Izbor iz strane štampe priredila: Ena Stevanović
Izbori za Europski parlament održani prošlog mjeseca su rezultirali velikim usponom desnih političkih opcija. Stranke poput Francuskog nacionalnog fronta su prosperirale zahvaljujući kampanjama u kojima promoviraju anti-imigracijsku, često i ksenofobičnu politiku.
Iako nije članica Europske unije, Švicarska je bila najučinkovitija u sprovođenju ovakvih zakona uključujući i onaj o zabrani nošenja marame u školama. Referendumom koji je održan u februaru ove godine Švicarska dramatičko ograničava broj imigranata i novih švicarskih državljana.
Međutim, iako su mišljenja u vezi sa imigracijom u ovoj alpskoj državi podijeljena, svi se slažu da je švicarska nogometna reprezentacija najbolji primjer multikulturalnosti i zajedništva igrača najrazličitijeg porijekla.
Nakon održavanja pomenutg referenduma u Švicarskoj, njemačka TV postaja je fotomontažom odstranila sve igrače kojima po novom zakonu ne bi bilo dozvoljeno igrati za Švicarsku. Od jedanaest igrača ostala su samo tri, piše Guardian.
Izbrisani igrači su djeca imigranata iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Kosova i Makedonije. Tu su i igrači porijeklom iz Turske, Obale Slonovače, Kape Verdea i Italije.
Haris Seferović koji je u utakmici protiv Ekuadora postigao odlučujući pogodak je mogao igrati za Bosnu i Hercegovinu, a strijelac izjednačujućeg pogotka Admir Mehmedi je rođen u Makedoniji.
Dokaz da je švicarski tim pokupio mnoge talente izvana su i igrači porijeklom iz Albanije i Kosova: Đerdan Šaćiri koji igra za Bayern Munchen, igrači Napolija Valon Behrami i Blerim Džemaili te igrač Borussija Mönchengladbacha Granit Đaka. Šaćiri se izborio sa svojim identitetom na način da na svojim kopačkama ima zastave Švicarske, Kosova i Albanije. Nogometni savez Kosova već želi Šaćirija u svojim redovima, dok švicarski mediji izvještavaju o mogućim katastrofalnim posljedicama odlaska ovih igrača za njihov tim.
Švicarski nogomet je procvjetao zahvaljujući ovoj “Zlatnoj generaciji” nogometaša o kojih ni jedan nije stariji od 30 godina, što švicarsku reprezentaciju čini jednom od najmlađih na ovom Svjetskom prvenstvu. Švicarska reprezentacija se trenutno nalazi na šestom mjestu FIFA-ine rang liste najboljih svjetskih timova, rame uz rame sa nogometnim velesilama Italijom, Španijom, Njemačkom i Francuskom.
U intervjuu za Guardian kapetan švicarske reprezentacije Gökhan Inler, inače porijeklom iz Turske kaže:
“Ja predstavljam Švicarsku i želim pokazati svima da ko god igra za nacionalni tim mora dati sve od sebe. Važan je samo tim. Više od polovine nas je druga generacija imigranata. Svi smo se integrirali, svi poštujemo jedni druge i nemamo nikakvih problema ni sa Švicarcima ni sa imigrantima. Sve je to normalno. Neki od nas su odrasli u Švicarskoj, a neki nisu.”
Švicarska reprezentacija je tranformirana zahvaljujući njenom selektoru Otmaru Hitzfeldu koji je unio dinamiku u njihovu igru.
“On je šest godina s nama i napravio je odličan posao. On je promijenio naš mentalitet. Kvalificirali smo se na dva Svjetska prvenstva i moramo mu zahvaliti za to jer je vrlo teško izgraditi ovako mladu reprezentaciju“, rekao je Inler za Guardian.
Uspjeh švicarska reprezentacije nameće pitanje kakve su posljedice nacionalizma u modernom svijetu.
Historija je pokazala da čak i uspjeh na Svjetskom prvenstvu ne garantira promjenu stavova većine. Pobjeda reprezentacije Francuske 1998.godine na čelu sa Zinedinom Zidanom, porijeklom iz Alžira i prošlogodišnji uspjeh Italije na Europskom prvenstvu kojem je uveliko doprinijeo Mario Balotelli porijeklom iz Gane nisu iskorijenili ksenofobiju u tim državama, što dokazuju nedavni rezultati izbora u Francuskoj i rasistički ispadi upućeni ovom italijanskom igraču.
Međutim, u Švicarskoj koja je historijski multikulturalna i u kojoj se ravnopravno govore četiri državna jezika je vrlo moguće da će ova talentirana reprezentacija poljuljati stavove javnosti i pobijediti ne samo najbolje svjetske nogometne timove već i oštre anti-imigracijske zakone.
Izbori za Europski parlament održani prošlog mjeseca su rezultirali velikim usponom desnih političkih opcija. Stranke poput Francuskog nacionalnog fronta su prosperirale zahvaljujući kampanjama u kojima promoviraju anti-imigracijsku, često i ksenofobičnu politiku.
Iako nije članica Europske unije, Švicarska je bila najučinkovitija u sprovođenju ovakvih zakona uključujući i onaj o zabrani nošenja marame u školama. Referendumom koji je održan u februaru ove godine Švicarska dramatičko ograničava broj imigranata i novih švicarskih državljana.
Međutim, iako su mišljenja u vezi sa imigracijom u ovoj alpskoj državi podijeljena, svi se slažu da je švicarska nogometna reprezentacija najbolji primjer multikulturalnosti i zajedništva igrača najrazličitijeg porijekla.
Nakon održavanja pomenutg referenduma u Švicarskoj, njemačka TV postaja je fotomontažom odstranila sve igrače kojima po novom zakonu ne bi bilo dozvoljeno igrati za Švicarsku. Od jedanaest igrača ostala su samo tri, piše Guardian.
Izbrisani igrači su djeca imigranata iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Kosova i Makedonije. Tu su i igrači porijeklom iz Turske, Obale Slonovače, Kape Verdea i Italije.
Haris Seferović koji je u utakmici protiv Ekuadora postigao odlučujući pogodak je mogao igrati za Bosnu i Hercegovinu, a strijelac izjednačujućeg pogotka Admir Mehmedi je rođen u Makedoniji.
Dokaz da je švicarski tim pokupio mnoge talente izvana su i igrači porijeklom iz Albanije i Kosova: Đerdan Šaćiri koji igra za Bayern Munchen, igrači Napolija Valon Behrami i Blerim Džemaili te igrač Borussija Mönchengladbacha Granit Đaka. Šaćiri se izborio sa svojim identitetom na način da na svojim kopačkama ima zastave Švicarske, Kosova i Albanije. Nogometni savez Kosova već želi Šaćirija u svojim redovima, dok švicarski mediji izvještavaju o mogućim katastrofalnim posljedicama odlaska ovih igrača za njihov tim.
Švicarski nogomet je procvjetao zahvaljujući ovoj “Zlatnoj generaciji” nogometaša o kojih ni jedan nije stariji od 30 godina, što švicarsku reprezentaciju čini jednom od najmlađih na ovom Svjetskom prvenstvu. Švicarska reprezentacija se trenutno nalazi na šestom mjestu FIFA-ine rang liste najboljih svjetskih timova, rame uz rame sa nogometnim velesilama Italijom, Španijom, Njemačkom i Francuskom.
U intervjuu za Guardian kapetan švicarske reprezentacije Gökhan Inler, inače porijeklom iz Turske kaže:
“Ja predstavljam Švicarsku i želim pokazati svima da ko god igra za nacionalni tim mora dati sve od sebe. Važan je samo tim. Više od polovine nas je druga generacija imigranata. Svi smo se integrirali, svi poštujemo jedni druge i nemamo nikakvih problema ni sa Švicarcima ni sa imigrantima. Sve je to normalno. Neki od nas su odrasli u Švicarskoj, a neki nisu.”
Švicarska reprezentacija je tranformirana zahvaljujući njenom selektoru Otmaru Hitzfeldu koji je unio dinamiku u njihovu igru.
“On je šest godina s nama i napravio je odličan posao. On je promijenio naš mentalitet. Kvalificirali smo se na dva Svjetska prvenstva i moramo mu zahvaliti za to jer je vrlo teško izgraditi ovako mladu reprezentaciju“, rekao je Inler za Guardian.
Uspjeh švicarska reprezentacije nameće pitanje kakve su posljedice nacionalizma u modernom svijetu.
Historija je pokazala da čak i uspjeh na Svjetskom prvenstvu ne garantira promjenu stavova većine. Pobjeda reprezentacije Francuske 1998.godine na čelu sa Zinedinom Zidanom, porijeklom iz Alžira i prošlogodišnji uspjeh Italije na Europskom prvenstvu kojem je uveliko doprinijeo Mario Balotelli porijeklom iz Gane nisu iskorijenili ksenofobiju u tim državama, što dokazuju nedavni rezultati izbora u Francuskoj i rasistički ispadi upućeni ovom italijanskom igraču.
Međutim, u Švicarskoj koja je historijski multikulturalna i u kojoj se ravnopravno govore četiri državna jezika je vrlo moguće da će ova talentirana reprezentacija poljuljati stavove javnosti i pobijediti ne samo najbolje svjetske nogometne timove već i oštre anti-imigracijske zakone.
