Od 22. do 29. aprila, u Mostaru je održan tradicionalni, XIV po redu, međunarodni festival komedije, Mostarska Liska. Radi se o festivalu koji godinama u ovaj grad dovodi brojne poklonike umjetnosti, vraća optimizam, nadu i pozitivnu energiju. To je povod da ovog jutra razgovaramo sa direktorom Narodnog pozorišta Mostar, Almirom Mujkanovićem.
RSE: Koliko ste zadovoljni ovogodišnjim festivalom?
Mujkanović: Prije svega osluškujemo reakcije naše publike i naših gostiju. Vidimo da su oni, ove godine, sa naročitim ushićenjem dočekali Lisku i to nas izuzetno raduje. Vjerujem da smo uspjeli probuditi želju u publici za ovim događajem. Obzirom da je festival prošao prema planu, možemo biti zadovoljni. Trudili smo se u pozorištu maksimalno uživati u svakoj od predstava. Nadamo se da je i publika. Naravno da je ovo bio povod i za nas da obnovimo neka stara prijateljstva, možda i steknemo neka nova, da steknemo iskustva i razmijenimo ih sa drugim teatrima. Sve u svemu smo zadovoljni kako je festival tekao i prošao.
RSE: Tradicionalni festival komedije, Mostarska Liska, otvorila je predstava BNP iz Zenice, čuvena komedija Branislava Nušića, "Gospođa ministarka". Kako su Mostarci reagovali na predstavu?
Mujkanović: Svi poznavaoci pozorišnih prilika znaju da je "Gospođa ministarka" univerzalno djelo i ubraja se u djela koja su, naročito u posljednje vrijeme, dosta obrađivana i izvođene, ne samo u BiH, već i u drugim zemljama našeg okruženja. Svaki reditelj i svaka glumačka postava unosili su dio sebe i davali su neko svoje viđenje ovog djela, koje je uvijek interesantno i zanimljivo. Ako tome dodamo da je Nušićev klasik obrađivalo BNP iz Zenice, onda nije teško zaključiti da smo na neki način ovdje igrali na sigurno.
Željeli smo dobru predstavu na samom otvaranju festivala, što smo svakako i dobili. Mostarci znaju prepoznati dobru predstavu, dobru glumačku igru. To su i pokazali na samom otvaranju festivala, kada je naša sala bila premala da bi primila sve one koji su željeli prisustvovati ovom događaju. Slično je bilo i sa drugim predstavama.
RSE: Osim ove, koliko je još predstava u konkurenciji festivala i iz kojih država?
Mujkanović: Mi se trudimo još uvijek držati koncepcije koja je postavljena još 1991. godine, a to je imati sedam ili osam predstava. Ove godine smo imali sedam predstava u konkurenciji iz BiH, Srbije i Hrvatske, s tim što smo imali i predstavu iz Slovenije iz Nove Gorice, koji su prvi put na našoj sceni koja je izvedena u čast nagrađenima u subotu.
RSE: Koliko su Mostarci, prije svega, a evo i građani Hercegovine, pa i Bosne, zainteresovani za komediju?
Mujkanović: Obzirom na čitavu društvenu situaciju u kojoj živimo, mislim da postoji izuzetna potreba, samim tim i interes, za komediju. Interes je bio izuzetno velik za Mostarskom Liskom, tako da je veći dio predstava bio rasprodat i nekoliko dana ranije nego što su iste bile odigrane. Postoji interes, ne samo interes, već i potreba za komedijom i potreba za smijehom, a to pokazuje i sam festival.
RSE: Koliko se kroz komediju može i ironično i satirično približiti zbilja sa kojom žive građani BiH?
Mujkanović: Može se pribložiti možda i više nego što bi se to mogli i pretpostaviti. Naravno, sve u zavisnosti od vještine samog reditelja, samog teksta i načina na koji je on obrađen. Svjedoci smo da se i predstava Narodnog pozorišta u Mostaru, zadnja koju smo producirali, upravo referira na to što ste vi rekli, na jedan satiričan način. Značajan broj drugih predstava, koje su na festivalu, upravo su tog koncepta. Na jedan satiričan način obrađuju društveno aktuekne teme u BiH. Naravno i ukazuju na sve anomalije i pozivaju na promjene.
RSE: Možemo li reći da je i ovogodišnja Mostarska Liska još jedan od načina i jedna potvrda da je pozorište i dalje onaj angažovani dio umjetnosti?
Mujkanović: Svakako da dio svog repertoara mi baziramo upravo na tom angažiranom teatru. Vidimo da i drugi teatri i drugi festivali čitavu pozorišnu politiku koncipiraju na angažiranom teatru. To je iznuđeno iz same društvene zbilje koju mi živimo, tako da je to svojevrstan odgovor teatra na trenutnu situaciju u svijetu, na situaciju u BiH. Znamo da su umjetnici uvijek bili ti koji su na neki način kročili stazama kojima se drugi još uvijek nisu usuđivali ni krenuti i ukazivali na probleme, na anomalije i na neka moguća rješenja.
RSE: Moto ovogodišnjeg festivala je - Smijehom do slobode. Zašto?
Mujkanović: Možda će iduće godine moto biti - Revolucijom do slobode, nije ni to isključeno. Ove godine smo dali priliku i sebi i drugima, da pokušamo smijehom. Možda je to jedini i istinski put ka slobodi, put kroz smijeh i kroz komediju. Ovdje ciljamo na duhovnu slobodu, na slobodu koja leži duboko u svima nama, u svakom pojedincu. Samo je trebamo naći, možda baš kroz smijeh.
RSE: Koliko je Mostarcima i Hercegovcima, građanima BiH, do smijeha, obzirom na svakodnevne poteškoće sa kojima se suočavaju u životu?
Mujkanović: To je kompleksno pitanje na koje se ne bih baš usudio ni odgovoriti. Iskreno se nadam da imaju povoda i razloga za sreću u tim malim stvarima. Zbog toga se mi trudimo stvoriti atmosferu gdje će naši posjetioci sve probleme ostaviti na ulazu u pozorišnu zgradu. Ovih osam dana, koliko je festival trajao, probali smo kroz smijeh i komediju odagnati upravo te probleme o kojima govorimo i koje možda i sami na neki način živimo, ali - zašto ih se ne osloboditi, bar za vrijeme trajanja festivala?!
RSE: Šta poslije festivala, kakvi su planovi pozorišta?
Mujkanović: Narodno pozorište u Mostaru ima nekoliko planiranih projekata, nekoliko planiranih predstava na kojima ćemo raditi po zatvaranju festivala. Mislim da je dovoljno rano da otkrivamo detalje. Mi se trudimo da svake godine imamo najmanje tri ili četiri pozorišne premijere. Imati festival svake godine i gostovati širom BiH i zemalja regiona, obzirom na naše prilike, mislim da je više nego zadovoljavajuće i da to publika zna prepoznati.
RSE: Kakav je položaj pozorišta?
Mujkanović: Mi se trudimo da za vrijeme festivala ne odgovaramo na takva pitanja. Trudimo se ostaviti probleme po strani, bar za ovih osam dana, ali ako je već prilika, onda ćemo reći da je Narodno pozorište u Mostaru sigurno u jednoj nezavidnoj prilici. Pokušavamo stvoriti i ispuniti tehničke, financijske i administrativne uslove za normalno funkcioniranje. Ono što mi tražimo je ono što imaju i drugi teatri iz BiH i regiona, to je normalne uslove rada. Mislim da bi se znali odužiti kvalitetnim predstavama.
Facebook Forum