Dodijelom nagrada u ponedjeljak je i zvanično spuštena zavjesa na 54. Međunarodni teatarski festival MESS koji se od 3. do 12. oktobra održao u Sarajevu, Zenici, Goraždu i Visokom. Priređeno je 25 predstava iz 18 zemalja u kojima je učestvovalo oko 300 gostiju. Održan je i MESS forum o centralnoj temi "Budućnost prošlosti", kao i popratni programi. O retrospektivi 54. MESS u intervjuu za RSE govori Dino Mustafić, direktor nastarijeg festivala na Balkanu.
RSE: U ponedjeljak su proglašeni laureati 54. MESS festivala. Da li ste zadovoljni ovogodišnjom teatarskom smotrom?
Mustafić: Mi smo u ovom izdanju festivala MESS imali jedan zanimljiv program koji je bio posvećen obilježavanju stogodišnjice Prvog svjetskog rata. Mislim da su predstave tematski, stilski, žanrovski, ispratile ovu osnovnu temu, ali su se pored ovih predstava našle i predstave koje su na jedan provokativan, angažiran i na momente radikalan autorski način pokušale da odgovore na pitanje: u kakvom svijetu živimo danas? Festival je sasvim izvjesno imao veliki interes i odziv publike i pokazao da je jedan od naših najvažnijih kulturnih događaja, da je to kulturna činjenica koja ima regionalnu i internacionalnu prepoznatljivost.
Napomenuću da smo festival zatvarali premijernom izvedbom jednog od najvećih vizuelnih teatarskih umjetnika današnjice, Jan Lauwers, sa njegovom Needcompany predstavom "Samo za Sarajevo"; da smo otvorili Festival sa jednom od najznačajnijih njemačkih i evropskih kompanija, Thalia Theater iz Hamburga, s jednim velikim rediteljem kakav je Luk Perceval; da smo prvi puta vidjeli vrlo zanimljivu koreografsku predstavu marokanskog teatra, vizuelno magičnu predstavu finskog teatra - to su države koje su prvi put bile na festivalu; da smo vidjeli niz malih, komornih formi, koje su na neki način vratile duh onog festivala iz šezdesetih. Tu posebno želim navesti predstave iz Španije, Italije, Japana.
Vidjeli smo nekoliko predstava koje su bile na dokumentarističkoj građi, kao što je "Bojno polje sjećanja", kao što je "Bolero", kao što je predstava "Četrnaesta" Narodnog pozorišta Republike Srpske. Mislim da smo vidjeli nekoliko zanimljivih dramskih tekstova koji su se, također, referirali na Veliki rat, ali koji su govorili i o položaju umjetnika spram svijeta, zebnje fašizma - to su tekstovi Fedora Šilija, Biljane Srbljanović, Ivora Martinića, Bašovića i Imširevića. Sve u svemu, imali smo festival koji može da kaže da je bio zanimljiv, uspješan i da ćemo sigurno u 55. festivalu mijenjati njegovu fizionomiju. Svaki festival ima svoje trenutke kada ga treba transformirati u neke druge oblike i kompozicije.
RSE: Uprkos činjenici da je budžet MESS u proteklih osam godina pao skoro za 77 odsto, Festival nije posustao. Kako u tome uspijevate?
Mustafić: Mi smo uvijek govorili da uspijevamo sa velikom strašću, entuzijazmom. U festivalu su još uvijek ljudi koji su ga doslovno napravili '97., kada smo ga podigli, rekonstruirali, kada smo ga obnovili. Veliki je rad, ljubav spram ovog festivala, i odricanje. Samo mi znamo koliko je to na momente stresno i neizvjesno i kako uspijevamo zahvaljujući našim kontaktima, relacijama, pa i ugledu ovog festivala, i činjenici da je to najstariji festival na Balkanu - dogodine će biti 55 godina. Drugo, ovo je festival koji je hrabar, iskren, otvoren u komunikaciji, ovo je festival koji je kritičan spram svega onoga što nas okružuje, na političkom, društvenom, ekonomskom, socijalnom planu. Ovo je festival koji čuva svoju subverzivnost, rekao bih i avangardnost, kao što je bio 50. MESS - Forever Young. Dakle, festival koji čuva svoju mladost i svježinu nepredvidivošću, činjenicom da je to festival koji se nekako duboko prožima s publikom. Mislim da je Biljana Srbljanović lijepo rekla: "U jednom hrabrom gradu poput Sarajeva, jednoj hrabroj publici treba jedan ovakav festival - MESS".
RSE: Kažete da je MESS najstariji festival na Balkanu. Da li su narodi ove regije svjesni njegovog značaja?
Mustafić: Festivali se rade radi publike. Vi ste vidjeli da naše sale ispunjavaju mladi ljudi, dolazi do generacijskih smjena na ovom festivalu, ne samo u publici nego polako i u vođstvu i organizaciji. I to je ljepota ovog festivala. Mislim da Festival ima budućnost, ima perspektivu, on je nama neophodan i u strukovnom smislu, on je naša konfrontacija sa kvalitetom, on je komparacija, informacija i edukacija.
To je festival koji, uz druge internacionalne festivale, čini osnovu onoga što se naziva internacionalnom kulturom, to je direktna naša veza, link sa svijetom. U tom smislu mislim da je društvena zajednica svjesna značaja ovog festivala i da pokušava - koliko je to moguće unutar ovih kriza, socijalnih i ekonomskih i političkih - ispratiti ovaj festival. Festival se velikim dijelom finansira i subvenira sponzorskim, donatorskim sredstvima, međunarodnim fondovima i grantovima. Mi sve činimo da, bez obzira na te okolnosti koje imamo, sačuvamo taj visoki artistički nivo Festivala.
RSE: MESS je ove godine priredio predstave sa prevodom na znakovni jezik. Koliko je osobama sa invaliditetom onemogućen pristup kulturnim sadržajima u Sarajevu, da ne govorimo u drugim bh. gradovima?
Mustafić: Upravo iz tog razloga. Smatramo da su osobe sa invaliditetom i sa specijalnim potrebama - slušnim hendikepom - strašno "oštećene" što se u kulturnim sadržajima i kulturnim institucijama ne vodi računa o njihovim elementarnim pravima. Festival MESS je imao historijski trenutak na predstavi "Čarobnjak" Narodnog pozorišta Sombora kada smo na znakovni jezik titlovali predstavu, a to smo kasnije učinili sa još jednom predstavom "Mali mi je ovaj grob". Festival će u idućim svojim programima, ne samo na Festivalu nego i u književnoj, teatarskoj i likovnoj produkciji imati poseban odnos spram ovog pitanja tako što ćemo sasvim izvjesno, a potpisali smo i neku vrstu saradnje i obavezali se, inicirati da se na pozorišnim scenama uvedu predstave koje će biti titlovane na znakovni jezik.
