sada nije niko.“

No ostaje pitanje zbog čega nijedan Nikšićev prethodnik, od Alije Behmena, Edhema Bičakčića, Ahmeta Hadžipašića, odnosno zvanično Sarajevo nije reagiralo na vrijeme, već se legalizacija diskriminacije nijemo posmatrala unatoč apelima radnika, pa i upozorenjima iz Međunarodne organizacije rada.

Nova vlast, kako je pojašnjeno, pokušaće da riješi problem radnika novim kreditom, koji će otplaćivati kombinat, no to se tek treba dogovoriti. Ponovo premijer Nikšić:

„Oni će biti na način da će neko dobiti dionice, da će neko dobiti materijalnu nadokandu, da će neko dobiti nešto drugo, ali to je sljedeći korak.“

Prevareni radnici rok od godinu dana neće čekati. Kako je potvrdio Milan Jovičić, angažiran je advokatski tim, a po pravdu su spremni ići i na Evropski sud za ljudska prava u Strazbur:

„Preko određene advokatske kancelarije iz Sarajeva da krenemo na sudski proces, pa ćemo biti istrajni i uporni. Neka nas svi odbiju, mi ćemo stići do Strazbura, pa ćemo poput Sejdića i Fincija stvoriti problem.“