Na haškom suđenju (ICTY) zapovjedniku Glavnog štaba Vojske Republike Srpske (VRS) Ratku Mladiću dvodnevni iskaz je nastavio preko video-linka ratni načelnik štaba Prvog krajiškog korpusa VRS-a Boško Kelečević, formacije koje je prema haškoj optužbi počinila progon s razmjerom genocida u više BiH općina 1992.godine.
Kelečević je tijekom unakrsnog ispitivanja od strane optužbe suočen s niz zločina zbog kojih je haško tužiteljstvo podiglo optužnicu protiv njegovog nadređenog – zapovjednika 1.krajiškog korpusa VRS-a Momira Talića, no kao svjedok obrane je poricao svoja saznanja i odgovornost za sporne događaje.
Poricao je i da su formacije, koje su se posebno istaknule u zločinima, poput „Vukova s Vučjaka“ – bile pod zapovjedništvom njegovog Korpusa, nakon čega je tužiteljstvo pustilo video snimak sahrane zapovjednika sporne jedinice Veljka Milankovića – na kojoj je vidljivo da je sahranjen sa svim vojnim počastima. Posebno je bilo uočljivo i da je govor na sahrani održao i Milan Martić, vođa srpskih formacija u Hrvatskoj tijekom rata (1991-1995), a što je prema tužiteljstvo još jedan pokazatelj udruženog zločinačkog poduhvata stvaranja etnički čistih teritorija i spajanja sa Srbijom.
Kelečević je pri tom potvrdio da su Martićeve snage iz Hrvatske, pod zapovjedništvom VRS-a (1.krajiškog korpusa) sudjelovale i u zajedničkim akcijama na prostoru BiH, kao i da je na sprovodu Milankovića, za kojeg je poricao da je s jedinicom bio pod zapovjedništvom njegovog Korpusa – drugi govornik – bio upravo on.
„Izdržati ćemo do kraja. Imati ćemo dosta snage da završimo ono što smo započeli. Imali smo povjerenje u svoje Vukove, prvo u Slavoniji (Hrvatska), a onda u proboju Koridora (BiH).“, govorio je Kelečević na sprovodu u mjestu Prnjavor (BiH), a u kojem je govorio o zajedničkim akcijama srpskih snaga na teritoriju dvije države.
Zatočavanje tisuća civila u logore
Za razliku od obrane i većine njezinih svjedoka Kelečević je zatočeničke centre za stanovnike nesrpske nacionalnosti iz više općina (Ključu, Kotor Varoši, Prijedoru i Sanskom Mostu) nazivao pravim imenom – logorima.
No također je pokušao umanjiti svoju odgovornost, odnosno saznanja o tome što se tamo događalo.
„Ljudi koji su bili tamo zarobljeni pokupljeni su s njiva, iz kuća i Vi ste to znali.“, suočio je svjedoka tužitelj Arthur Traldi spominjući broj od 6900 zarobljenika koje je 1.krajiški korpus VRS-a prvo zatočio u logore, a potom razmijenio, kao i statistiku od 70 posto civila kao zatočenika.
„Nisam znao da je itko pokupljen s njiva, nisam ulazio u to. Znao sam samo da su u logoru Manjača. Znao sam da je tamo logor i da se korektno ponašaju prema njima, ja kao načelnik Štaba nisam imao vremena da se bavim s tom problematikom – kako su oni dovođeni tu itd.“, branio se Kelečević nakon čega ga je tužitelj podsjetio na brojne zločine koje su zatočenici preživjeli u logorima, kao što je spomenuta Manjača, kao i u prijedorskim logorima – Omarskoj, Keratermu i Trnopolju.
Pročitano je izvješće Glavnom štabu VRS-a u kojemu se spominju zamjerke Crvenog križa prilikom posjete logorima, kao i protest zbog zabrane razgovora sa svim zatočenicima te zbog svježe krvi po prostorijama.
„Za zlostavljanje se znalo, da je držano oko 6000 civila te da su uklonjeni (iz općina) putem razmjene. To više izgleda kao politika, a ne pojedinačni slučajevi?“, konstatirao je i upitao svjedoka predsjedavajući sudac Alphons Orie.
„Ja ne bih rekao da je to bila politika. To je bio logor koji je prihvaćao, ali se ne sjećam da je ikada bilo toliko ljudi.“, pokušavao je i dalje osporavati Kelečević, čiji je nadređeni Talić izdao više naređenja u vezi spomenutih logora.
Masakri i uništavanje imovine u bošnjačkim i hrvatskim selima
Kako bi pokazao da su zločini protiv civilnog stanovništva nesrpske nacionalnosti bili organizirani i poticani od strane zapovjedništva VRS-a tužitelj Traldi je suočio Kelečevića s razaranjem sela Mahale, Hrustova, Lukavice, kao i s pokoljem u Velagićima i Briševu.
„Ne mogu odgovoriti jer sam bio oko 150 km od tih prostora.“, ogradio se svjedok nakon čega je suočen s pismom optuženih vojnika za neke od spomenutih zločina – zapovjedniku Taliću, a nakon kojeg su oslobođeni.
Pri tom je pokazan i stenogram razgovora generala Talića i majora VRS-a Radmila Zeljaje u kojem Zeljaja kaže - da čisti sve (u Prijedoru) i da više neće štedjeti ni žene ni djecu.
„Čistiti sve i ne štedjeti žene i djecu – Zeljaja je bio smijenjen jer je to rekao generalu Taliću?“, upitao je Traldi.
„Ja ne znam da je on smijenjen, unaprijeđen je.“, odgovorio je svjedok potvrđujući neposredno tužiteljstvu – da je etničko čišćenje bilo nagrađivano, a ne kažnjivano.
Kelečević je suočen i s dnevnikom generala Mladića u kojem se govori da je u Tomašici pokopano oko 5000 Bošnjaka, a u kojem je zabilježeno i da je pukovnik Stevan Blagojević (načelnik sigurnosti 1. krajiškog korpusa) izjavio kako želi ukloniti te posmrtne ostatke.
„Znali ste da je veliki broj Bošnjaka ubijen u općini Prijedor?“, suočio je potom svjedoka tužitelj ističući da je Kelečević imao s Blagojevićem redovite sastanke.
„Znao sam da je veliki broj ljudi ubijen u općini Prijedor. Znao sam za Kozarac i Omarsku, ali za Tomašicu uopće nisam znao.“, odgovorio je Kelečević, braneći se – da ne može odgovarati o stvarima za koje ne zna.
Višednevni iskaz na suđenju generalu Mladiću - za dvostruki genocid i ostale zločine u BiH (1992-1995), Kelečević će nastaviti i u srijedu.
VIDEO LINK: Dio unakrsnog ispitivanja o pogrebu Milankovića
