Dogovor premijera RS Milorada Dodika i reditelja Emira Kusturice, da Vlada RS obezbedi potrebna sredstva za snimanje filma “Na Drini ćuprija”, nobelovca Ive Andrića, izazvao je podeljene reakcije.
Izuzetno uspešnom filmskom opusu reditelja Emira Kusturice, u skoroj budućnosti, pridružiće se i književno remek delo “Na Drini ćuprija”, jedinog nobelovca sa prostora bivše Jugoslavije - Ive Andrića.
Ova vest bi imala sasvim drugu dimeziju, da je imala drugačiju suštinu. Naime, u ovom slučaju, kod mnogih poštovalaca Andrićevog dela, finansijska podrška filmu, personalizovana u liku premijera Dodika, izazvala je protivljenje i ozbiljan otklon prema ovom projektu.
Pisac Vidosav Stevanović, koji je svoje početnicke književne korake napravio u Izdavačkoj kući “Prosveta”, gde ga je zaposlio, upravo, Ivo Andrić.
"Mogu samo da kažem jednu stvar. Da on nije pripadao onima koji ga sada svojataju. Celog svog života bio je i ostao, i umro je kao Jugosloven. Dakle, kao čovek jedne šire zajednice i, nikako kao čovek jedne etničke grupe. U njegovom delu je to, takođe, vidljivo i ma kako ga tumačili pogrešno, to je savršeno jasno. Prema tome, ne vidim razloga da ga sada neko posebno prisvaja, time što će ga filmovati. To je samo nasilje i nista više od toga", smatra Stevanović.
Kusturica kaže, da je odavno želeo da snimanjem filma, odnosno serije „Na Drini ćuprija“, prikaže i ispriča priču o 300 godina istorije i smatra, da je napokon pronašao ključ kako da ispriča tu priču. “ Ideja je, da se u filmu jedan čovek rodi tri puta u 300 godina i da on bude svedok tog veka”.
“Da ne bi bilo istoricizma, mi ćemo bez sepeta i bez janičarskog perioda, zapravo, sa ovog tla da učinimo da okruženje oko mosta bude ono koje će pružiti utočište snimanju filma. Dakle, da napravimo jedan grad od kamena, da ga rekonstruišemo po onome, kako je on nekad mogao da izgleda.”
ANDRIĆ BI BIO PROTIV
Komentarišući novi umetničko- poslovni potez slavnog reditelja i premijera, koji svojim političkim delima nije ostavio prostora da bude prihvaćen i u drugom, većinskom delu Bosne i Hercegovine, književni kritičar Enver Kazaz otkriva šta mu smeta u ovoj kombinaciji:
“Prikopčan sada na Dodika, Kusturica, zapravo, pokušava da filmom legitimira Dodikovu ideologiju. Ta vrsta legitimacije ili, preciznije rečeno, slugeranske uloge jednog umjetnika koji se ideološki zaprljao, slugeranske pozicije prema moćniku, nije nova na južnoslavenskom prostoru. Znamo za nju. Uostalom, mogli bismo reći da su ideologije mjesto svoga nastanka imale, prije svega, u kulturi.”
Predrag Matvejević, jedan od najznačajnijih publicista u jugoistočnoj Evropi, kaže da mu je veoma drago što se ekranizira jedno remek delo kao što je “Na Drni ćuprija”, koje smatra preokretom u “istorijskom romanu”, i u tom pogledu Andrića vidi kao evropskog klasika. Ali, takođe, naglašava:
“ Već je za vrijeme Drugog svjetskog rata Andrić, jednim pismom, posve eksplicitnim, zabranio da se bilo koji njegov tekst koristi. Uvjeren sam, da bi u ovoj situaciji zabranio da netko kao Dodik bude producent jednog njegovog djela. Što se Kusturice tiče, ja sam bio od onih koji su ga branili kada je “Otac na službenom putu” napadan. Ima talenta. Svakog, ali nema političkog. Čudi me da Kusturica prihvata da ga jedan Dodik finansira. On je mogao naći za jedno takvo djelo, s obzirom na svoje vlastito djelo i na svoj vlastiti talent, boljega producenta.”
Andrićev roman je, u najmanju ruku, balkanski roman, kaže Enver Kazaz, gde most dolazi kao figura, odnosno metafora dijaloga, spajanja među kulturama, etničkim grupama, istorijskim razdobljima.
“Bojim se da se, u ovom slučaju, jeftina politička manipulacija dvojice moćnika pretvara u najskandalozniji mogući čin. Nemam nista protiv da Republika Srpska finansira film od svog Ministarstva za kulturu, ali bi onda figure morali da budu nadležni ljudi u Ministarstvo republike Srpske za kulturu”, kaže Kazaz.
Zašto pojavljivanje Milorada Dodika, koji direktno ili indiretno finansira ovaj film, smeta Predragu Matvejeviću?
“On mi se čini, u ovom času, veoma štetnim. Nalik na jednog Miloševića koji, bez oružja, radi ono što je Milošević želio. Mogao bi se naći bolji finansijer, kad je riječ o jednom nobelovcu kakav je Andrić, kad je riječ o jednoj knjizi, djelu, kao što je “Na Drini ćuprija”, i konačno, kad je riječ o jednoj želji i potrebi da nas, premda više nismo u istoj državi, na neki način, jedna kulturna kohezija približi jedne dugima.”
Izuzetno uspešnom filmskom opusu reditelja Emira Kusturice, u skoroj budućnosti, pridružiće se i književno remek delo “Na Drini ćuprija”, jedinog nobelovca sa prostora bivše Jugoslavije - Ive Andrića.
Ova vest bi imala sasvim drugu dimeziju, da je imala drugačiju suštinu. Naime, u ovom slučaju, kod mnogih poštovalaca Andrićevog dela, finansijska podrška filmu, personalizovana u liku premijera Dodika, izazvala je protivljenje i ozbiljan otklon prema ovom projektu.
Pisac Vidosav Stevanović, koji je svoje početnicke književne korake napravio u Izdavačkoj kući “Prosveta”, gde ga je zaposlio, upravo, Ivo Andrić.
"Mogu samo da kažem jednu stvar. Da on nije pripadao onima koji ga sada svojataju. Celog svog života bio je i ostao, i umro je kao Jugosloven. Dakle, kao čovek jedne šire zajednice i, nikako kao čovek jedne etničke grupe. U njegovom delu je to, takođe, vidljivo i ma kako ga tumačili pogrešno, to je savršeno jasno. Prema tome, ne vidim razloga da ga sada neko posebno prisvaja, time što će ga filmovati. To je samo nasilje i nista više od toga", smatra Stevanović.
Kusturica kaže, da je odavno želeo da snimanjem filma, odnosno serije „Na Drini ćuprija“, prikaže i ispriča priču o 300 godina istorije i smatra, da je napokon pronašao ključ kako da ispriča tu priču. “ Ideja je, da se u filmu jedan čovek rodi tri puta u 300 godina i da on bude svedok tog veka”.
“Da ne bi bilo istoricizma, mi ćemo bez sepeta i bez janičarskog perioda, zapravo, sa ovog tla da učinimo da okruženje oko mosta bude ono koje će pružiti utočište snimanju filma. Dakle, da napravimo jedan grad od kamena, da ga rekonstruišemo po onome, kako je on nekad mogao da izgleda.”
ANDRIĆ BI BIO PROTIV
Komentarišući novi umetničko- poslovni potez slavnog reditelja i premijera, koji svojim političkim delima nije ostavio prostora da bude prihvaćen i u drugom, većinskom delu Bosne i Hercegovine, književni kritičar Enver Kazaz otkriva šta mu smeta u ovoj kombinaciji:
“Prikopčan sada na Dodika, Kusturica, zapravo, pokušava da filmom legitimira Dodikovu ideologiju. Ta vrsta legitimacije ili, preciznije rečeno, slugeranske uloge jednog umjetnika koji se ideološki zaprljao, slugeranske pozicije prema moćniku, nije nova na južnoslavenskom prostoru. Znamo za nju. Uostalom, mogli bismo reći da su ideologije mjesto svoga nastanka imale, prije svega, u kulturi.”
Predrag Matvejević, jedan od najznačajnijih publicista u jugoistočnoj Evropi, kaže da mu je veoma drago što se ekranizira jedno remek delo kao što je “Na Drni ćuprija”, koje smatra preokretom u “istorijskom romanu”, i u tom pogledu Andrića vidi kao evropskog klasika. Ali, takođe, naglašava:
“ Već je za vrijeme Drugog svjetskog rata Andrić, jednim pismom, posve eksplicitnim, zabranio da se bilo koji njegov tekst koristi. Uvjeren sam, da bi u ovoj situaciji zabranio da netko kao Dodik bude producent jednog njegovog djela. Što se Kusturice tiče, ja sam bio od onih koji su ga branili kada je “Otac na službenom putu” napadan. Ima talenta. Svakog, ali nema političkog. Čudi me da Kusturica prihvata da ga jedan Dodik finansira. On je mogao naći za jedno takvo djelo, s obzirom na svoje vlastito djelo i na svoj vlastiti talent, boljega producenta.”
Andrićev roman je, u najmanju ruku, balkanski roman, kaže Enver Kazaz, gde most dolazi kao figura, odnosno metafora dijaloga, spajanja među kulturama, etničkim grupama, istorijskim razdobljima.
“Bojim se da se, u ovom slučaju, jeftina politička manipulacija dvojice moćnika pretvara u najskandalozniji mogući čin. Nemam nista protiv da Republika Srpska finansira film od svog Ministarstva za kulturu, ali bi onda figure morali da budu nadležni ljudi u Ministarstvo republike Srpske za kulturu”, kaže Kazaz.
Zašto pojavljivanje Milorada Dodika, koji direktno ili indiretno finansira ovaj film, smeta Predragu Matvejeviću?
“On mi se čini, u ovom času, veoma štetnim. Nalik na jednog Miloševića koji, bez oružja, radi ono što je Milošević želio. Mogao bi se naći bolji finansijer, kad je riječ o jednom nobelovcu kakav je Andrić, kad je riječ o jednoj knjizi, djelu, kao što je “Na Drini ćuprija”, i konačno, kad je riječ o jednoj želji i potrebi da nas, premda više nismo u istoj državi, na neki način, jedna kulturna kohezija približi jedne dugima.”
