Fondacija Kulturno naslijeđe bez granica (Cultural Heritage without Borders - CHwB) i Balkanska mreža muzeja (Balkan Museum Network), u Sarajevu su organizovati regionalnu konferenciju pod nazivom "Balkanski muzeji bez barijera“.
Muzejski profesionalci iz Albanije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Kosova, Makedonije i Srbije predstavili su rezultate projekata provedenih u proteklih šest godina a sve u namjeri povećanja pristupačnosti svojih aktivnosti osobama sa invaliditetom.
„Ono što smo mi do sada mogli da vidimo jeste da su muzeji, kako u Bosni i Hercegovini, tako i u regiji, manje-više u sličnoj situaciji. Postoji svijest među muzejskim profesionalcima, među muzejima, galerijama, kulturnim institucijama i generalno, o važnosti otvaranja svojih institucija ovoj kategoriji, ali ono što nedostaje jesu finansijska sredstva", navela je portparolka Fondacije Aida Mia Alić.
Fondacija Kulturno naslijeđe bez granica i Fondacije Stavros Niarchos pomogli su da 26 muzeja regije provedu oko 30 projekata.
„Trideset projekata je realizovano, i oni su pokušali da djelimično uključe osobe sa invaliditetom u svoje aktivnosti. Kažem 'djelimično' iz razloga što su na neki muzeji otvarali, recimo, taktilne prostore i proizvodili taktilne slike, ali im pristup nije pogodan za osobe u kolicima. Tako mi možemo reći da su oni imali projekat koji je uključivao osobe sa invaliditetom, ali je uključivao određenu kategoriju tih osoba“, pojasnila je Alić.
U projektu je učestvovao Zemaljski muzej BiH, nastarija i najznačajnija muzejska institucija u Bosni i Hercegovini.
„2007. godine napravili smo radionicu koja se zvala 'Kako je to nekad bilo', tako da su slabovidni pomagali slijepima, i oni su pravili jednu maketu bosanske gradske kuće. Onda smo 2011. godine osmislili projekat 'Muzej u koferu' – uradili smo 25 replika etnoloških predmeta. S tim Koferom smo putovali kroz Bosnu i Hercegovinu, najprije u centre koji se bave edukacijom slijepih i slabovidnih, a kasnije smo išli u institucije za osobe sa poteškoćama u intelektualnom razvoju. Osim toga, uradili smo i audio vodič kroz Muzej“, kaže kustos Samir Avdić
Nacionalni historijski muzeju u Tirani počeo još 2007. godine saradnju sa Fondacijom Kulturno naslijeđe bez granica. U međuvremenu, za osobe sa invaliditetom, mnogo toga se poboljšalo.
„Iskreno, osobe sa invaliditetom ranije nisu bile među prioritetima našeg muzeja. Međutim, zahvaljujući ovim seminarima i susretima sa Fondacijom Kulturno naslijeđe bez granica, ta svijest se promijenila. Sada imamo nove liftove za osobe u kolicima, imamo cijelu kolekciju eksponata namijenjenu slijepim osobama, zatim dodatna vizelna pomagala za gluhe osobe“, konstatuje uposlenica Nacionalnog historijskog muzeja u Tirani Etleva Demollari.
Gradski muzej Novi Sad prilagodio je svoje aktivnosti osobama sa invaliditetom. Međutim, postojeću infrastrukturu je nužno mijenjati, kaže za naš program viša kustosica Danica Ivančević:
„Problem je što smo mi u staroj zgradi, to je objekat bivši Arsenal, gde je bila smeštena vojska. Imamo problem i sa dolaskom na Petrovaradinsku tvrđavu, imamo problem i sa ulaskom u zgradu. Najveći je problem da se ljudi popnu na sprat gde je izložba. I sada, ako pogledate, nije samo prepreka muzej, u celokupnom društvenom sistemu je problem. Oni dok dođu do muzeja, treba da izađu iz kuća, treba da se kreću po tim trotoarima, koji su totalno pohabani, treba da sednu u autobus, da se popnu do Tvrđave. Dakle, nije u pitanju samo muzej, nego ukupna situacija“, naglašava Danica Ivančević.
Nacionalna institucija za zaštitu spomenika kulture i muzeja Ohrid kroz projekat je naučila mnogo o pristupu osoba sa invaliditetom muzejima.
„Pomoću ovih donacija od CHwB rekonstruiraćemo čamac koji se koristio na Ohridskom jezeru, veoma specifičnom i rijetkom. Napravićemo i makete, koje će biti dostupne slijepim i gluhim licima, imati će audio i video fajlove pri prezentaciji tog čamca“, pojašnjava uposlenik ove institucije Goran Patčev.
Zanemarivanje osoba sa invaliditetom u institucijama kulture nije samo praksa u Bosni i Hercegovini i zemljama susjedstva, već je to propust globalnog društva, kaže francuski stručnjak Marcus Weisen. Lični entuzijazam je dobrodošao, mada je finansijska podrška ipak važnija.
„To je problematika sa kojom se suočava svako društvo. Stoga su nam potrebni donosioci odluka na svim razinama koji će svjesno raditi svoj posao i, ukoliko nisu, počnu prilagođavati svoje aktivnosti osobama s invaliditetom, od samog pristupa muzeju do eksponata“, smatra Weisen.
Prema odluci Ujedinjenih nacija, u kulturno-historijskom naslijeđu trebaju ravnopravno uživati svi pripadnici društva, pa zato i muzejske usluge trebaju biti dostupne svima.
