Zagrebački Muzej suvremene umjetnosti osnovan je još daleke 1954. godine, a prije tri godine, iz skučenog prostora na Gornjem gradu, konačno je preselio u novu i atraktivnu zgradu, izgrađenu na novozagrebačkoj lokaciji, preko Save.
Muzej suvremene umjetnosti u Zagrebu jedinstven je po svome fundusu i vrijednim zbirkama, s više od 12.000 prikupljenih djela domaćih i stranih autora u posljednjih 60 godina. No, većina kritičara smatra da to pravo kulturno blago, u stalnom postavu, nije kako treba predstavljeno. Mali je broj izložaba, uz to i neadekvatnih.
Od sićušne Pafame, kolaža 17x17 centimetara Josipa Seissla iz 1922. godine, prve poznate apstraktne kompozicije u hrvatskoj likovnoj umjetnosti, preko Picelja, Richtera, Srneca, Rašice, Vanište, Knifera, Radovanija, Tartalje, Džamonje, Murtića, do Sanje Iveković, jedne od najvećih današnjih konceptualnih hrvatskih umjetnica, koja je lani imala veliku retrospektivnu izložbu u njujorškoj Momi, tek je dio stalnog postava Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu, ističe viša kustosica i jedna od autorica projekta, Nada Beroš:
„Od Grupe Gorgona, Nove tendencije, Veliki internacionalni pokret - to je ono što ustanova nastoji sačuvati, zadržati i prenijeti u XXI stoljeće. Neki naši oštri kritičari smatraju da ne uspijevamo u tome, da se pretvaramo u neku vrstu main stream institucije, da nismo više tako oštri. Moje kolega i ja želimo dokazati da to nije tako. Mi se ipak nastojimo približiti publici i ne zadržati jedan lažni elitistički izgled. To ne može biti cilj u XXI stoljeću.“
Likovni umjetnik Damir Sokić, nekadašnji predsjednik Upravnog vijeća Muzeja suvremene umjetnosti, jedan je od najžešćih kritičara. Upozorava da je na neadekvatan način predstavljen Vojin Bakić, Ljube Ivančića uopće nema i tako dalje.
Muzej suvremene umjetnosti u Zagrebu, kaže Sokić, jedan je od najznačajnijih hrvatskih muzeja. Nova zgrada bila je san mnogih generacija. Na žalost, kaže, nije samo njezina arhitektura amaterski izvedena.
Riječ je, prema njegovoj ocjeni i o „debelo plaćenom i amaterskom“ vodstvu Muzeja, koje bi moglo dovesti do toga da se ideja hrvatske avangarde i njezino povijesno mjesto u hrvatskoj umjetnosti pretvori u blamažu:
„Mislim da je taj Muzej primjer anti-kulture i pospremanja baštine u zaborav. Tehnički je krivo postavljen. Idejno je krivo postavljen. Konceptualno je krivo postavljen. Tu se umjetnost pogubila“, kaže Sokić.
Što misliti o Muzeju čija je izgradnja koštala golemih 70 milijuna eura, a on, kaže Sokić, ovo-jesenju sezonu, umjesto nekom snažnom izložbom iz vlastitog ili svjetskog fundusa, otvara minornom izložbicom „Umjetnik na odmoru“, 10-tak, prema Sokićev im riječima, izraubanih avangardista, koji su u organizaciji Jutarnjeg lista i jedne suspektne privatne zbirke besplatno ljetovali u Novom Vinodolskom.
Isto uočava i povjesničar umjetnosti i sveučilišni profesor Zvonko Maković, vijećnik Skupština Grada Zagreba.
„Muzej očito ima nekih interesa da tu zbirku afirmira, umjesto da obrađuje svoj fundus onako kako bi se to trebalo. Taj Muzej je dragocjen za Hrvatsku, za Zagreb, ali je loše vođen, lošom strategijom, sa beskrajno skupom gradnjom, koja je gotovo 100 posto više od predviđene“, navodi Zvonko Maković.
Loša gradnja
U zemlji punoj korupcije, ni umjetnost nije mogla izmaći, ističu naši sugovornici. Profesor Maković je odmah po otvaranju Muzeja upozorio na loše ugrađenu klimu, ventilaciju, te jeftin plastični materijal, lexan, kojim je obložena većina vanjskih zidova Muzeja, čiji je vijek trajanja samo 10 godina. Zbog toga bi se monumentalna građevina, na čije je otvaranje u prosincu 2009. došlo više od 70.000 Zagrepčana, vrlo brzo mogla početi raspadati.
Muzej moderne umjetnosti
Maković je, od Uprave i vlasnika Muzeja, Grada Zagreba, tražio da izvođaču, Tehnici, ne potpišu uporabnu dozvolu dok ne otkloni greške. Ali, dozvola je potpisana, a Maković od strane Muzeja optužen za klevetu, iako su se njego va upozorenja s vremenom obistinila. Sudska rasprava još nije održana:
„Upozoravao sam kada su prve slike počele otpadati, a otpale su nakon manje od godinu dana, kada su se počele vitoperiti. Tražio sam da se stvari idu smjenjivati i ne potpisivati uporabnu dozvolu. Oni su je potpisali. Očito su tu neki interesi, u koje ne ulazim, nisam Mladen Bajić. Mislim da oni itekako spadaju u kategoriju za jedno dobro češljanje.“
Vodstvo Muzeja odbacuje takve optužbe, iako priznaje da imaju problema s klimatizacijom i da je tu golemu zgradu i pogon teško financijski održavati.
Ravnateljica Muzeja, Snježana Pintarić, ističe da je prve godine Muzej posjetilo oko 200.000 posjetilaca, druge 150.000, a ove se očekuje oko 100.000 posjetitelja. No, i manji muzeji se, kaže Pintarić, rijetko mogu pokriti od prodanih ulaznica. Grad je i dalje vlasnik i samo za taj Muzej, izdvaja godišnje iz budžeta 20 milijuna kuna, blizu tri milijuna eura.
Ministarstvo kulture sudjeluje u financiranju muzejskih programa, a suvremene radove otkupljuju uglavnom uz pomoć sponzora. Uspjeli su, kaže ravnateljica Pintarić, za digitalizaciju dijela muzejske građe dobiti i značajna sredstva iz europskih fondova:
„Mi imamo vrlo jaku, među prvima u regiji, zbirku vido umjetnosti iz 70-tih godina i konceptualne umjetnosti, kada drugi muzeji nisu prikupljali tu vrstu građe. Tada, kada smo otvarali Muzej, doista smo imali podršku naših financijera i otkupili smo nekoliko izložbenih instalacija. Otkupili smo i cjelokupan atelje Ivana Kožarića, sa više od 6.000 radova. Zagrebački Muzej suvremene umjetnosti ima ono što se ne može vidjeti u drugim muzejima.“
Građani Novog Zagreba obožavaju Muzej suvremene umjetnosti jer je to prva značajna kulturna institucija u Zagrebu, koja je prešla preko Save i donijela im, kažu, svjetlost u taj dio grada, simbolički i stvarno, i jednu potpuno novu vizuru. Oduševljeni su i golemim led ekranom na zapadnoj fasadi, vanjskim izložbenim prostorom, usmjerenim na publiku na ulici:
„Sviđa mi se zgrada izvana, kao i video zid.“
„Gledam ga svaki put kada prolazim busom.“
„Nisam ljubitelj suvremene umjetnosti, tako da se meni eksponati u tom smislu ne sviđaju, ne razumijem priču iza nje. Ne bih mogla reći da me oduševljava, niti Muzeji, niti izložbe koje su unutra.“
„Silna plastika i beton, mada je to dio suvremene umjetnosti.“
„Stalni postav mi se sviđa. Ljudi koji unutra rade sigurno znaju svoj posao, bolje nego mi.“
„Jako je impresivno, lijepo i moderno.“
„Ne sviđa mi se, ni iznutra, ni izvana. Mislim da je totalno fuleno. Za vrlo kratko vrijeme se sve to počelo odljepljivati. Inače je na dobrom mjestu.“
