Sud i Tužilaštvo Bosne i Hercegovine, dvije najviše pravosudne instance u državi, inače smještene u istoj zgradi, krenuli su sa razračunavanjem putem medija. Povod je bio neprihvatanje prijedloga za određivanje mjere pritvora osumnjičenim osobama u predmetu Neven Kulenović i drugi. Najprije je iz Tužilaštva BiH saopšteno da je ovim potezom Suda BiH ugrožena borba protiv korupcije, te da se ne šalje dobra poruka građanima BiH. Nedugo zatim oglasio se saopštenjem Sud sa primjedbom da Tužilaštvo ima sve učestaliju praksu da nezadovoljstvo odlukom Suda u konkretnom predmetu u kojem postupa izražava putem medija, što je, po njima, vrlo zabrinjavajuća pojava. Za pravne stručnjake je, s druge strane, zabrinjavajuća pojava da se najviše pravosudne instance obračunavaju u medijima.
Poznati advokat Josip Muselimović u intervjuu za Radio Slobodna Evropa kaže da je situacija u bh. pravosuđu već duže vremena upitna i da je puno toga potrebno riješiti.
RSE: Gospodine Muselimoviću, posljednjih dana svjedoci smo medijskog prepucavanja između državnog suda i državog tužilaštva. Šta to znači za bh. pravosuđe?
Muselimović: Situacija u našem pravosuđu dugo vremena je upitna i puno stvari treba razriješiti. Ja osobno mislim da su nesporazumi unutar pravosudnog sustava kulminirali ovim saopćenjima koja su se dogodila na relaciji Suda BiH i Tužiteljstva BiH. Sama činjenica da su se oni međusobno počeli dopisivati javnim saopćenjima govori o dubini te krize. U posljednje vrijeme dogodilo se nekoliko slučajeva o kojima zaista se mora progovoriti. Prije svega moralo je progovoriti Visoko sudačko i tužiteljsko vijeće, morala bi progovoriti ministarstva pravosuđa oba entiteta, ali i Ministarstvo na razini države BiH, Mišljenja sam da mora progovoriti Advokatska komora, kako Federacije tako i RS-a, jer ovo što se dogodilo s ova dva posljednja slučaja - sa aferama Meso i Gibraltar – su nama, koji se bavimo ovim poslom su neshvatljiva, a onda tek je pretpostaviti kako mogu biti zbunjeni građani naše zemlje i kako oni mogu osjetiti jednu nesigurnost kod ovakvog pravosudnog sustava.
RSE: Šta je uzrok te krize u pravosudnom sistemu, po vašem mišljenju?
Muselimović: Ovo je prostor i ovo su pitanja oko kojih zaista ne bi trebalo biti nikakovih dilema i sasvim sigurno da se ne bio smio dogoditi nikakav nesporazum. Pazite, tužiteljstvo kada se odluči na stavljanje mjere prema nekoj osobi, mjere lišenja slobode - to je najteži udarac na jednoga čovjeka jer je to njegovo temeljno ljudsko pravo, iza toga vežu se posljedice za njegovu obitelj –mora sa puno senzibiliteta staviti prijedlog. A pogotovu sud koji odlučuje o tom zahtjevu također mora krajnje oprezno i baš onako kako u zakonu kaže postupati. Neprimjereno je ljude hapsiti na ovakav način - sa kapuljačama, dugim cijevima, zavrnutim rukama, vratovima, glavama itd.. To su poniženja. Pogotovu su poniženja uhićenja ljudi na koje se dovode kamermani, televizija, radioreporteri, novinari. Zašto? U trenutku lišenja slobode ona se mora smatrati po presumpciji nevinosti kao nedužna osoba. Prema tome, tek u postupku treba utvrditi je li ta osoba kriva za ono što joj se stavlja na teret. Ovakav način lišenja slobode ljudi, po meni, primjeren je samo u slučaju ako je neka osoba pravomoćno osuđena, izbjegava pristupiti izdržavanju kazne, zabarikadirala se, naoružala se i prijeti fizičkim napadom. Samo tada ima mjesta kapuljačama, dugim cijevima i ostalim rekvizitima.
RSE: Može li se govoriti o onome na šta ovih dana upozoravaju pravni stručnjaci – o nekompetenciji i nepripremljenosti i Tužilaštva i Suda na ovakve slučajeve?
Muselimović: Ako najviša pravosudna ustanova u zemlji, dakle Sud BiH, ocijeni da nisu opravdani razlozi Tužiteljstva, onda se može govoriti, ja ne bih rekao nekompetenciji nego o površnosti – jer ako čovjek dođe do razinue državnog tužitelja, onda ne možemo kazati da je nekomeptentan, ali, naravno, možemo kazati da se nije potrudio i da je pogrešno pristupio tom predmetu. To je velika opomena za Tužiteljstvo kada se dogodi ovo što se dogodilo sada u ova dva slučaja.
RSE: Mi smo, također, imali primjer dva velika sudska procesa koja su pala pred Sudom BiH – suđenje Zijadu Turkoviću i grupi, a zatim suđenje Harisu Čauševiću za terorizam. Oba postupka su vraćena na početak. Da li to govori da državno pravosuđe nije spremno da procesuira tako velike procese?
Muselimović: Ja koliko znam na ovim predmetima rade iskusni suci. Vi možete biti vrhunski kirurg, ali ako ste u jednom času nesmotreni, možete katastrofalno pogriješiti. Dakle, radi se o tome da se nekim stvarima pristupa površno. Ako se postupa površno, onda netko za to također mora snositi konzekvence. Ja mogu biti izvrstan odvjetnik, ali mogu doći poludrijeman na suđenje i postati pasivan - i vlak će proći i pored mene i pored mog klijenta. Prema tome, očito je da je ovo nepripremeljnost i radi se o površnosti i o nekim stvarima, a to je ono što mora biti sankcionirano - i o čemu mora progovoriti VSTV prije svih.
RSE: Da li je metod u kojem se preko medija dvije pravosudne instance razračunavaju opravdan - ili je postojao drugačiji način da se ovo što se desilo preko vikenda riješi?
Muselimović: Ja kad sam vidio da Sud i Tužiteljstvo komuniciraju putem javnih saopćenja, ja sam se sledio. To je posljednje što se smjelo dogoditi u funkcioniranju dviju najznačajnijih pravosudnih institucija u zemlji.
RSE: A šta je, dakle, trebalo uraditi, po vašem mišljenju?
Muselimović: Trebalo je razgovarati i sve te stvari raspraviti unutar četiri zida. Ili Tužiteljstva ili Suda, sasvim svjedno.
