SPC u Crnoj Gori kao politička partija?

U najnovijem Mostu Radija Slobodna Evropa vođena je polemika o tome da li Nacionalna strategija o saradnji sa Srbima u regionu, koju je Vlada Srbije usvojila sredinom januara ove godine, predstavlja mešanje u unutrašnje poslove Crne Gore.

Sagovornici su bili Goran Danilović, zamenik predsednika opozicione Nove srpske demokratije, i Raško Konjević, član Predsedništva Socijaldemokratske partije Crne Gore koja je deo vladajuće koalicije.

Bilo je reči o tome da li Srbi treba da budu konstitutivni narod u Crnoj Gori za što se Vlada Srbije najpre založila u svojoj strategiji, a potom taj stav izbrisala iz teksta tog dokumenta, da li su u pravu srpske političke stranke u Crnoj Gori kada tvrde da su Srbi u toj državi diskriminisani, koliko ima Srba u državnim organima, zašto Vlada Srbije finansira Srpsku pravoslavnu crkvu u Crnoj Gori i da li je to u skladu sa crnogorskim Ustavom, da li se Srpska pravoslavna crkva ponaša u Crnoj Gori kao politička stranka i kakva je u tome uloga mitropolita Amfilohija.

Omer Karabeg: Ovih dana vlada Srbije je iz svoje strategije o saradnji sa Srbima u regionu izbrisala stav u kome se zalaže da Srbima u Crnoj Gori bude priznat status konstitutivnog naroda. Kako tumačite taj potez?

Raško Konjević: Rekao bih da je vlada Srbije sa zakašnjenjem pokušala da smanji štetu načinjenu prvobitnim tekstom strategije koja je ovdje doživljena kao direktno miješanje u unutrašnje stvari Crne Gore. To je naišlo na osudu ne samo Vlade Crne Gore i vladajućih političkih partija nego i značajnog broja intelektualaca u Srbiji a, rekao bih, da je bilo i određenih sugestija sa strane da to nije najbolja poruka Srbije drugim državama regiona.

Goran Danilović: Nova srpska demokratija se od svog osnivanja bori za ono što je pisalo u strategiji vlade Srbije, a to je konstitutivnost srpskog naroda u Crnoj Gori. Pozdravili smo tu prvu verziju i mogu reći da nam je malo žao zbog toga što su gospoda iz vlade Srbije na kraju povukli taj dio teksta, ali to ništa ne mijenja. Nova srpska demokratija ostaje privržena svojim programskim opredjeljenjima. Dok budemo politički trajali i dobijali podršku građana Crne Gore koji se nacionalno izjašnjavaju kao Srbi, mi ćemo se boriti za konstitutivnost srpskog naroda. To je naše pravo i naša obaveza zato što smatramo da su Srbi politički i nacionalno diskriminisani. Jedini način da vratimo nacionalno dostojanstvo je da se na legalan način, kroz demokratsku proceduru, izborimo za to da 32 posto stanovništva koje se izjašnjava da su Srbi dobije status konstititivnog naroda. To što je Srbija odustala - vjerovatno je pokušaj da se smire tenzije, jer je vlada Crne Gore jedva dočekala da na ovu strategiju reaguje kao da je to nekakav prijeteći akt. Zaista je u najmanju ruku nevaspitano da zvanična vlast govori o miješanju Srbije u unutrašnje stvari Crne Gore. s obzirom da se je ta vlada na drastičan način umiješala u unutrašnje stvari te iste Srbije kada je priznala samoproglašenu kosovsku nezavisnost.

Raško Konjević: Priznavanje Kosova, koje pominje gospodin Danilović, nije nikako miješanje u unutrašnje stvari Srbije. Radi se o činu priznavanja da je dan dan, a noć noć, dakle priznavanju nečega što je realnost, ma koliko ona bila neprijatna. Podsjetio bih da su dvije trećine članica Evropske unije, a to su najznačajnije zemlje i osnivači Unije, uradile isto to što i Crna Gora.

Goran Danilović: To što je vlada Crne Gore uradila isto što i vlade nekih najvećih evropskih i svjetskih zemalja ne znači da je to i pravedno. Taman posla! A ako ćemo već o političkoj realnosti, onda bih podsjetio kolegu Konjevića da je realnost da u Crnoj Gori živi 32 posto Srba i da se mora razmišljati o njihovom položaju kao nacionalne zajednice. Mi smo vladi Srbije zahvalni što je u posljednjih nekoliko godina pokrenula stvari sa mrtve tačke i počela da brine o Srbima u regionu. Ali ključna politička utakmica se ipak odvija ovdje u Crnoj Gori. Vlada Crne Gore nema problem sa Srbijom, ona ima problem sa svojim građanima koji su Srbi i ona će s nama morati da se dogovara zbog toga što mi imamo politički kapacitet da tražimo određene stvari. I potpuno sam siguran da će se srpski nacionalni korpus na demokratski način izboriti za svoja prava.

Omer Karabeg: Gospodine Daniloviću, na osnovu čega tvrdite da su Srbi diskriminisani u Crnoj Gori?

Goran Danilović: Zašto Srbi ili oni koji se nacionalno izjašnjavaju kao Srbi ne mogu da dobiju posao u državnoj upravi u procentu koji je pristojan. Čak je i gradonačelnik Podgorice priznao da u opštinskoj upravi grada, u kojemu živi 30 posto Srba, ne radi nijedan Srbin. Da li to znači da smo glupi, pa ne možemo da zavrijedimo ta mjesta? Ili će prije biti da nas neko diskriminiše. Da ne pričam o tome da u Vrhovnom i Ustavnom sudu i u raznim drugim državnim organima nema nijednog Srbina. Kako je moguće napraviti takav sistem koji po defaultu diskriminiše jednu nacionalnu zajednicu? Kako može biti srećna Crna Gora ako su Srbi u njoj neravnopravni? A oni su drugi dominanatni narod. Samo Crnogoraca ima više nego nas. I nikoga preko 50 posto.

Raško Konjević: Mislim da diskriminacija, o kojoj govori gospodin Danilović, nije prisutna u toj mjeri. Ja razumijem, gospodine Daniloviću, vaš politički interes da to pričate. Ali jedno je politički interes, a drugo je realnost. Da je ta diskrimanacija tolika na nju bi sigurno ukazala i Evropska komisija. Međutim, ni u jednom izvještaju Evropske komisije nema ni d od diskriminacije, o kojoj govori kolega Danilović. Ja nijesam primijetio da se u izvještajima Evropske komisije kritikuje crnogorska vlast zbog toga što diskriminiše neku naciju.

Goran Danilović: Htio bih da skrenem pažnju i na činjencu da je srpski jezik, kojim prema posljednjem popisu govori 60 i nešto posto ljudi, gurnut u rang drugorazrednih. Crnogorski jezik, kojim govori manje od 20 posto ljudi, proglašen je službenim, dok je naš u službenoj upotrebi. Gospodine Konjeviću, loš vam je to izgovor da bi, da postoji diskriminacija, neko sa strane već to primjetio. Ako uvijek budemo čekali da dobijemo opomenu iz Brisela, pa da tek onda nešto riješimo, pokazaćemo se kao nezrelo društvo. Valjda je dovoljno upozorenje to što politički predstavnici Nove srpske demokratije, najznačajnije nacionalne demokratske stranke u Crnoj Gori, uporno govore da je cijeli jedan nacionalni korpus diskriminisan. Ne govorimo mi to zbog toga što nam to, kako kaže gospodin Konjević, donosi političku korist. Mi ne možemo prenebreći činjenicu da se ljudima uskraćuje pravo na rad zbog toga što neko misli da je nečije nacionalno opredjeljenje dovoljan razlog da taj čovjek ne radi u značajnoj državnoj instituciji. Ponavljam, nađite mi Srbina u Ustavnom sudu Crne Gore. Ako ima toliko Srba dobrih pravnika, zar je moguće da niko od njih ne zavrijedi da bude na tako važnom mjestu? Da ne pričam o Vrhovnom sudu.

Raško Konjević: To što moj uvaženi kolega nešto uporno ponavlja, ne znači da je to i tačno. Uvjeran sam da bi, da postoji bilo kakav vid diskriminacije, to bilo pomenuto u izvještajima Evropske komisije. Jer, Evropska komisija je vrlo osjetljiva na svaki vid diskriminacije. Naravno, političko je pravo gospodina Danilovića i njegovih kolega iz Nove srpske demokratije i ostalih opozicionih partija da pokušaju da ubijede predstavnike Evropske komisije da je ono što oni govore istina. Ti im pokušaji do sada nisu uspjeli, ne zato što oni nisu dobri političari, nego zato što predstavnici Evropske komisije vide da to što govore ljudi iz opozicionih partija nije tačno. Inače, ne mislim da je ključna stvar kako se neko od nas nacionalno izjašnjava. Mislim da su prebrojavanja i insistiranja na nacionalnom izjašnjavanju devedesetih godina prošlog vijeka generaciji gospodina Danilovića i mojoj ukrala nekih desetak godina najboljeg života.Ali da se vratimo osnovnoj temi ovog našeg razgovora - strategiji vlade Srbije o saradnji sa Srbima u regionu. U tom dokumentu između ostalog piše: “Ministarstvo vera bi trebalo da nastavi finansiranje i brigu o sveštenstvu i monaštvu radi njihove duhovne misije u funkciji očuvanja nacionalnog identiteta, pružanje pomoći verskim, kulturnim i obrazovnim ustanovama, izdavačkim projektima, radio i tv stanicama i obnovi i sanaciji sakralnih objekata“. Ja zaista mislim da nije u redu da se novcem druge države finansira djelovanje jedne crkve u Crnoj Gori, koja pri tome želi da se predstavi kao jedina pravoslavna crkva u ovoj zemlji. Šta je to ako nije miješanje u unutrašnje ustrojstvo druge države i njen ustavni i politički poredak?

Goran Danilović: Ja mislim da bi bilo mnogo primjerenije da Srpsku pravoslavnu crkvu finansira Crna Gora. Ali vlada Crne Gore ne želi da finasira instituciju koja je po svim istraživanjima javnog mnijenja institucija od najvišeg povjerenja. Bilo bi sjajno da Srbija ne mora da pomaže nijednu instituciju od nacionalnog i duhovnog značaja u Crnoj Gori, da to radi naša vlada svjesna značaja koji te institucije imaju za Crnu Goru, za Srbe u Crnoj Gori i za mnoge Crnogorce. Ali, ako ih vlada ignoriše, onda ne preostaje ništa drugo nego da onaj, koji u svom imenu ima riječ srpski, pokuša da pomogne. Valjda postoji negdje znak jednakosti između Srbije i srpskoga, kao što je normalno da postoji znak jednakosti između Crne Gore i crnogorskoga. Nama ne smeta što Crna Gora hoće da pomogne svoju zajednicu u Srbiji, Crnogorce u Hrvatskoj ili u samoproglašenom nezavisnom Kosovu. Zašto onda vama smeta što Srbija hoće da pomogne Srbe u Crnoj Gori, a ne smeta vam kad Hrvatska pomaže ovdašnje Hrvate. Problem je očigledno u tome što je nas ovdje mnogo više nego što je planirano - 32 posto. Da nas je tri posto, niko ne bi vodio računa o tome ko je spreman da pomogne institucije kulture Srba u Crnoj Gori.

Bez međusobnog poverenja region će zaostati

Raško Konjević: Ja mislim da nije ni zakonito, ni ustavno da bilo koja institucija u Crnoj Gori bude finansirana od strane druge države. Posebno kada se ta institucija, mislim na Srpsku pravoslavnu crkvu, stavlja u poziciju političkog instrumenta Srbije u ostvarenju određenih političkih ciljeva, što se vrlo jasno vidi iz strategije vlade Srbije. Nama je drago što je to napisano u strategiji vlade Srbije. Jer, kada smo mi tvrdili to što sada piše u toj strategiji, naše kolege iz opozicije su vrlo često govorile da to nije tačno i da mi ne govorimo istinu. Nije sporno da Srpska pravoslavna crkva ima određeno povjerenje građana, ali je sporno što vlada Srbije u svom zvaničnom dokumentu afirmiše potrebu finasiranja Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori novcem poreskih obveznika Srbije, svodeći je na neku vrstu političkog instrumenta. Pri tome je, ne zaboravite, i u Srbiji crkva odvojena od države. Zamislite da neka druga država - Albanija, Bugarska, Rumunija ili Makedonija - u svom zvaničmom dokumentu istakne potrebu finasiranja neke institucije u Srbiji kao njenog političkog instrumenta. Siguran sam da Srbija ne bi na to blagonaklono gledala. Pri tome se Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori u posljednje vrijeme sve više vraća onoj svojoj ulozi koju je imala devedestih godina prošlog vijeka, a koja je bila daleko od misije koju crkva treba da ima u društvu. Početkom januara, u izjavama mitroplita Amfilohija, moglo se čuti nešto što nikako nije bilo u skladu sa duhom tolerancije koji se trudimo da razvijamo u Crnoj Gori.

Goran Danilović: Kada država Srbija pomaže Srpsku pravoslavnu crkvu u Crnoj Gori, onda je to atak na Crnu Goru. A kada država Vatikan pomaže Katoličku crkvu, i finansijski i na svaki drugi način, onda se to ne komentariše. Kada Hrvatska pomaže katoličku zajednicu i Hrvate u Crnoj Gori, kada im omogući dvojno državljanstvo, onda je to njihovo pravo. A kada Srbi probaju da uzmu dvojno državljanstvo, onda se donese ustav kojim se to onemogućava, ali se Hrvatima stečeno pravo ne dira. Šta je sumnjivo u tome što Srbija podržava Srpsku pravoslavnu crkvu? Zašto vi brinete o novcu poreskih obaveznika Srbije? Nije to ni vaša, ni moja briga. To je stvar poreskih obaveznika Srbije, odnosno vlade Srbije. Sumnjiv vam je skromni novac koji Srbija izdvaja za svoju Srpsku pravoslavnu crkvu, a nije vam sumnjiv novac koji Vatikan izdvaja za Katoličku crkvu širom svijeta. Ne možemo imati dvostruke aršine.

Raško Konjević: Ovdje se ne radi o dvostrukim aršinima. Djelovanje Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori je prevashodno političko. Od devedesetih godina prošlog vijeka pa naovamo Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori je klasična politička partija. Da ne nabrajam mnoge izjave uvaženog mitropolita Amfilohija čiji su govori u mnogim svojim elementima politički. Da ne pominjem njegove izjave o građanima koji se nacionalno izjašnjavaju kao Crnogorci, a koje su imale određenu pogrdnu konotaciju. Dakle, nije riječ o dvostrukim aršinima nego o tome da vlada Srbija finansiranjem Srpske pravoslavne crkve finasira neku vrstu političkog instrumenta preko kojeg Srbija i pojedine ovdašnje partije žele da zauzmu određene političke pozicije u Crnoj Gori. Ne bi bilo sporno da se finansira nešto što je duhovni rad. Ali, aktivnost Srpske pravoslavne crkve u posljednjih 20 godina u Crnoj Gori je prevashodno politička. Evo, gospodine Daniloviću, prije mjesec dana održan je sastanak predstavnika opozicionih političkih partija sa mitropolitom Amfilohijem, gdje se razgovaralo, barem prema navodima jednog dnevnog lista koji nisu demantovani, o predstojećem popisu.

Goran Danilović: Mislim da je vrlo gruba i politički rizična ocjena da je Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori u posljednjih 20 godina politička partija. Da jeste, budite sigurni da bi, kao u vremenima ranog hrišćanstva, već bila satjerana u katakombe, a država bi preduzela određene mjere. Pretpostavljam da bi bio zabranjen njen rad, jer je nedopustivo da crkva bude politička partija. Ovo je sigurno lični stav gospodina Konjevića, možda donekle i stav njegove partije. Vjerujem da ni vlada ne bi stala iza ovakve ocjene. Srpska pravoslavna crkva je jedna od najuvaženijih institucija duhovnosti u Crnoj Gori - i to je realnost. A ukoliko gospodin Konjević misli da je Srpska pravoslavna crkva politička partija, pošto je njegova stranka na vlasti, onda je potpuno nepošteno i nekorektno što ne traži od državnih organa da preduzmu odgovarajuće mjere da se stane na put onima koji pokušavaju da od crkve naprave političku partiju. A o tome ko ide u crkvu i s kim se mitropolit sreće - zaista mislim da nije primjereno da u ovoj emisiji raspravljamo. Kada se sreće sa predstavnicima vlasti, onda to nikome ne smeta. Kada se sretne sa predsjednikom Crne Gore, gospodinom Vujanovićem, nikoga ne interesuje o čemu su pričali. Ali ako se dogodi da se u istom manastiru ili crkvi zadesi sa nekim opozicionim liderom, koji je još uz to i vjernik, onda je to uzbuna.

Raško Konjević: Ja bih zaista volio da je djelovanje Srpske pravoslavne crkve onakvo kako govori gospodin Danilović. I ono nikome ne bi smetalo. A vjerujem da bi gospodinu Daniloviću, kao i meni, trebalo da smetaju mnogobrojne izjave velikodostojnika Srpske pravoslavne crkve u kojima se negativno govori o ljudima koji se nacionalno izjašnjavaju kao Crnogorci. Trebalo bi da mu smeta i činjenica da Srpska pravoslavna crkva flagrantno krši zakone države Crne Gore. Naravno, u pravu je gospodin Danilović kada kaže da je to prevashodno problem aktuelne vlasti. To su stvari koje trebamo rješavati. Bezbroj je izjava mitropolita Amfilohija koje su bile sve drugo osim poruka mira i koje nisu bile u saglasnosti sa onim što treba da radi mitropolit jedne crkve. To su bile klasične političke izjave. Na to sam mislio kada sam govorio o političkom djelovanju Srpske pravoslavne crkve.

Omer Karabeg: Očigledno nema saglasnosti oko delovanja Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori. Na kraju da se vratimo strategiji vlade Srbije o saradnji sa Srbima u regionu. Kakvi su njeni efekti?

Raško Konjević: Mislim da ta strategija negativno utiče na odnose u regionu. Nije dobro kada dokument jedne države sadrži stavove koji predstavljaju miješanje u unutrašnje ustrojstvo drugih, susjednih država. Zbog toga su vlada Crne Gore i vlade drugih država u regionu s pravom reagovale. Dobro je što je barem na papiru ta stvar promijenjena. Vjerujem da će tako biti u praksi, jer će bez međusobnog povjerenja i ravnopravnosti region zaostati na evropskom putu.

Goran Danilović: Dobro je što postoji dokument kojim Srbija stavlja do znanja da će na demokratskim principima brinuti o Srbima u regionu i dijaspori. To nije miješanje u unutrašnje stvari bilo koje zemlje. Lijepo je znati da postoji dokument u kome se definiše strategija prema onim ljudima koji hoće da sačuvaju svoj nacionalni i duhovni identitet. Srbi u Crnoj Gori, kao i Srbi u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i svugdje u regionu mogu biti kohezioni faktor. Ja pozivam vladu Crne Gore da nas tako doživi. Mi možemo biti najbolja moguća veza između Crne Gore i Srbije, kao što vjerujem da Bošnjaci, koji žive u Crnoj Gori, mogu biti garant dobrih odnosa između Crne Gore i Bosne i Hercegovine, odnosno Federacije Bosne i Hercegovine. Ili kao što Hrvati u Crnoj Gori mogu biti garant dobrih odnosa između Crne Gore i Hrvatske. Srbi u Crnoj Gori su svoji na svome. Za vladu Crne Gore ne treba da bude opterećenje to što nas ima 32 posto. To je naše bogatstvo.