Bivši američki ambasador u Pakistanu, Cameron Munter, prvi put je ove sedmice istupio u javnosti, otkad je, u julu, napustio dužnost u Islamabadu. Govoreći u Carnegie fondaciji u Washingtonu on je kazao kako će "dublje" i "sofisticiranije" veze s Pakistanom pomoći prevladavanju duboko ukorijenjenih sumnji u iskrenost i različitost motiva dvije zemlje.
Objašnjavajući svoje stavove, Munter je izjavio kako bi Washington i njegovi saveznici sa Islamabadom trebali graditi odnose, kao da će se „veza završiti brakom, a ne na pretpostavkama da je u pitanju prolazna avantura“.
Ovakva pitoreksna izjava zapravo je analogija na izjavu bivšeg pakistanskog ambasadora u SAD Huseina Hakanija, koji je prije mjesec dana kazao kako je vrijeme da se „dvije zemlje razvedu“.
"Ja se nadam da ćemo biti u mogućnosti shvatiti našu politiku prema Pakistanu, kao mnogo širu, dugoročniju, a ne zarobljenu predrasudama. Ako ne promijenimo priču, ako ostanemo u sadašnjem obujmu, nećemo postići ništa. Ne možemo na silu mjenjati predrasude, ali je pitanje možemo li ih zaobići. Možemo učiniti nešto drugo: promijeniti stav da su Pakistanci izdajnici i ljudi koji uzimaju naš novac, odnosno da su Amerikanci oni koji dodju, a onda vas ostave na cjedilu."
Da bi se to učinilo, Munter predlaže veći naglasak na kontaktu s konkretnim ljudima, biznismenima, obrazovanim ličnostima, više javne diplomatije koja će pokazati kako je Amerika „vaš susjed, inženjer koji radi na plinovodima u Punjabu, a ne samo Raymond Davis", aludirajući na oficira CIA-e koji je izazvao napetosti među dvjema državama kada je u januaru prošle godine ubio dvojicu Pakistanaca u Lahoreu.
Bivši ambasador zagovara snažniji regionalni pristup u Pakistanu kako bi se smanjilo ono što on naziva "opsesijom bilateralnim odnosima“.
"Malo je vjerojatno da ćemo imati većih promjena do 2014.godine. ali to ne znači da ne možemo ipak nešto promijeniti. Možemo, na primjer, dobiti dinamičan filantropski sektor Pakistana, i dinamičnije s njima raditi. U posljednjih nekoliko godina nismo tamo učinili mnogo."
Munter tvrdi da nova ulaganja u pakistansko društvo mogu Washingtonu otvoriti mogućnost izgradnje latentnog amerikanizma u toj zemlji.
Objašnjavajući svoje stavove, Munter je izjavio kako bi Washington i njegovi saveznici sa Islamabadom trebali graditi odnose, kao da će se „veza završiti brakom, a ne na pretpostavkama da je u pitanju prolazna avantura“.
Ovakva pitoreksna izjava zapravo je analogija na izjavu bivšeg pakistanskog ambasadora u SAD Huseina Hakanija, koji je prije mjesec dana kazao kako je vrijeme da se „dvije zemlje razvedu“.
"Ja se nadam da ćemo biti u mogućnosti shvatiti našu politiku prema Pakistanu, kao mnogo širu, dugoročniju, a ne zarobljenu predrasudama. Ako ne promijenimo priču, ako ostanemo u sadašnjem obujmu, nećemo postići ništa. Ne možemo na silu mjenjati predrasude, ali je pitanje možemo li ih zaobići. Možemo učiniti nešto drugo: promijeniti stav da su Pakistanci izdajnici i ljudi koji uzimaju naš novac, odnosno da su Amerikanci oni koji dodju, a onda vas ostave na cjedilu."
Da bi se to učinilo, Munter predlaže veći naglasak na kontaktu s konkretnim ljudima, biznismenima, obrazovanim ličnostima, više javne diplomatije koja će pokazati kako je Amerika „vaš susjed, inženjer koji radi na plinovodima u Punjabu, a ne samo Raymond Davis", aludirajući na oficira CIA-e koji je izazvao napetosti među dvjema državama kada je u januaru prošle godine ubio dvojicu Pakistanaca u Lahoreu.
Bivši ambasador zagovara snažniji regionalni pristup u Pakistanu kako bi se smanjilo ono što on naziva "opsesijom bilateralnim odnosima“.
"Malo je vjerojatno da ćemo imati većih promjena do 2014.godine. ali to ne znači da ne možemo ipak nešto promijeniti. Možemo, na primjer, dobiti dinamičan filantropski sektor Pakistana, i dinamičnije s njima raditi. U posljednjih nekoliko godina nismo tamo učinili mnogo."
Munter tvrdi da nova ulaganja u pakistansko društvo mogu Washingtonu otvoriti mogućnost izgradnje latentnog amerikanizma u toj zemlji.
