Ovogodišnje obilježavanje Dana oslobođenja Mostara u Drugom svjetskom ratu, 14. februara, proteklo je uz incident, nakon što je grupica mlađih osoba pod kapuljačama kamenicama zasula brojne pripadnike antifašističkih organizacija iz BiH i regiona, prilikom obilaska porušenog čuvenog Partizanskog spomen groblja u tom gradu.
Tako je još jedan u nizu nacionalističkih incidenata u Mostaru, gradu koji ima i nazive nekih ulica po fašistima iz Drugog svjetskog rata, otvorio pitanje je li to danas slobodan grad ili je to grad urušenih civilizacijskih vrijednosti.
Neki od analitičara društvene zbilje tvrde da je Mostar danas grad mraka, ali da je samo dio mraka cijele Bosne i Hercegovine i mračnog etno-regiona.
Brojni svjedoci vremena Mostara posljednjih decenija tvrde da je danas taj grad sušta suprotnost onome što je predstavljao do devedesetih godina prošlog vijeka i izbijanja rata na području bivše Jugoslavije.
Kakav je Mostar bio nekad, objašnjava Azra Šarac, članica Glavnog odbora Saveza antifašista i boraca Narodnooslobodilačkog rata – SABNOR-a – BiH i nosilac Partizanske spomenice:
„Mostar je bio upravo grad po ljudskoj mjeri. Bio je uvijek multietnička zajednica i poštovale su se sve razlike“, podsjeća Azra Šarac.
Akademik i profesor sociologije na Sveučilištu u Mostaru, prof. dr. Slavo Kukić, kaže da ga često nazivaju jugonostalgičarem, te ističe da nije pogrešno biti nostalgičan za onim što jeste bilo dobro u decenijama prije rata. Tako podsjeća da je Mostar prije nekih 30-ak godina imao više desetina hiljada zaposlenih u industriji:
„A onda je došla, ono što u dnevnom žargonu nazivamo demokracijom. Tu stavljam navodnike. A s njom su došli i hohštapleri koji svugdje u svijetu završavaju na istrim adresama – u zatvorima. A ovdje su zaposjeli vlast“, napominje Kukić.
Govoreći na skupu pod nazivom „Mostar: slobodan grad ili grad urušenih civilizacijskih vrijednosti“, prof. dr. Slavo Kukić kaže da tu novu vlast jesu izabrali građani, ali na priči – pored ostalog – o nacionalnim ugroženostima, koja je bila potpuna obmana:
„A oni su sve to vrijeme, dakako, koristili kako bi – što narod kaže – 'omastili brke'. 'Vi se koljite, mi bi mogli nešto i kapitalizirati'“, komentira Kukić.
U pozadini svega, tvrde analitičari, stoji politika. Što se Mostara tiče, a nakon napada na antifašiste pri ulasku na Partizansko groblje, sarajevski književnik i novinar mostarskog porijekla Ahmed Burić smatra:
„Na određen način, gledamo nastavak 'filma' iz 1993. godine. U jednom se trenutku oni koji su Mostaru zadali najveće rane kunu u primirje i Ženevske konvencije, a istovremeno ruše Stari most. Danas, ujutro se gađaju kamenjem, a popodne govore o evropskim principima.“
Tri Mostara
Tako i dan-danas, dvadesetak godina nakon rata, u Mostaru postoje ulice nazvane po doglavniku NDH-a Mili Budaku ili Juri Francetiću, komandantu NDH-ove Crne legije.
Radmilo Braca Andrić, koji je krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih obavljao dužnost gradonačelnika Mostara, krivi sadašnje vlasti:
"Šta ja mogu ili šta mogu građani, koji su antifašisti, koji misle slobodno, koji su demokrati, misliti o današnjem gradonačelniku i o današnjim predstavnicima ili pojedinim strankama, koji ne dižu glas da se ta bruka ukloni iz ovoga grada“, kaže Andrić.
Andrić je uputio i poruku gradonačelniku Mostara Ljubi Bešliću:
„Ja bih pitao gospodina Bešlića, i predložio bih mu, da on zovne Angelu Merkel, pa da pita da li ijedna ulica u Njemačkoj nosi ime nekoga zločinca iz Hitlerove Nacionalsocijalističke stranke.“
Mostar je, smatra osnivač i dugogodišnji urednik poznatog političkog sedmičnika „Dani“, Senad Pećanin, žrtva politika koalicije dviju stranaka – HDZ BiH i SDA. Pećanin podsjeća da, na primjer, činjenicu da je Ljubo Bešlić već praktično treći mandat na mjestu gradonačelnika u SDA navode kao krunski argument nemogućeg položaja Bošnjaka u Mostaru:
„Ali, zanimljivo je da se niko ne pita, pa ko je omogućio gospodinu Bešliću i predstavniku HDZ-a, da bude gradonačelnik? Pa omogućila je upravo Stranka demokratske akcije, iako je imala kvalifikovanu većinu za izbor svog predstavnika“, podsjeća Pećanin.
Zbog svega, splitski profesor istorije i takođe porijeklom Mostarac Dragan Markovina tvrdi da danas ustvari postoje tri Mostara.
„Mostar, koji se nečega sjeća, koji želi obnoviti svoj urbanitet; ima Mostar koji je otišao u emigraciju i ima Mostar koji vrlo aktivno radi da se ovo nikad ne obnovi i taj je na vlasti“, komentira Markovina.
Sarajevski filozof i sociolog Esad Bajtal smatra da je u Mostaru - u širem kontekstu cijele Bosne i Hercegovine - za razliku od nekadašnjeg multietničkog duha...
„Ostao je i javio se, dominira duh netrpeljivosti, netolerancije, duh mržnje i laži, duh podjela i razlika, duh primitivizma, bijede i propasti. To je ključni okvir slike Bosne i Hercegovine, koji nažalost važi i za ovaj grad“, ocjenjuje Bajtal.
Štaviše, u izjavi za naš radio prof. dr. Esad Bajtal ističe da je – od nekadašnjeg grada svjetlosti – Mostar danas grad mraka:
„A njegov mrak je samo dio mraka Bosne i Hercegovine, dio mračnog regiona, etno-regiona koji je izgubio svaki kontakt sa civilizacijom i modernim svijetom“, kaže Bajtal.
