U najnovijem Mostu Radija Slobodna Evropa razgovarano je o tome da li treba zabraniti fašističke organizacije u BiH. Sagovornici su bili Edin Ramić, predsjednik kluba Bošnjaka u Vijeću naroda RS, i Slavko Jovičić, poslanik Parlamenta BiH iz RS. Bilo je riječi o tome zašto u Parlamentu BiH ne može da prođe zakon o zabrani fašitičkih organizacija, da li je uslov za donošenje takvog zakona da sud utvrdi koje su organizacije fašističke, zašto policija RS nije reagovala kada su profaštičke organizacije iz Srbije divljale u Srebrenici, zašto ulice u gradovima BiH nose imena istraknutih predstavnika četničkog i ustaškog pokreta, kao i o tome koliko nesmetano djelovanje fašističkih organizacija utiče na povratak izbjeglica.

Omer Karabeg: Gospodine Ramiću, nedavno je Klub delegata bošnjačkog naroda zatražio od Ureda visokog predstavnika da zabrani sve fašističke organizacije u Bosni i Hercegovini. Zašto ste se odlučili na taj korak?

Edin Ramić: To je bila inicijativa sa sastanka predstavnika bošnjačkog naroda u Republici Srpskoj. Povod je bilo nedavno divljanje nacionalista u Bratuncu i Srebrenici. Obratili smo se visokom predstavniku zbog toga što u Parlamentu Bosne i Hercegovine ne postoji politička volja da se donese jedan takav zakon.

Slavko Jovičić: Prošle godine, kada se o tome raspravljalo u Parlamentu, ja sam rekao, a i dalje tako mislim, da prvo Sud mora donijeti odluku koje su to fašističke organizacije da bismo mi onda mogli zakonski da djelujemo. Ako je Ministarstvo pravde dozvolilo registraciju tim organizacijama, kako mi onda možemo da ih zabranimo. Ja, kao legalista, priznajem samo presude i odluke Suda Bosne i Hercegovine.

Omer Karabeg: Gospodine Ramiću, da li se zna koje su to fašističke organizacije u Bosni i Hercegovini?

Edin Ramić: Puno toga se u Bosni i Hercegovini zna samo se zbog složenog sistema i načina na koji je ustrojena Bosna i Hercegovina uvijek nađe način da se izbjegne donošenje zakona koji su neophodni. Građani na to reaguju. Evo, ovih dana jedna nevladina organizacija iz Tuzle, Front, prikuplja potpise za peticiju koju će uputiti Parlamentu Bosne i Hercegovine i u kojoj se zahtijeva da se zabrani rad Ravnogorskog četničkog pokreta. Ta peticija će preko američke ambasade biti upućena i predsjedniku SAD s obzirom da je ta organizacija na crnoj listi SAD i označena je kao teroristička.

Četnici, ustaše i Handžar divizija

Slavko Jovičić: Gospodin Ramić je pomenuo Ravnogorski četnički pokret. Postoje i organizacija za koje pripadnici drugih naroda kažu da bi im trebalo zabraniti rad. Ali, ja ne želim da licitiram. Rekao sam, bez presude Suda ne možemo tražiti zabranu, bez obzira što neko misli da je ova ili ona organizacija fašistička. Ja neću da kontriram gospodinu Ramiću, pa da kažem da su fašističke organizacije i ustaški pokret, pa i Handžar divizija. No, jedino mjerodavno je mišljenje Suda i Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine.

Edin Ramić: Ukoliko ne želite doći do rješenja, onda ćete tražiti neke komplicirane procedure kao što je zahtjev da Sud Bosne i Hercegovine utvrdi koje su to fašističke organizacije. Onda bi se vjerovatno postavilo pitanje i nadležnosti tog suda i tako dalje. Mislim da bi za početak bilo dobro da predstavnici sva tri naroda identifikuju fašističke organizacije u svojim redovima i da se onda na osnovu toga povede rasprava o njihovoj zabrani. Ja se slažem sa kolegom Jovičićem da pored Ravnogorskog četničkog pokreta postoje i druge organizacije tog tipa, recimo, Kroacija Libertas je jedna od organizacija koje djeluju profašistički. Nisam vidio da postoji organizacija koja se poziva na Handžar diviziju, ne vidim da postoji ni ustaški pokret osim onoga što se može vidjeti na Tomsonovim koncertima, ali Kroacija Libertas i Ravnogorski četnički pokret su u svakom slučaju najupečatljivije kao fašističke organizacije.

Omer Karabeg: Gospodine Jovičiću, da li se slažete s ovim da svaki narod treba da identifikuje fašističke organizacije u svojoj vlastitoj sredini?

Slavko Jovičić: Ako je Ministarstvo pravde dozvolilo registraciju i slobodno djelovanje tim organizacijama, odakle bilo kojem političaru pravo da političkom odlukom ili nekim aktom zabrani njihov rad? Ja neću da pominjem nijednu organizaciju, ali sigurno znam da nijedna od njih ne misli dobro Bosni i Hercegovini. A što se tiče SAD, podsjetio bih da je Predsjednik SAD dodijelio orden Draži Mihajloviću kao čovjeku koji je zaštitio američke pilote u Drugom svjetskom ratu. Pa, ako je Draža Mihajlović nosilac jednog od najviših ordena SAD, ne može ni Amerika sebe dovoditi u kontradikciju, pa reći - danas je ovako, sutra onako. Uostalom, ja nisam za to da se ovdje miješa bilo ko iz međunarodne zajednice. Mi se moramo dogovoriti, ali rješenje se ne može naći ako jedna strana traži da se zabrani nešto što druge dvije strane ne podržavaju.

Edin Ramić: Mi u Bosni i Hercegovini nismo raščistili neke stvari sami sa sobom, nismo se suočili s onim što se dešavalo u prošlosti i nismo sankcionisali odgovorne za ratne zločine. Zbog toga se sve relativizira i za svaki zločin se traži neka protuteža. Logično bi bilo da se zabrani rad onih koji su aktivni i koji djeluju. Činjenica je da su u Bosni i Hercegovini najprisutniji predstavnici fašističkih organizacija koje dolaze iz susjedstva, iz Srbije, to su Ravnogorski četnički pokret, Obraz i Pokret 1389.

Omer Karabeg: Znači, Vi smatrate da bi u ovom trenutku u Bosni i Hercegovini trebalo zabraniti djelovanje Ravnogorskog četničkog pokreta, Obraza, Pokreta 1389 i Kroacije Libertas za koju kažete da je profašitička organizacija?

Edin Ramić: Da.

Slavko Jovičić: Ja se ne mogu složiti. U Bosni i Hercegovini imate tri istine i četvrtu - to je ona međunarodne zajednice. Svaki narod ima svoju istinu. Nesporno je da je svako svakome nanio zlo. Ja neću ovdje da pravim licitaciju ko je kome načinio više zla. Ja osuđujem bilo koju organizaciju koja dolazi iz srpskog naroda, a koja nanosi štetu drugom narodu. Ja to neću nikada dozvoliti, ali ne mogu da kažem - ova jeste, ova nije. Ponavljam, to je posao Suda. Ja ne želim da se igram ni s brojkama, niti s nazivima organizacija.

Četnici u Srebrenici

Edin Ramić: Nakon divljanja pripadnika Obraza 12. jula u Srebrenici MUP Republike Srpske podnio je prekršajne prijave protiv djevojaka u Srebrenici koje su skandirale “Ovo je Bosna“, a nema nijedne prijave protiv onih koji su iz Srbije došli sa četničkim obilježjima da bi provocirali građane Srebrenice i Bratunca, prije svega povratnike. Kolona automobila pripadnika pokreta Izbor je naš prolazi Banjalukom noseći slike ratnih zločinaca i puštajući neustavnu himnu Bože pravde, a policija uopće ne reaguje. Činjenica je da se u Republici Srskoj tolerira puno toga zato što iza takvih organizacija stroje političke elite.



Omer Karabeg: Kako se moglo desiti da ultradesničarska organizacija Obraz iz Srbije dođe u Srebrenicu i prodefiluje gradom noseći slike Ratka Mladića, a da ih policija ne spriječi nego da sve to to mirno gleda?

Slavko Jovičić: Odmah da budem jasan, osuđujem bilo kakvo provociranje. Zar je potrebno da poslije tragedije, koja se dogodila u Srebrenici, neko dođe iz Srbije i provocira? To nanosi štetu prvo nama Srbima. Ja sam tražio da MUP Republike Srpske odmah utvrdi sve činjenice. To se uglavnom radi o nekim hordama koje dođu sa strane i našu, ionako složenu situaciju, još više usložnjavaju. To ne vodi dobrom. Ja sam protiv bilo kakvih provokacija uperenih protiv drugog naroda. U ovoj našoj složenoj situaciji svaki incident, svaki eksces izaziva gnjev i ogorčenje kod drugog naroda. I onda idemo u jedno vrzino kolo iz kojeg nema izlaska, a ja želim da ova zemlja ide naprijed. Slažem se potpuno sa gospodinom Ramićem da se mi moramo suočiti sa prošlošću i izvesti sve odgovorne pred sud. Ja nikada neću stati iza nekog Srbina koji je počinio zločin. Ali ja moram da kažem da je srpski narod nezadovoljan radom pravosudnih institucija Bosne i Hercegovine. Evo, danima se vrte snimci generala Dudakovića kako izdaje naredbu za strijeljanje, pa ništa. Naravno da to izaziva reakcije pripadnika srpskog naroda i onda oni kažu - Sud Bosne i Hercegovine samo osuđuje Srbe. Opšte je poznato da su Srbi Bosne i Hercegovine osuđeni na 1.118, Hrvati na 146, a Bošnjaci na 86. godina zatvora. Ja želim da dam doprinos pomirenju i uspostavljanju povjerenja. Zato sam i išao u Srebrenicu, u Memorijalni centar, da pružim ruku povjerenja i pomirenja, ali ta ruka nije s druge strane prihvaćena. Predlagao sam i da se formira mješovita parlamentarna delegacija u kojoj će biti i Srbi, i Bošnjaci, i Hrvati, pa da 11. jula odemo u Srebrenicu i položimo vijenac, pa onda u Sijerkovac gdje su stradali Srbi, pa onda tamo gdje su stradali Hrvati, ali to nije bilo prihvaćeno. Ako forsiramo samo svoju istinu, nikada nećemo doći do rješenja, niti ćemo raščistiti ratnu prošlost.

Edin Ramić: Sve to lijepo zvuči, međutim, u praksi stvari stoje drukčije. Nadležni organi Republike Srpske nedovoljno ili uopće ne reaguju. Nakon divljanja Obraza u Srebrenici Uroš Pena, direktor policije Republike Srpske, kaže “budala ima svugdje“. Vjerovatno je s onim “svugdje“ pokušao raspodijeliti to zlo na sve narode u Bosni i Hercegovini, međutim, meni bi logičnije bili to locirati na institucije i MUP Republike Srpske gdje postoje pokrovitelji takvih organizacija koji im na razne načine daju podršku i podstiču njihovo omasovljenje.

Slavko Jovičić: Odlučno tvrdim da te organizacije nemaju nikakvo političko pokroviteljstvo sa nivoa Republike Srpske, niti će ga dobiti. Jer, ako iko osuđuje fašističke organizacije i pokrete, to su prije svega Srbi jer su u Drugom svjetskom ratu najviše stradali od fašizma.

Potrebna akcija a ne deklarativne osude

Omer Karabeg: Nedavno je u Trebinju formiran Inicijativni odbor nevladine organizacije Srpski četnički pokret. Predsjednik tog odbora, Siniša Vučinić, najavio je osnivanje nastavnih centara u Trebinju, Banjaluci i Istočnom Sarajevu u kojim će se, po njegovim riječima, godišnje obučavati 10.000 mladih četnika.

Slavko Jovičić: Danas je bezbroj budala koje mogu da imaju razne inicijative. Ja živim u Istočnom Sarajevu i tvrdim vam da se ovdje nikada neće osnovati takav centar. Kako on misli da okupi 10.000 mladih ljudi godišnje, čitao sam u štampi da će ih biti i 100.000. Pa, u cijeloj Bosni i Hercegovini nema 100.000 djece koja idu u školu. Možda Vučinić misli da uveze 20 miliona Kineza koji će odmah sutra preći na srpstvo. To su budalaštine. Iza takvih inicijativa stoje minorni ljudi koji ništa ne znače.

Edin Ramić: Mogu se složiti s kolegom Jovičićem da se za sada radi o pojedincima koji žele neku društvenu afirmaciju. Ali njih treba spriječiti. Ne očekujem, međutim, da će to uraditi vlasti Republike Srpske s obzirom da ne znam nijednog funkcionera koji se ogradio od četničkih organizacija koje protežiraju fašizam.

Slavko Jovičić: Najveća opasnost je to što mi pridajemo veliki značaj takvim minornim ljudima. To su grupice neodgovornih ljudi koje dođu iz Srbije i ovdje prave neke svoje inicijativne odbore. Ali, oni ovdje nemaju pristalica koji bi ih podržali u njihovim akcijama usmjerenim protiv drugih naroda. Ja, kao Srbin, neću to da dozvolim jer oni ne nanose štetu samo drugim narodima nego i mom vlastitom. Gospodine Ramiću, nije tačno da mi to ne osuđujemo. Osuđujemo, ali ne možemo ih odmah zabraniti, ako su te organizacije legalno registrovane.

Edin Ramić: Nama treba akcija, a ne deklarativne osude. Ponovo se vraćam na pitanje - zašto institucije Republike Srpske nisu reagirale na divljanje Ravnogorskog četničkog pokreta u Srebrenici i Bratuncu. Tamo je skidana zastava Bosne i Hercegovine, bilo je napada na povratnike i drugih incidenata. Poslije toga imamo ovu inicijativu u Trebinju, pa četničko okupljanje na Manjači. Bošnjacima, povratnicima u Republiku Srpsku, to samo govori da im se ponovo može desiti ono što im se dešavalo od 1992. do 1995. godine. Time im se poručuje da nisu dobrodošli i da ponovo mogu biti protjerani. Sva priča o institucionalnom djelovanju preko Suda Bosne i Hercegovine nema smisla. Po meni je ovdje najveća odgovornost na Uredu visokog predstavnika, on treba da pokrenu akciju kako bi se zabranile te organizacije.

Slavko Jovičić: Ne slažem s tim da su Bošnjaci ugroženi u Republici Srpskoj. To neću nikad dozvoliti. Srbi su u Republici Srpskoj većinsko stanovništvo i moja je obaveza, kao Srbina i političara, da zaštitim Bošnjake i Hrvate. Istu stvar u Federaciji treba da urade Bošnjaci i Hrvati. Mene zaista raduje što se u Prijedor vratilo 25.000 Bošnjaka, u Foču 5.000, a u Janju gotovo 95 posto izbjeglih Bošnjaka, i da dalje ne nabrajam. A tamo gdje postoji strah, izvolite gospodine Ramiću, pozovite me kad god želite, idem sa vama. Gdje god Bošnjaci povratnici budu imali problema, ja ću krenuti zajedno sa bošnjačkim političarima da te probleme rješavamo na licu mjesta.

Omer Karabeg: Očigledno je da četničke organizacije izazivaju strah kod povratnika. Zar onda nije logično da prvi korak u rješavanju njihovih problema bude zabrana tih organizacija?

Slavko Jovičić: Naravno da sam za zabranu bilo kojih organizacija, ali mi političari plašimo sopstvene narode i time komplikujemo situaciju. Mi samo tražimo probleme kako bismo se sukobljavali, kako bismo nanosili nesreću jedni drugima, a to ne vodi nigdje. Kompromis tri naroda rješava probleme Bosne i Hercegovine. To nije demagogija. To mora biti naš put.

Edin Ramić: Mislim da bi zabrana fašističkih organizacija i efikasnije djelovanje MUP-a sigurno ohrabrili povratak. Ukoliko su iskrene tvrdnje gospodina Jovičića i ukoliko, kako on kaže, njegove riječi nisu demagogija, zbog čega zakon o ravnomjernoj etničkoj zastupljenosti pripadnika svih konstitutivnih naroda u svim institucijama na cijelom području Bosne i Hercegovine nije dobio podršku Republike Srpske u Parlamentu Bosne i Hercegovine. To je ono što bi zaista doprinijelo većem povratku. U Sarajevu je statutom garantovana zastupljenost pripadnika svih konstitutivnih naroda u gradskom vijeću, dok u gradskim parlamentima Banjaluke i Istočnog Sarajeva nema nijednog Bošnjaka.

Nacionalizam u nazivima

Omer Karabeg: Dešava se da ulice gradova u Bosni i Hercegovini nose imena istaknutih pripadnika ustaškog i četničkog pokreta. Tako u Mostaru pojedine ulice nose imena Jure Francetića, Mile Budaka, Mladena Lorkovića, dok u Banjuluci imamo ulicu Stevana Moljevića, a postoji, koliko znam, i Ravnogorska ulica. Sličnu situaciju imamo i u nekim drugim gradovima. Bilo je pokušaja da se promijene imena tih ulica, ali do sada ništa nije učinjeno.

Slavko Jovičić: Ja bih, recimo, mogao da tražim paralelizam i iz nedavnog rata. Zašto u Sarajevu postoji ulica Patriotske lige? Sve aktivnosti Patriotske lige bile su usmjerene protiv srpskog naroda, ali ja ne mogu da kažem skinite naziv te ulice. Ima tu i ulica koje nose imena ličnosti iz nekih drugih vremena, da sada ne nabrajam. To vrijeđa pripadnike srpskog naroda kao što, naravno, i nazivi nekih ulica u Banjaluci ili u nekom drugom gradu u Republici Srpskoj vrijeđaju pripadnike bošnjačkog naroda. Moramo da sjednemo i to riješimo, kao što smo riješili pitanje naziva škola i dogovorili se da one ne mogu nositi imena ličnosti iz prethodnih ratova koje ne prihvataju drugi narodi.

Edin Ramić: Mnoge škole u Republici Srpskoj nose imena svetaca Srpske pravoslavne crkve. Za Bošnjake i Hrvate nije prihvatljivo da idu u školu Svetog Save. Nemam je ništa protiv toga da se poštuju sveci i da pojedine institucije nose njihova imena, ali to mogu biti samo nacionalne institucije, a ne i one u kojima se okupljaju svi građani Bosne i Hercegovine. Uostalom, pogledajte nazive ulice u Banjaluci ili bilo gdje u Republici Srpskoj. Nemate uopće osjećaj da tu živi iko drugi osim srpskog naroda.

Omer Karabeg: Ured visokog predstavnika vjerovatno, kao i u nekim drugim slučajevima do sada, neće donijeti odluku o zabrani fašističkih organizacija, nego će reći da je to posao domaćih vlasti. Ako se takav zakon ponovo nađe pred Parlamentom Bosne i Hercegovine, kakve su šanse da on bude usvojen?

Edin Ramić: Šanse bi bile dobre kada bi vlast Republike Srpske uvidjela da takve organizacije prevashodno njima nanose štetu. Međutim, očigledno je da oni smatraju da im te organizacije donose više dobra nego štete. S obzirom da raste nacionalistička retorika plašim se da ćemo imati još izraženije divljanje nacionalizma u narednom periodu.

Slavko Jovičić: Ako bi se taj zakon ponovo našao na dnevnom redu, iluzija je vjerovati da bi dobio podršku srpskih predstavnika. Neće je dobiti, ukoliko neko prije nas, a to je Sud koji je jedini nadležan, ne kaže koja je organizacija fašistička, a koja nije. Mi se možemo sporiti oko ovih ili onih inicijativa, ali, kada Sud kaže da je to tako, onda niko više nema pravo da to negira i to moramo prihvatiti.

Edin Ramić: Jasno je da do riješenja neće doći u Parlamentu Bosne i Hercegovine. Logično je onda da moramo tražiti neka alternativna rješenja. Mi, nažalost, lakše prihvatamo da nam neko drugi propiše pravila igre nego da ih sami definišemo. Očigledno je da proces suočavanja sa prošlošću u Bosni i Hercegovini još nije završen.