Josipović čeka da Nikolić koriguje izjave o Vukovaru i Srebrenici

U najnovijem Mostu Radija Slobodna Evropa razgovaralo se o odnosima Srbije i Hrvatske koji su se znatno pogoršali nakon dolaska nove vlasti u Srbiji. Sagovornici su bili Aleksandar Popov, direktor Centra za regionalizam iz Novog Sada, i Davor Gjenero, politički analičar iz Zagreba.

Bilo je reči o tome da li je do zahlađenja došlo isključivo zbog toga što su na čelo Srbije došli ljudi koji su imali udela u ratovima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, šta Nikolić očekuje od Josipovića, a šta Josipović od Nikolića, u kojoj meri se približavanje Srbije Rusiji odražava na njene odnose sa Hrvatskom, da li intenzivna saradnja Zagreba sa Prištinom izaziva podozrenje Beograda, koje bi međusobne probleme morali rešiti Beograd i Zagreb pre ulaska Hrvatske u Evropsku uniju, da li loši odnosi Srbije i Hrvatske, ukoliko duže potraju, mogu uticati na stabilnost u regionu, kao i o tome da li bi do kraja godine moglo doći do susreta Josipović-Nikolić.

Omer Karabeg: Nedavno je jedan analitičar rekao da su odnosi između Beograda i Zagreba zamrznuti i da su praktično svedeni na tehnički nivo. Slažete li se sa tom ocenom?

Aleksandar Popov: U dobroj meri bi se moglo reći da je situacija skoro takva kako je ocenio taj analitičar. U odnosima Srbije i Hrvatske postoji problem koji bi se u elektrici nazvao razlika u fazi. Kada u Hrvatskoj imamo vladu koja bi bila prihvatljiva za Srbiju, u Srbiji nemamo vladu koja bi bila prihvatljiva za Hrvatsku, kao što je to sada slučaj. U ranijem periodu imali smo obrnutu situaciju. Do sada smo imali dobre, čak veoma srdačne odnose između Josipovića i Tadića. Sada predsednik Josipović ima primedbe na neke izjave novog predsednika Srbije Nikolića. I ne samo to. Nikolićeva prošlost je sporna, ne samo za predsednika Josipovića, nego i za dobar deo građana Hrvatske.

Davor Gjenero: Ta ocjena stoji. Zadnji veliki proboj u odnosima Beograda i Zagreba bio je u novembru 2010. godine, kada je predsjednik Tadić posjetio Vukovar i kada su počeli ozbiljni razgovori o procesu izvansudskog poravnanja koji bi mogao dovesti do povlačenja hrvatske tužbe za genocid protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu. Tada su obojica predsjednika napravila neke simbolične geste. Predsjednik Tadić se ispričao za agresiju na Vukovar, a predsjednik Josipović za stradanje žrtava srpske nacionalnosti od strane hrvatskih oružanih snaga - tako da je razvoj odnosa krenuo u pravom smjeru. Nakon toga se Hrvatska uglavnom bavila završetkom pregovaračkog procesa o pristupanju Europskoj uniji i izborima. Beograd je u to vrijeme, po mom mišljenju, pogrešno procijenio da će biti lakše razgovarati sa budućom hrvatskom vladom nego sa vladom gospođe Kosor, pa je izgubljeno dragocjeno vrijeme. Nakon izbora u Srbiji, Hrvatska je bila na neki način zatečena. Predsjednik Josipović se povukao iz dijaloga o bilateralnim odnosima, pa cijeli proces de facto stoji.

Omer Karabeg: Da li je do velikog zahlađenja došlo isključivo zbog promene vlasti u Srbiji, odosno zbog toga što su na njeno čelo došli ljudi poput Nikolića, Dačića i Vučića koji su, za razliku od Tadića i njegove garniture, itekako imali udela u ratu u Jugoslaviji?

Aleksandar Popov: To može biti jedan od razloga. Međutim, realnost je takva kakva je. Činjenica je da je vlada u Srbiji sačinjena od stranaka koje su devedestih godina bile na vlasti, ali to ipak ne bi smelo da bude razlog da odnosi ostanu zamrznuti, jer u odnosima Srbije i Hrvatske postoji niz problema koji se moraju rešiti. Hrvatska će iduće godine ući u Evropsku uniju i ne bi bilo dobro da u Uniju unosi nerazrešena probleme sa Srbijom. Jedno od tih pitanja je granica na Dunavu, a znamo do čega mogu dovesti granični sporovi, ako se blagovremeno ne reše. Hrvatska je to najbolje iskusila sa Slovenijom. Tu je i problem nestalih i pitanje procesuiranja ratnih zločina. Ta pitanja treba što pre rešiti, jer je to u interesu obe zemlje.

Davor Gjenero: Uzrok zahlađenja nije samo prošlost sadašnje vladajuće garniture u Srbiji. Bitno više od ratne prošlosti negativno su utjecale predizborne i postizborne izjave ključnih političkih aktera u Srbiji, prije svega novoizabranog predsjednika Nikolića. Radi se o dvjema njegovim izjavama. Jedna je da je Vukovar uvijek bio srpski grad, a druga da u Srebrenici nije bilo genocida, kojeg je predsjednik Tadić priznao, doduše ezopovskim jezikom pozivajući se na odluku Međunarodnog suda pravde i na međunarodne deklaracije, ali ga je ipak priznao. U Hrvatskoj je to negiranje srebreničkog genocida doživljeno kao ozbiljan alarm za uzbunu.

Omer Karabeg: Sada situacija izgleda ovako. Nikolić kaže da će posetiti Hrvatsku kada ga Josipović pozove, a Josipović poručuje da će susret biti moguć onda kada Nikolić pokaže da je promenio svoj odnos prema susednim državama. Pri tome, on pre svega misli na ove dve izjave koje je pomenuo gospodin Gjenero - jedna je o Vukovaru kao srpskom gradu, a druga da nije bilo genocida u Srebrenici. Teško je, međutim, poverovati da će Nikolić korigovati te svoje izjave. On je uostalom ovih dana ponovo negirao da je u Srebrenici izvršen genocid.

Aleksandar Popov: Pre svega, nije dobro da predsednik Srbije daje takve izjave. Mislim da Nikolić mora shvatiti da je sada šef države, a ne šef opozicione stranke koja nema takvu odgovornost kakvu ima sada kada je na vlasti. Mislim da je on tim neodmerenim izjavama u neku ruku dao alibi predsedniku Josipoviću da odloži susret sa njim jer, da je Josipović s tim požurio, naišao bi na odijum u hrvatskoj javnosti, imajući u vidu Nikolićevu ulogu devedesetih godina. Ne znam da li će Nikolićeva retorika biti promenjena u dogledno vreme i da li će s njegove strane stići neka izjava koja bi zadovoljila Zagreb. Sve zavisi od toga u kojoj meri će Srbija nastaviti put ka evropskim integracijama. Ukoliko Beograd čvrsto ostane na tom putu i ukoliko bude prihvatao sugestije Brisela, može se očekivati da će u neko dogledno vreme Nikolić napravi neki pozitivan gest prema Zagrebu, pa bi konačno došlo i do susreta dvojice predsednika.

Davor Gjenero: Mislim da ne treba očekivati da predsjednik Josipović bude nosilac poboljšavanja odnosa Zagreba i Beograda, kao što je to bio dok je Tadić bio na čelu Srbije. Meni se čini da se je crnogorski predsjednik Vujanović daleko racionalnije ponašao u vrijeme inauguracije gospodina Nikolića. On je, uvjetno rečeno, prečuo neke neugodne signale, koje je novi predsjednik Srbije uputio Crnoj Gori, i dolaskom na inauguraciju otvorio mogućnost suradnje pod za njega povoljnim uvjetima. Tu se Vujanović pokazao državnički vještijim od svih drugih predsjednika u regiji. Čini mi se da će u narednom razdoblju težište odnosa Zagreb-Beograd biti u kontaktima između ministara vanjskih poslova, gospodina Mrkića i gospođe Pusić, i eventualno između premijera dve države. Gospođa Pusić i gospodin Mrkić su se susreli na marginama Generalne skupštine Ujedinjenih nacija i definirali nekakvu temeljnu agendu. Vidjet ćemo da li će uskoro uslijediti posjeta ministra Mrkića ili možda premijera Dačića. Ako bi se to desilo, onda bi se otvorio prostor za pragmatične razgovore.

Omer Karabeg: Dolaskom nove vlasti u Srbiji u igru je ušao jedan novi faktor koji može uticati na odnose između Beograda i Zagreba, a to je činjenica da se Srbija sve više okreće Rusiji.

Davor Gjenero: U svakom slučaju to bitno mijenja strukturu odnosa, ali to vam je samo drugo lice gubitka entuzijazma za europske integracije koji je u posljednje vrijeme evidentan u Srbiji. Taj gubitak entuzijazma za Europsku uniju razmjeran je porastu interesa za suradnju sa Rusijom. Taj problem bi mogao imati regionalne dimenzije. Zajedno sa Srbijom u tom procesu okretanja Rusiji je i Republika Srpska. Sve to upozorava na mogućnost stvaranja globalnih strateških podjela na ovom prostoru i to takvih koje interesno dijele i sijeku Bosnu i Hercegovinu.

Aleksandar Popov: Ne mislim da bio to bio problem. Na kraju krajeva, i Zagreb može negovati odnose sa bilo kojom većom ili manjom državom, a da to ne bude na uštrb odnosa sa Srbijom. U svakom slučaju ja lično bih bio zadovoljniji ukoliko bi se ostalo pri tome da je Evropa apsolutni prioritet Srbije, s tim što to ne bi trebalo da smeta da Srbija razvija dobre odnose sa Rusijom, Kinom ili sa bilo kojom drugom zemljom. Meni se nije sviđala teorija bivšeg ministra Jeremića o neka četiri stuba naše spoljne politike. Mislim da mi imamo samo jedan glavni stub, a to je Evropska unija, s tim što bi i Brisel i naši susedi u regionu trebalo da imaju obzira prema osetljivosti Srbije u odnosu na Kosovo.

Omer Karabeg: U kojoj meri srpska osetljivost na Kosovo, o kojoj govori gospodin Popov, može biti kamen spoticanja u odnosima između Beograda i Zagreba? Zagreb nastoji da neguje dobre odnose sa Kosovom. Ministrica inostranih poslova Vesna Pusić nedavno je bila u Prištini. Imala je tamo susrete sa visokim državnicima. Srbija nije reagovala, ali sigurno da gleda na to sa podozrenjem.

Davor Gjenero: Ključni politički planeri u Hrvatskoj su svjesni činjenice da Hrvatska trenutno ima intenzivniju komunikaciju sa Kosovom nego sa svim drugim zemljama u regiji, što nije najsretnija okolnost za razvoj odnosa sa Beogradom. Došlo je do niza susreta na izrazito visokoj razini. Predsjednica Kosova je nedavno bila u službenoj posjeti kod predsjednika Josipovića. Gospođa Pusić je netom bila na međunarodnoj konferenciji na Kosovu. Postoje stalni kontakti na razini vlada dvije zemlje. Ministri s Kosova su vrlo često u Hrvatskoj - i u službenim i u neslužbenim posjetama. Zagrebu je, naravno, jasno da Beograd na to gleda sa određenim podozrenjem. To je posebno neugodno zbog toga što se podudara sa hibernacijom odnosa između Zagreba i Beograda. Međutim, ne radi se niti o izazivanju, niti o nekoj sustavno i namjerno vođenoj hrvatskoj politici. Hrvatska je priznala Kosovo zajedno sa nekim srednjoevropskim zemaljama i članicama NATO pakta i ona sasvim sigurno zbog svoga međunarodnog položaja ne može tu praviti nikakve ustupke. Međutim, čini mi se da je zahvaljujući nekim vrsnim diplomatskim profesionalcima na obe strane ta napetost, koja je u početku bila vezana uz hrvatsko priznanje Kosova, danas uglavnom prevladana.

Aleksandar Popov: Ako pratite izjave naših zvaničnika i našu štampu, videćete da odnos naših suseda prema Kosovu nije u fokusu. Nakon velikih potresa i zahlađenja odnosa Srbije sa svim okolnim zemljama koje su priznale nezavisnost Kosova, predsednik Tadić je u proleće 2010.godine, nakon onog susreta bez kravata sa predsjednikom Josipovićem, najavio novu regionalna politiku Srbije koja je polazila od toga da nesporazume ostavimo iza nas i otvorimo novu perspektivu međusobnih odnosa.

Omer Karabeg: Mislite li vi da je ova nova vlast prihvatila Tadićevu politiku da se ne treba obazirati na to ko ima kakve odnose sa Kosovom?

Aleksandar Popov: Stiče se utisak da je nova garnitura veoma oprezna. Meni se sviđa način na koji novi ministar spoljnih poslova Mrkić postavlja stvari. U njegovim istupima nema nervoze i vatrenosti, on gleda da stvari postavi u realne okvire. Imam utisak da nova vladajuća garnitura nastoji da odnos suseda prema Kosovu ne bude žarište sporova u regionu. Pri tome, razume se da bi neki potezi ekstremnijeg karaktera izazvali reakcije u Beogradu, ali ovo što se do sada dešavalo i dešava nije bilo povod za takve reakcije.

Omer Karabeg: Koliko su dobri odnosi između Beograda i Zagreba ključni za stabilnost regiona? Da li bi ovo zahlađenje, ukoliko potraje, moglo dovesti do pogoršanja situacije u celom regionu?

Davor Gjenero: Naravno da se odnosi Zagreba i Beograda preslikavaju na cijelu regiju, iako sam ja vrlo nesklon prema bilo kakvom definiranju tih odnosa kao osovinskih, kao važnijih od odnosa drugih zemalja u regiji. Sve zemlje u regiji moraju biti ravnopravne bez obzira na njihovu ekonomsku i političku snagu i veličinu. Međutim, jasno je da napeti odnosi između Srbije i Hrvatske imaju utjecaj prije svega na Bosnu i Hercegovinu, a onda i na ostale zemlje u regiji.

Aleksandar Popov: Odnosi Beograda i Zagreba sigurno imaju uticaja na ukupne odnose u regionu, ali se slažem sa gospodinom Gjenerom da sve zemlje regiona moraju biti ravnopravne. Ja bih, međutim, ukazao na jedan problem koji će se pojaviti sredinom iduće godine kada Hrvatska postane članica Evropske unije. Hrvatska će tada morati da primenjuje stroga pravila Evropske unije, tako da se može desiti da u nekim slučajevima dođe do restrikcije odnosa između nje i zemalja regiona koje nisu članice Unije. Šta bi se desilo, na primer, ako Evropska unija ukine takozvani beli Šengen zbog lažnih azilanata, a takvih zahteva već ima. U tom slučaju građani Srbije, Bosne i Hercegovine i Crne Gore ne bi mogli putovati u Hrvatsku bez viza. Zato je Igmanska inicijativa, koja okuplja više od 140 nevladinih organizacija iz regiona, pokrenula akciju da se na Zapadnom Balkanu primeni model saradnje nordijskih zemalja. Tamo imamo zemlje, kao što su Švedska, Finska i Danska, koje su u Evropskoj uniji, kao i one koje nisu, kao što su Norveška i Island. Oni su uspostavili model saradnje koji je omogućio da to područje bude otvoreno za cirkulaciju radne snage i studenata, kao i za sve oblike razmene ekonomskih i kulturnih dobara.

Davor Gjenero:Meni se čini važnim upozorenje gospodina Popova na situaciju koja će nastatiti nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju. Hrvatska i Srbija morale bi prije toga uraditi ono što su uradile Hrvatska i Slovenija prije slovenačkog pristupanja Uniji. Neposredno prije toga Hrvatska i Slovenija su omekšale međusobnu granicu i stvoren je režim koji je Hrvatskoj omogućio da njena granica sa Europskom unijom ne bude pretvrda i ne bude nepodnošljiva za njene građane. Hrvatska i Srbija su već odavno trebale početi rješavati taj problem, ali još uvijek nije kasno. Još ima dovoljno vremena da se ta granica omekša i da to postane dio onoga što Hrvatska sa sobom nosi u Europsku uniju.

Omer Karabeg: Kada je reč o susretu Josipović-Nikolić, ko bi trebalo da učini prvi korak?

Aleksandar Popov: Teško je to sada reći. Mislim da će tu u svakom slučaju morati da se pojavi neko kao medijator, makar i iza zavese, pa da se to desi čak i onda kada se ne očekuje, kao što je bilo sa susretom Josipović-Tadić u Opatiji. Inače, susret Nikolić-Josipović će verovatno morati da bude na neutralnom terenu da bi se prevazišle psihološke barijere kod oba predsednika koji moraju da vode računa kako će njihovi potezi odjeknuti u domaćoj javnosti. Teško je sada reći ko treba da učini prvi korak. Za sada je predsednik Josipović poprilično tvrd u zahtevu da predsedik Nikolić pokaže neki znak dobre volje u odnosu na izjave koje je dao na početku svog mandata. Mislim da bi Brisel mogao tu da odigra određenu ulogu i da pripremi teren da se taj susret ipak desi. Njihov susret se ne može odlagati u nedogled zato što je jedan predsednik ovakav, a drugi onakav. Mi nemamo sve vreme ovog sveta na raspolaganju. U svakom slučaju intenziviranje saradnje ministarstava inostranih poslova i izvrših vlasti biće dobra priprema za taj susret.

Davor Gjenero: Nedavno je bio sprovod gospodinu Špremu predsjedniku hrvatskog parlamenta. Na taj sprovod je došao profesor Žarko Korać, čovjek na koga se u Hrvatskoj uvijek gledalo sa velikim poštovanjem i svojevrsnim prijateljstvom. Međutim, čini mi se da je propuštena prilika da se započne s nekakvim parlamentarnim dijalogom na visokoj razini jer je tom prilikom mogao u Zagreb doputovati i predsjednik parlamenta Srbije. Slažem se da je retorika predsjednika Josipovića dosta tvrda kada je riječ o komunikaciji sa Beogradom, ali je isto tako i činjenica da s druge strane nije bilo želje da se učini neki simbolični gest dobre volje. Očito je da će nam trebati malo pomoći naših prijatelja. Ako slušate što u kuloarima govori američka diplomacija, onda vam je to otprilike ovakva poruka - vrijeme je da počnete kolege iz Srbije intenzivnije pozivati u Hrvatsku. Dobro je da dolaze u zemlju koja je u NATO savezu i pred ulaskom u Europsku uniju. Ako će biti više tu - biće manje u Rusiji.

Omer Karabeg: Očekujete li da bi do kraja godine ipak moglo doći do susreta Nikolić-Josipović ili to treba očekivati tek u 2013.godini?

Aleksandar Popov: Sasvim je moguće da se to desi do kraja godine. Verujem da će biti i malo podsticaja sa strane da ta stvar krene. Ako ne bude susreta do kraja godine, verujem da će do njega sigurno doći već početkom iduće godine.

Davor Gjenero: Siguran sam da će do kraja godine doći do službene posjete Hrvatskoj ili gospodina Mrkića ili gospodina Dačića. Pretpostavljam da će se susresti i predsjednici, ali negdje na neutralnom terenu u okviru nekog multilateralnog događaja. To je mnogo vjerojatnije nego službena ili radna posjeta jednog ili drugog.