Uz zvuke sirene za opću opasnost, bacanjem desetina ruža i ljiljana u Neretvu od strane učenika ovnovnih i srednjih škola na bosanskom jeziku, te skokovima koje su izveli skakači Ermin Sarić i Kenan Juklo, tačno u 10 sati i 16 minuta, obilježeno je 20 godina od rušenja Starog mosta u Mostaru, jednog od najvećih spomenika osmanske arhitekture na Balkanu.
Most, koji je sagrađen 1566. godine, srušen je artiljerijskim projektilima sa položaja Hrvatskog vijeća obrane tog 9. novembra 1993. godine.
Ceremoniju obilježavanja 20 godina od rušenja Starog mosta - kako opisuju svjedoci - sa položaja Stotina, podno brda Hum iznad Mostara, ni ove godine nisu upriličile zvanične vlasti, nego je skup organizirao Klub skakača u vodu "Mostari".
Danas, nakon rušenja, i mita o tom rušenju, jer se htjelo izbjeći krivicu i prebaciti je na drugoga, most samo djelomice vrši svoju funkciju. On nije jedan instrument povezivanja građana. Bilo je vremena kad je čak bilo opasno i neugodno otići s jedne strane na drugu. Sad nije opasno, ali nije uvijek ni ugodno.
Kompletno kazivanje Predraga Matvejevića za RSE možete pronaći OVDJE.
Momentu sjećanja na trenutak kada je 427 godina stari historijski spomenik oboren u hladnu Neretvu prisustvovali su brojni građani Mostara, pioniri Fudbalskog kluba Velež, učenici osnovnih i srednjih škola, koje nastavu izvode po programu Federacije BiH, članovi boračkih organizacija proisteklih iz Armije Republike BiH, neki od bošnjačkih zvaničnika u organima vlasti, te bošnjačkih političkih stranaka.
"To je bilo šokantno. Nisam mogao vjerovati da može neko u ljudskom obliku srušiti jedno zdanje koje je 500 godina bitisalo, koje je prošlo tolike ratove i nepogode", izjavio je za Radio Slobodna Evropa, prisjećajući se trenutka rušenja, Emir Balić, legendarni skakač sa Starog mosta, dobitnik pet zlatnih olimpijskih krugova osamdesetih godina prošlog stoljeća.
On je istakao da su Mostarci Stari most doživljavali kao živo biće, kao najstarijeg sugrađanina.
"Imao sam osjećaj da je srušen dio mog života", izjavio je za RSE Mirsad Deda Pašić, još jedna legenda skokova sa Starog mosta, ističući kako je Mostu posvetio cijeli svoj život – i mladost i starost.
"Bio sam još dijete, ali sam gledao rušenje Starog mosta dolje u naselju Luka iznad kuće, iz bašte, odakle se vidi i Stotina i Stari most. Kao i svi, bio sam tužan. Dan je bio kišan, tužan. Rušenje Mosta je pravi kulturocid u srcu Evrope", rekao je za RSE Samir Zukanović, višestruki pobjednik u skokovima na glavu sa Starog mosta u poslijeratnom periodu.
"Sad me je jeza prošla. Tog dana zatekao sam se na Humu, skupljao drva. S Huma sam gledao šta se dešava. I sišao sam i došao ovdje do Barakovine i taman u trenutku kada se to dešavalo. Osjećao sam se užasno", rekao nam je jedan od Mostaraca koji su prisustvovali današnjem obilježavanju dvadesete godišnjice od rušenja Starog mosta.
"Smak svijeta za mene! Bio je u našoj kući jedan Škotlanđanin, koji je snimio rušenje Starog mosta. Ja nisam imala srca da to pogledam", rekla nam je jedna starija Mostarka.
"Dvadeset godina poslije, Mostar je skoro pa podjednako podijeljen. Problem je što 20 generacija Mostaraca živi odvojeno i tako nije bilo poslije dosadašnjih ratova", rekla je za RSE još jedna Mostarka, koja je prisustvovala današnjoj ceremoniji.
Inače, rušenje Starog mosta bilo je dio optužnice pred Haškim tribunalom protiv generala Hrvatske vojske, Slobodana Praljka, kojem se sudilo zajedno sa još petericom civilnih i vojnih lidera ratne Hrvatske Republike Herceg-Bosna u predmetu "Prlić i ostali". Podsjećanja radi, Raspravno vijeće Haškog suda u presudi čelnicima tzv. Herceg-Bosne u maju zaključilo je da je Stari most bio legitiman vojni cilj.
Obnova Starog mosta bila je međunarodni projekat i završena je 2004. godine. Stari most je, uz veliku svečanost i prisustvo svjetskih zvanica, među kojima je bio i britanski princ Charles, ponovo otvoren 23. jula 2004. godine.
Most, koji je sagrađen 1566. godine, srušen je artiljerijskim projektilima sa položaja Hrvatskog vijeća obrane tog 9. novembra 1993. godine.
Ceremoniju obilježavanja 20 godina od rušenja Starog mosta - kako opisuju svjedoci - sa položaja Stotina, podno brda Hum iznad Mostara, ni ove godine nisu upriličile zvanične vlasti, nego je skup organizirao Klub skakača u vodu "Mostari".
Matvejević za RSE: To više nije moj most
Prošlo je 20 godina. Međutim, rane te vrste ne zaceljuju lako. Stari most u Mostaru imao je funkciju koja je bila humanistička, historijska, civilna, vezao je dvije strane rijeke Neretve. Bilo je svojevremeno kroz povijest dijelova grada u kojima je bilo više Muslimana/Bošnjaka, u kojima je bilo više Srba ili Hrvata, piše za RSE na 20. godišnjicu rušenja Starog mosta književnik Predrag Matvejević.Danas, nakon rušenja, i mita o tom rušenju, jer se htjelo izbjeći krivicu i prebaciti je na drugoga, most samo djelomice vrši svoju funkciju. On nije jedan instrument povezivanja građana. Bilo je vremena kad je čak bilo opasno i neugodno otići s jedne strane na drugu. Sad nije opasno, ali nije uvijek ni ugodno.
Kompletno kazivanje Predraga Matvejevića za RSE možete pronaći OVDJE.
"To je bilo šokantno. Nisam mogao vjerovati da može neko u ljudskom obliku srušiti jedno zdanje koje je 500 godina bitisalo, koje je prošlo tolike ratove i nepogode", izjavio je za Radio Slobodna Evropa, prisjećajući se trenutka rušenja, Emir Balić, legendarni skakač sa Starog mosta, dobitnik pet zlatnih olimpijskih krugova osamdesetih godina prošlog stoljeća.
On je istakao da su Mostarci Stari most doživljavali kao živo biće, kao najstarijeg sugrađanina.
"Imao sam osjećaj da je srušen dio mog života", izjavio je za RSE Mirsad Deda Pašić, još jedna legenda skokova sa Starog mosta, ističući kako je Mostu posvetio cijeli svoj život – i mladost i starost.
"Bio sam još dijete, ali sam gledao rušenje Starog mosta dolje u naselju Luka iznad kuće, iz bašte, odakle se vidi i Stotina i Stari most. Kao i svi, bio sam tužan. Dan je bio kišan, tužan. Rušenje Mosta je pravi kulturocid u srcu Evrope", rekao je za RSE Samir Zukanović, višestruki pobjednik u skokovima na glavu sa Starog mosta u poslijeratnom periodu.
"Sad me je jeza prošla. Tog dana zatekao sam se na Humu, skupljao drva. S Huma sam gledao šta se dešava. I sišao sam i došao ovdje do Barakovine i taman u trenutku kada se to dešavalo. Osjećao sam se užasno", rekao nam je jedan od Mostaraca koji su prisustvovali današnjem obilježavanju dvadesete godišnjice od rušenja Starog mosta.
"Smak svijeta za mene! Bio je u našoj kući jedan Škotlanđanin, koji je snimio rušenje Starog mosta. Ja nisam imala srca da to pogledam", rekla nam je jedna starija Mostarka.
"Dvadeset godina poslije, Mostar je skoro pa podjednako podijeljen. Problem je što 20 generacija Mostaraca živi odvojeno i tako nije bilo poslije dosadašnjih ratova", rekla je za RSE još jedna Mostarka, koja je prisustvovala današnjoj ceremoniji.
Inače, rušenje Starog mosta bilo je dio optužnice pred Haškim tribunalom protiv generala Hrvatske vojske, Slobodana Praljka, kojem se sudilo zajedno sa još petericom civilnih i vojnih lidera ratne Hrvatske Republike Herceg-Bosna u predmetu "Prlić i ostali". Podsjećanja radi, Raspravno vijeće Haškog suda u presudi čelnicima tzv. Herceg-Bosne u maju zaključilo je da je Stari most bio legitiman vojni cilj.
Obnova Starog mosta bila je međunarodni projekat i završena je 2004. godine. Stari most je, uz veliku svečanost i prisustvo svjetskih zvanica, među kojima je bio i britanski princ Charles, ponovo otvoren 23. jula 2004. godine.