Još jedna priča o bh. studentima koji su jedan dio svog studija proveli izvan matičnog univerziteta, odnosno izvan svoje zemlje. Jasmina Mrkonja, studentica ekonomije, jednu godinu master studija završila je u Rimu u sklopu Erasmus Mundus programa – programa studentske razmjene.
Želja za učenjem, možda i nešto zahtjevnijim nego što joj pruža matični fakultet, glavni je razlog što se Jasmina Mrkonja (23) odlučila na jednogodišnji studij u Rimu. Nakon što joj je služba za Međunarodnu saradnju Univerziteta u Sarajevu pružila pomoć, Jasmina je poslala prijavu. Jedino čega se plašila jeste to da joj aplikacija neće biti prihvaćena, ali se strah pokazao kao neopravdan:
„Sama aplikacija je napravljena tako da bude vrlo jednostavna za popunjavanje, uvijek vam je na raspolaganju kontakt osoba iz samog programa stipendiranja, za bilo kakva pitanja. Jedina barijera je ta psihološka, u smislu straha da li ću se moći nositi s eventualnim odbijanjem, kako prikupiti određene potrebne dokumente. Međutim, na kraju sam strah prevazišla jer je želja bila dovoljno jaka. Aplicirati za stipendiju stvarno ništa ne košta. Samo malo vremena, malo strpljenja, ali sve je to ništa naspram onoga što se dobije“, objašnjava ona.
Prethodno poznavanje italijanskog jezika Jasmini je išlo u prilog. Upitali smo je da li bi joj aplikacija u suprotnom bila prihvaćena.
„Mislim da bi zato što sam tokom studija upoznala mnogo kolega iz Srbije, Hrvatske, Slovenije, Makedonije, koji su došli s nekim osrednjim ili čak osnovnim znanjem italijanskog i koji su odlazili na kurs koji je obezbijeđen za dobitnike stipendija. I nisu imali nekih posebnih poteškoća“, kaže Mrkonja.
Sjajno životno iskustvo
Kad je došla na fakultet u Rim, oduševila se fleksibilnijim nastavnim programom, kao i odnosom između profesora i studenata.
„Što se tiče profesora, zaista mogu da kažem sve najbolje. To su profesionalci, zaljubljenici u svoj posao, što je najbitnije. Što se tiče studijskog programa, imala sam tu slobodu da biram predmete koji su sa različitih studijskih programa u Rimu. Možete recimo da studirate i kineski, ako želite. Tamo sam doživjela da se posao shvata puno ozbiljnije, da se od studenata zahtijeva mnogo više i da studenti na to pozitivno odgovaraju, mislim – daju više. Čini mi se da zadnje vrijeme mi stagniramo, na mom fakultetu trenutno je više akcenat na kvantitetu, osim nekoliko izuzetaka koji su vrlo rijetki. Sve se tu nekako svodi da idemo na neki prosjek, što nam neće pomoći u budućnosti.“
Zanimljivo je, kaže Jasmina, da inostrani studenti itekako učestvuju u kreiranju studijskih programa, te poboljšanju svog statusa.
„Najveća razlika koju sam primijetila između studenata tamo i ovdje jeste ta da su oni mnogo aktivniji, mnogo uključeniji u studentski život, bez obzira na predavanja i učenje. Čini mi se da su mnogo organizovaniji, da se mnogo više bore za svoja prava, a to nisu neke banalne stvari. Imaju mnogo više moći nego kod nas. Imaju mnogo veći uticaj na odluke univerziteta“, primjećuje ona.
Studirati u inostranstvu, pa barem i godinu dana, uveliko pomaže osamostaljenju, što je, prema riječima naše sagovornice, sjajno životno iskustvo.
„Živjeti u milionskom gradu, oslanjati se svaki dan samo na sebe, to je zaista nešto što čovjeka tjera da se razvija. To je možda jedan od najpodcjenjenijih aspekata ovih studentskih razmjena. Naš sistem obrazovanja je dobar, ali ono što se nama na Zapadu nudi je nešto sasvim drugačije. Mi, dok imamo ovu priliku da dobijamo stipendije kakve dobijamo, dok imamo programe kakve imamo, mislim da trebamo to iskoristiti. Moje namjere su da završim master studije ovdje u Sarajevu. Ako budem upisivala PHD, što je najvjerovatnije da hoću, to će definitivno biti na nekom inostranom univerzitetu“, kazala je Mrkonja.
Program Na vratima Evrope - svake nedjelje od 15 sati možete slušati u našem radijskom programu. Sadržaji iz ovog programa nalaze se i na našoj internet stranici.
(Autor programa: Gordana Sandić-Hadžihasanović)
Želja za učenjem, možda i nešto zahtjevnijim nego što joj pruža matični fakultet, glavni je razlog što se Jasmina Mrkonja (23) odlučila na jednogodišnji studij u Rimu. Nakon što joj je služba za Međunarodnu saradnju Univerziteta u Sarajevu pružila pomoć, Jasmina je poslala prijavu. Jedino čega se plašila jeste to da joj aplikacija neće biti prihvaćena, ali se strah pokazao kao neopravdan:
„Sama aplikacija je napravljena tako da bude vrlo jednostavna za popunjavanje, uvijek vam je na raspolaganju kontakt osoba iz samog programa stipendiranja, za bilo kakva pitanja. Jedina barijera je ta psihološka, u smislu straha da li ću se moći nositi s eventualnim odbijanjem, kako prikupiti određene potrebne dokumente. Međutim, na kraju sam strah prevazišla jer je želja bila dovoljno jaka. Aplicirati za stipendiju stvarno ništa ne košta. Samo malo vremena, malo strpljenja, ali sve je to ništa naspram onoga što se dobije“, objašnjava ona.
Prethodno poznavanje italijanskog jezika Jasmini je išlo u prilog. Upitali smo je da li bi joj aplikacija u suprotnom bila prihvaćena.
„Mislim da bi zato što sam tokom studija upoznala mnogo kolega iz Srbije, Hrvatske, Slovenije, Makedonije, koji su došli s nekim osrednjim ili čak osnovnim znanjem italijanskog i koji su odlazili na kurs koji je obezbijeđen za dobitnike stipendija. I nisu imali nekih posebnih poteškoća“, kaže Mrkonja.
Sjajno životno iskustvo
Kad je došla na fakultet u Rim, oduševila se fleksibilnijim nastavnim programom, kao i odnosom između profesora i studenata.
„Što se tiče profesora, zaista mogu da kažem sve najbolje. To su profesionalci, zaljubljenici u svoj posao, što je najbitnije. Što se tiče studijskog programa, imala sam tu slobodu da biram predmete koji su sa različitih studijskih programa u Rimu. Možete recimo da studirate i kineski, ako želite. Tamo sam doživjela da se posao shvata puno ozbiljnije, da se od studenata zahtijeva mnogo više i da studenti na to pozitivno odgovaraju, mislim – daju više. Čini mi se da zadnje vrijeme mi stagniramo, na mom fakultetu trenutno je više akcenat na kvantitetu, osim nekoliko izuzetaka koji su vrlo rijetki. Sve se tu nekako svodi da idemo na neki prosjek, što nam neće pomoći u budućnosti.“
Zanimljivo je, kaže Jasmina, da inostrani studenti itekako učestvuju u kreiranju studijskih programa, te poboljšanju svog statusa.
„Najveća razlika koju sam primijetila između studenata tamo i ovdje jeste ta da su oni mnogo aktivniji, mnogo uključeniji u studentski život, bez obzira na predavanja i učenje. Čini mi se da su mnogo organizovaniji, da se mnogo više bore za svoja prava, a to nisu neke banalne stvari. Imaju mnogo više moći nego kod nas. Imaju mnogo veći uticaj na odluke univerziteta“, primjećuje ona.
Studirati u inostranstvu, pa barem i godinu dana, uveliko pomaže osamostaljenju, što je, prema riječima naše sagovornice, sjajno životno iskustvo.
„Živjeti u milionskom gradu, oslanjati se svaki dan samo na sebe, to je zaista nešto što čovjeka tjera da se razvija. To je možda jedan od najpodcjenjenijih aspekata ovih studentskih razmjena. Naš sistem obrazovanja je dobar, ali ono što se nama na Zapadu nudi je nešto sasvim drugačije. Mi, dok imamo ovu priliku da dobijamo stipendije kakve dobijamo, dok imamo programe kakve imamo, mislim da trebamo to iskoristiti. Moje namjere su da završim master studije ovdje u Sarajevu. Ako budem upisivala PHD, što je najvjerovatnije da hoću, to će definitivno biti na nekom inostranom univerzitetu“, kazala je Mrkonja.
Na vratima Evrope
Program Na vratima Evrope - svake nedjelje od 15 sati možete slušati u našem radijskom programu. Sadržaji iz ovog programa nalaze se i na našoj internet stranici.
(Autor programa: Gordana Sandić-Hadžihasanović)
