Islamska država (ID) bučno slavi godišnjicu pada Mosula u njihove ruke. Na svakom stubu za rasvjetu vijore se zastave Islamske države. Lokalno je stanovništvo takođe je bilo prisiljeno da učestvuje, tako što su morali da postavljaju postere, zastave i druga obilježja militantne grupe.
I pored 10 mjeseci vazdušnih napada međunarodne kolicije predvođene SAD-om, na položaje ove teroristčke grupe kao pomoć iračkim snagama, ID se opire, a nedavno su, na reklo bi se, iznenađenje i brzinu, kupirali i Ramadi.
Mosul, pak, drže već godinu dana i mediji ovih dana pokušavaju doznati kako izgleda život pod Islamskom državom godinu kasnije.
Svi koji se opiru su kažnjeni, kretanje ograničeno, mali dječak prebijen zbog izgovaranja riječi „daeš“ pežorativnog arapskog naziva za militante Islamske džave (ID).
Ulice su čiste, moć vidljiva na svakom koraku, a jedan rezident Mosula je i sigurnost okvalikfikovao kao „izvanrednu“.
No godinu dana nakon što su militanti Islamske države preuzeli kontrolu nad Mosulom, život u ovom sjevernom iračkom gradu je „kao u zatvoru“, kažu oni čije porodice još žive tamo.
„Kažu da je njihova situacija OK, ali nema posla.Tamo je sigurno, moja braća dođu i odu i ostaju do kasno naveče“, rekao je 4.juna za RSE u Iraku Ahmad, čije je ime promijenjeno iz bezbjednosnih razloga.
Ali Ahamad dodaje da se njegova braća osjećaju zatvorenim, zapravo da su u zatvoru koji se zove Mosul.
Ako žele da napuste grad, Ahmadova braća moraju da prođu kroz dugotrajnu birokratsku proceduru da bi dobili dozvolu za izlazak.
Oni kojima je dozvoljeno da izađu iz grada moraju se vratiti: ID je razvila sistem koji osigurava da će se rezidenti koji izađu iz grada i vratiti kući.
Svako ko napusti grad grad mora zauzvrat ostaviti neki materijalni polog, poput kuće ili automobila koji će im biti konfiskovani u slučaju da se ne vrate.
Ali to nije sve. Građani Mosula koji dobiju dozvolu moraju da imenuju nekoga u gradu ko će garantovati njihov povratak.
„Ako jedan od moje braće želi da otputuje, moj drugi brat treba da bude njegov garant“, plastično je pojasnio Ahmad, kojem nikad nije bilo omogućeno da posjeti svoju porodicu u Mosulu.
Mogao bi da ode tamo, ali, kako kaže, nakon toga više ne bi mogao da se vrati u Bagdad.
„Možeš ući u Mosul, ali ne i izaći“, kaže.
Žene moraju ostati kućama
Dok je muškarcima omogućeno da izalaze u grad i okolinu Mosula, potpuno je druga priča za ženskim rezidentima.
Ženama nije dozvoljno da naprave korak van kuće bez "mahrama" muškog pratioca i odjeće koja je pokriva od glave do pete, kako kaže Nadija, čija majka, braća, sestre i tetke žive u Mosulu.
Ali prema novim pravilima koja će stupiti na snagu za vrijeme svetog mjeseca islama Ramazana, koji počinje 17.juna, ženama neće biti dozvoljen izlazak iz kuće prije iftara, večernjeg objeda kada muslimani prekidaju post.
„Muškarac koji vidi ženu može biti brzo zaražen“, kaže Nadija, objašnjavajući razloge strogih pravila ID u vrijeme Ramazana.
I Nadijino ime je, naravno, promijenjeno radi njene sigurnosti.
Zatvoreni grad
Nadija, koja se preselila u Bagdad nakon udaje, kaže da nije posjetila porodicu u Moslu već godinu dana, od kada je grad okupirala "Islamska država".
Osim toga, za građane Mosula je otežano korišćenje mobilnih telefona i kontaktiranje bilo koga van Mosula, dodaje Nadija.
Kada su napadači srušili glavni telekomunikacioni centar u Mosulu, neki građani su išli u okolinu grada gdje je prijem signala još uvjek bio moguć, uključujući i neke od autoputeva koji vode u irački Kurdistan.
Međutim oni koji pokušavaju da uspostave komunikaciju za spoljašnjim svijetom izlažu se riziku.
„Ako ih ugledaju borci Islamske države, otimaju im telefone i prijete im, optužujući ih za kovanje zavjere protiv ID“, ispričala je za irački RSE Nadija.
I ranije je bilo izvještaja da su militanti ID konfiskovali i uništavali mobilne telefone rezidenata Mosula, koji su pokušavali da uspostave kontakt sa spoljnim svijetom iz sjevernih dijelova grada.
Nadija priča da su tako militanti razbili telefon jednog od njenih rođaka u Mosulu, koji je uhvaćen kada je pokušavao da razgovara sa svojim sinom u Irbilu.
Što je najgore, ni Nadija niti njeni rođaci ne znaju šta se potom dogodilo sa tim čovjekom. Možda su ga ubili ili prebili.
Ona takođe nema nikakav kontakt sa svojom majkom koja nije u mogućnosti da ode u sjeverne dijelove grada, gdje ima mobilnog signala.
Nemoj izgovoriti „daeš“
Odmah nakon što je "Islamska država" okupala Mosul, ljudi su svoju djecu držali zatvorenu u kućama, od straha da bi mogli stradati od eksplozija ili biti ubijeni.
Ljudi se još uvijek jako plaše za svoju djecu, ali ne više od eksplozija.
„Sada postoji strah od toga šta bi djeca mogla reći“, objašnjava Nadija.
Kako kaže, petogodišnji sin jednog od Nadijinih rođaka bio je sa svojim ocem u prodavnici kada je izgvorio riječ „daeš“ arapski akronim za ID, koji militanti doživljavaju kao uvredu.
„Ta riječ je toliko razbijesnila militanta ID u prodavnici, da je tako prebio petogodišnje dijete da bi takve batine teško pale i odrasloj osobi“, navodi Nadija.
Osim toga, prestrašen da bi miltant mogao ubiti njegovo dijete, otac je sam počeo da ga tuče i izvinio se napadaču.
"To je uradio iz straha da bi militanti mogli odvesti dijete sa njima i možda mu čak za kaznu odrezati prst ili cijelu ruku", objasnila je naša sagovornica.
Otpor ukinut
Iako su se neki od građana Mosula u prvom trenutku po okupaciji grada odupirali pravilima Islamske države, to protivljenje je sasječeno u korijenu, kažu Iračani čiji rođaci žive u Mosulu.
„Na početku, ljudi u Mosulu su se opirali, ali su bili brzo kažnjavani i pokoravani“, kaže Ahmad.
„Još uvjek žude za otporom ali nemaju sa čim da se opiru“, dodaje.
Nadija kaže da je svaki preostali pokret otpora ostao u tajnosti, nakon što je ID identifikovala i ubila sve koje su pokušali da uzvrate na okupaciju.
Kada je ID u prvom trenutku ušla i osvojila Mosul, neki građani su u prvi mah podržali ovu terorističku grupu, vjerujući da će ih oni „spasiti od vlade koja ih je uništvala“, navodi Nadija, dodajući da neki građani još uvjek podržavaju ID, iako se žale na neke stvari poput nemanja posla i sl.
Dok žene u Mosulu moraju ostati kod kuće i ne mogu odlaziti na posao, Iračani čiji rođaci žive u gradu pod kontrolom ID kažu da je jako malo poslova dostupno i za muškarce.
„Moj brat kaže da nema posla čak ni za taksiste“, kaže Ahmad."Univerzitetski profesori, bivši vojnici, inžinjeri i drugi nekad zaposleni, svi su bez posla“, dodaje.
Ahmad je svom bratu uspio poslati neki novac preko određenih kontakata iz Irbila. No, to je, kako priznaje, bilo veoma teško.
Upaljena svjetla
Uprkos tome što nema posla za stanovnike Mosula, "Islamska država" se postarala da gradske službe dobro rade, kažu izvori iz grada.
Ahmadov brat kaže da gradska rasvjeta Mosula „funkcioniše bolje nego što je to ikad, ulice su čiste, sigurnost izuzetna, čak i je i snabdijevanje strujom izvanredno".
ID se takođe postarala da snabdjevenost hranom u gradu bude dobra, i čak je i meso jeftino, kaže Ahmad, navodeći da proizvodi u grad dolaze iz mjesta u regiji oko Duhoka.
No Nadija navodi da, iako hrana i dalje stiže u Mosul, ostale stvari nijesu kao što je to bile prije okupacije ID.
"Svi proizvodi su ranije u Mosul dolazili iz Turske i Bagdada, no te rute snabdijevanja više nijesu dostupne. Kao rezulat toga ID doprema proizvode poput ulja, riže i suvog pasulja sa teritorija koje su pod kontrolom 'Islamske države' u Siriji", pojašnjava Nadija.
Stranci
Borci" Islamske države" u Mosulu uglavnom su stranci, navode naši sagovornici čije su porodice u Mosulu.
„Oni dolaze iz cijelog svijeta, Rusi, Sirijci, Pakistanci, Avganistanci, Francuzi, itd...“ kaže Nadija dodajući: “Oni su stigli sa svojim ženama, a čak i njihova djeca nose oružje“.
"ID regrutovala je građane Mosula da bi im asistirali u krađi i pljačkanju najdragocjenih antikviteta u gradu", kaže Ahmad.
„Oni bi došli i zahtijevali od njih da im pomognu u odnošenju ukradenih djela, kako da ih odbijete?“ pita.
„Naša nacionalna vlada je konfiskovala naše lično naoružanje i mi nemamo ništa sa čim bismo se branili„ ogorčeno konstatuje.
Ahmad kaže i da "Islamska država" takođe regrutuje mlade dječake u ranim tinejdžerskim godinama da bi prošli vojni trening i naučili da se bore.
Kolaboracionisti
I Nadija i Ahmad kažu da je "Islamska država" imala pomoć kolaboracionista unutar Mosula kada su preuzeli grad.
„Jednog dana sve je bilo normalno, a već sljedećeg dana oni su bili glavni i kretali se preko rijeke“, kaže Ahmad o preuzimanju Mosula.
„Oni su imali podršku od onih koji žive u oblastima koje okružuju Mosul“, dodaje.
Nadija novodi da su kolaboracionisti unutar Mosula djelovali kao informatori koji su pripadnicima ID pokazivali koje kuće pripadaju hrišćanskim i jazidskim manjinama.
„Ljudi koji dolaze izvana ne mogu znati da konkretno te i te kuće pripadaju hrišćanima ili Jazidima, ko im je onda pokazao?", kaže Nadija i zaključuje:
„Pokazali su im oni odavde, a neki od njih su im se i pridružili.“
Svjedoci koji su uspjeli pobjeći
I BBC je na godišnjicu pada Mosula razgovarao sa nekima od onih koji su uspjeli pobjeći od ID.
„Kada me pitate zašto nijesam branio svoj grad, branio od koga? Rezultat posljednje dekade sukoba u Iraku doveo je do neuspjeha u ukupnom vladanju. Korupcija i zloupotreba moći od strane vojske i policije ljude je ostavila da se osjećaju nemoćnim da se sami brane od 'Islamske države'“, kaže kapetan Seba, avio inžinjer koji je napustio grad prije okupacije
Drugi sagovornik BBC-ja, student Jasin koji je takođe napustio grad prisjeća se dana invazije.
„U junu 2014. iračka je armija napustila svoje pozicije i prepustila stanovnike Mosula njihovoj sudbini. U nedostatku bilo kakvog otpora 'Islamska država' je zauzela pozicije, preuzela vojne baze i opremu iračkih trupa. Rezulat je bio haos koji je doveo do toga da hiljade ljudi napuste grad. Napustili smo grad u transu ne znajući kakva će nam biti sudbina“, kaže 21-godišnji Jasin.
Feras, inžinjer komunikacija, navodi da je su prvo prekinute tekomunikacione veze.
„Prvo su napali infrastrukturu, a onda okupirali Mosul služeći se medijima kao oružjem. 'Islamska država' je odmah nakon okupacije grada na socijalnim mrežama počela slavititi pobjedu", ispričao je Feras.
Kako kaže, grupa je monopolizovala medije i sve kanale komunikacije u gradu su iskoristili za konsolidaciju moći i širenje straha među rezidentima.
Abu Noir, hrišćanin, stanovnik Mosula, govori o progonu manjina.On danas živi u izbjegličkom kampu u sigurnijem regionu Kurdistana, i kaže kako je napustio svoj grad pred progonim manjina i pokušajima zatiranja bilo kakvog multietničkog života u Mosulu. Abu Noir je pobjego iz grada nakon što je njegovoj zajednici bilo naređeno na prime islam i plate specijalnu taksu ili će biti pobijeni.
„Ovdje je naš život praznina“, konstatuje sada Abu Noir.
Jasmina, skuptorka, za svoj grad Mosul kaže da je to danas „kraljevstvo terora“. Jamina navodi i da je veliki broj žena radije izabrao put u nesigurnost i pobjegao, nego život pod opresivnim režimom "Islamske države".
„Život je za bilo kojeg stanovnika Mosula izvan kontrole ID postao nemoguć“, kaže ova skuptorka koja kao umjetnica žali za uništenim kulturnim nasljeđem grada.
„Artefakti koje su bili u Mosulu predstavljali su našu civilizaciju. I sve je nestalo u sekundi“, kaže.
O budućnosti Mosula za BBC je govorio Mean, hrišćanin, vojni komandant Nineva oslobodilačke armije, sastavljne uglavnom od lokalnog stanovništva te provincije u kojoj se nalazi Mosul.
Konstajući kako su mnoga nadanja iznevjerena, pa je ID umjesto da bude poražena u međuvremenu preuzla još neke gradove, Mean vjeruje da "Islamska država" neće biti poražena uskoro, da će grupa nastaviti sa konsolidacijom svoje moći, a će i građani Mosula postajati sve više ovisni o njima radi golog opstanka.
„A to će značiti da će svaka vojna akcija podrazumijevati borbu od vrata do vrata. Ali ja sam uvjeren da možemo oslabiti 'Islamsku državu' i izbaciti je iz grada“, nada se komandant Mean.
