U najnovijem Mostu Radija Slobodna Evropa razgovaralo se o tome zašto je Mostar dvije decenije nakon završetka rata u Bosni i Hercegovini još uvijek nacionalno podijeljen grad. Sagovornici su bili dvojica aktivista mostarskih nevladinih organizacija - Marin Bago, predsjednik Future, udruge za unapređenje kvaliteta života, i Husein Oručević, član Omladinskog kulturnog centra Abrašević. Bilo je riječi o tome da li istočni i zapadni Mostar i danas i razdvaja ona ista linija koja je Hrvate i Bošnjake dijelila za vrijeme rata, koliko je onih koji prelaze iz jednog dijela grada u drugi, zašto se hrvatski političari zalažu da Mostar bude hrvatski stolni grad, a bošnjacki traže da on bude podijeljen na hrvatske i bošnjačke opštine, zašto su mostarski Srbi najveći gubitnici, zašto u Mostaru već osam godina nema izbora za gradske organe vlasti, kao i o tome zbog čega se ne spovodi odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine o izborima u Mostaru.
Omer Karabeg: Građani Mostara, koji su se nekada ponosili mulikulturalnošću svoga grada, već dvadeset godina žive odvojeno - Bošnjaci u istočnom dijelu grada, a Hrvati u zapadnom. Može li se reći da ta dva dijela grada razdvaja nekadašnja glavna mostarska ulica Bulevar kojom je u ratu išla linija razgraničenja?
Husein Oručević: To je bila crta razgraničenja devedestih godina. Danas nema fizičkih prepreka da se pređe iz jednog dijela grada u drugi, ali ta linija postoji negdje duboko u glavama ljudi. Međutim, sve češće susrećem mlade ljude kojima ta linija ne predstavlja ništa. Oni sve više odbacuju podjelu koja je uspostavljena devedesetih godina.
Omer Karabeg: Jedan građanin Mostara nedavno je ovako opisao situaciju u svom gradu: “Nema fizičke granice, ali i oni i mi dobro znamo gdje je granica”.
Marin Bago: Ne bih se složio s tim. U Mostaru postoje dvije vrste ljudi - oni koji idu na obje strane i oni koji se zadržavaju samo na jednoj strani. Prelazak iz jednog dijela grada u drugi, komunikacija, druženje, poslovanje sa onom drugom stranom - to je isključivo stvar osobnog izbora. Kada biste obišli sva privatna poduzeća u Mostaru, mislim da ne biste znali u kojem se dijelu grada nalazite. Mostar se, nažalost, u medijima predstavlja u crno-bijelim slikama. Otiđite u gradski park - tamo ćete naći djecu svih nacija, strance, čuti ćete razne jezike koje se govore u regionu, ali toga nema u medijima. Podjele su posljedica politike koja se već 20 godina vodi u Mostaru i koja nam onemogućava normalni život. Zar nije apsurdno da mi evo već osam godine nemamo izbore?
Omer Karabeg: Da li je više onih koji prelaze iz jednog u drugi dio grada ili onih koji su se ograničili samo na svoj dio grada - sjede isključivo u svojim kafićima, kupuju u svojim prodavnicama, druže se sa pripadnicima svoje nacije?
Husein Oručević: Nema osobe u Mostaru koja nije makar malo opipala drugu stranu. Nema osobe u koja nema potrebu da zbog nečega pređe u drugi dio grada. Da li se to radi svakodnevno - mislim da ne. Da li se to radi često - mislim da ne. Mogu se složiti sa kolegom Bagom da je ono je što danas vidimo u gradskom parku susret Mostaraca, tamo dolaze majke s djecom različitih nacija koje žele da njihova djeca žive u javnom prostoru, da se druže.
Omer Karabeg: Gospodine Bago, rekli se da se Mostarci dijele na one koji prelaze u drugi dio grada i one koji ne prelaze. Koji su ti koji stalno prelaze liniju razdvajanja, koji komuniciraju sa ljudima iz drugog dijela grada, a koji su ti koji se ograničavaju na svoj dio grada?
Marin Bago: Ljudi koji imaju svoje vlastite biznise moraju se kretati po cijelom gradu da bi završili svoje poslove. Ima građana koji žele iskoristiti sve resurse koje ovaj grad nudi, a ima i onih koji se povlače u svoje kvartove i izbjegavaju komunikaciju. U posljednje vrijeme u Mostaru ima kulturnih događaja više nego ikad. Ima ljudi koji su redovni posjetioci kulturnih priredbi, bez obzira u kom dijelu grada se one događaju, a ima i onih koje to ne interesira. U poslednje vrijeme u medijima se mnogo govorilo o jednoj anketi koja je pokazala da mnogo mladih Mostaraca nikada nije bilo na Starom mostu. Mnogi su se zgražavali nad tim podatkom, a mi smo pitali te mlade ljude - da li su ikada napustili svoj dio grada. Odgovor je bio da nisu. To su mladi koji nemaju zaposlenje, koji se isključivo kreću po svojim kvartovima, koji su izgubili nadu da im život može donijeti neku promjenu na bolje.
S druge strane, postoje ljudi koji zaista konzumiraju sve sadržaje koji im Mostar nudi, a kojih, to tvrdim, ima više nego u mnogim drugim gradovima u regionu. Odnosi među građanima su daleko bolji nego među političarima zbog kojih se u medijima često stvara ružna slika o našem gradu.
Otomanski muzej
Omer Karabeg: Da li se istočni i zapadni dio grada razvijaju kao odvojene cjeline? Svaki dio grada ima svoju elektroprivredu, svog mobilnog operatera, svoju autobusku stanicu, svoj univerzitet odnosno sveučilište, svoje škole, svoje pozorište i kazalište, svoje bolnice i svoje sportske klubove.
Husein Oručević: Sve to što ste pobrojali postoji i još više od toga. Međutim, u posljednje vrijeme uočavamo da kulturne ustanove, kao na primjer Narodno pozorište i Hrvatsko narodno kazalište, rade zajedničke projekte u kojima igraju glumci i jedne i druge pozorišne kuće. Evropska unija podržava takvu saradnju gdje se ljudi i istočnog i zapadnog dijela građa susreću, sarađuju, ostvaruju zajedničke projekte. Međutim, mene plaši sve veća razlika u arhitekturi između jednog i drugog dijela grada. Ulica Maršala Tita, koja je danas glavna ulica u istočnom Mostaru, u ratu je bila poptuno srušena. Obnovljeno je vrlo malo objekata, uglavnom onih koji su nastali u Otomanskom carstvu. Revitalizira se osmanska arhitektura. To su zaista lijepi i istorijski značajni objekti, ali bojim se da taj dio grada počinje funkcionirati kao muzej, da se on na izvjestan način umrtvljuje. Osim turizma, koji je ograničen na određene mjesece u godini, tamo nema ničeg drugog.
Što se tiče zapadnog Mostara on je svojevremeno građen kao spavaonica za Titovu industrijalizaciju koja je uzela maha 50-tih, 60-tih i 70-tih godina 20. stoljeća. Tamo su bile spavaonice za radničku klasu Sokola i Aluminijumskog kombinata, tvornica koje su sada na koljenima. Krajem prošlog i početkom ovog vijeka arhitektura Mostara pretrpjela je s jedne strane barbarsko rušenje tokom rata, a s druge strane nakon rata nije izgrađeno ništa što bi uljepšalo izgled grada. Tržni centri koji su izgrađeni sigurno ne spadaju u takvu vrstu arhitekture.
Marin Bago: Zapadni i istočni Mostar se razvijaju kao odvojene cjeline prije svega iz slijedećeg razloga. Po statutu grada, koji je pao na Ustavnom sudu, Mostar je bio podijeljen na šest izbornih jedinica. Tri izborne jedinice su bile na lijevoj, a tri na desnoj obali. Novac od poreza, rente i ostalih taksi koji se je prikupljao u tim izbornim jedinicama u njima se je i trošio. Lijeva obala, koja je više u ratu porušena i gdje su zahtjevi za intervencijama bili veći, imala je manje prihoda i zato se tamo manje gradilo. Desna je imala više prihoda, pa se tamo više i gradilo. Jedinstveno uptavljanje gradom zahtijeva i i jedinstvene finansije što sada nije slučaj. Zato je potrebno sprovesti odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine koja nalaže da se izborne jedinice organizuju po principu jedan čovjek - jedan glas. Problem je što se nitko ne želi odreći upravljanja svojim dijelom financija i to je ono što u biti Mostar čini podijeljenim gradom.
Omer Karabeg: Da li su političari najveći krivci za to što se Mostar nije promijenio za ovih dvadeset godina, otkako je završen rat, i što je i dalje onakav kakav je izašao iz rata - podijeljen grad.
Husein Oručević: Krajem devedesetih godina i početkom ovog stoljeća SDA se zalagala za jedinstven Mostar. Poslije je došlo do promjene, pa je sada HDZ za jedinstven Mostar, a SDA za podijeljen grad, odnosno za povratak općinama na koje je nekada Mostar bio podijeljen. Dakle, na tri bošnjačke i tri hrvatske općine i distrikt u središnjem dijelu grada oko Bulevara. S druge strane, HDZ nikada nije odustao od ideje da Mostar bude hrvatski stolni grad. Ja mislim da je na početku ovog mirnodopskog perioda najveću pažnju trebalo posvetiti obnovi onoga što je u ratu bilo pozrušeno. Međutim, prve zgrade na Bulevaru, dakle na ratnoj liniji razgraničenja, počele su se obnavljati tek šest ili sedam godina nakon posljednjeg ispaljenog metka.
Šta to znači? To znači da ni bošnjački, ni hrvatski političari nisu željeli da se najprije obnovi Bulevar u kome se uglavnom nalaze stambeni objekti, pa da se ljudi u njih vrate. Sedam godina nakon rata Bulevar uopće nije bio osvijetljen, nego je to bila zona mraka i mjesto gdje si svake noći mogao izgubiti život. Zato se toliko godina i nije prelazilo iz jednog dijela grada u drugi. Umjesto da Bulevar, gdje je tokom rata bila crta razdvajanja, bude pretvoren u mjesto susreta na kome će se ujediniti grad, tu ulogu je trebao da odigra Stari most, što je bila pogrešna odluka. Ako smo htjeli ujediniti grad, mi smo prvo trebali izgraditi mostove na suhom, mostove koji bi spojili dva društva podijeljena ratom. Trebalo je, znači, odmah obnoviti prostore koji su bili uništeni u ratu, osvijetliti grad, učiniti ga sigurnijim. Stari most je dakako simbol i ja znam da će mnogi Mostarci slušajući ovo reći - zašto su nam za ponovno ujedinjenje potrebni nekakvi drugačiji mostovi kada imamo Stari most. Ali ja mislim da je most ujedinjenja trebao biti Bulevar, koji je danas pretvoren u brzu magistralu. Danas se tom središnjom gradskom saobraćajnicom vozi preko 100 kilometara na sat i po danu i po noći. To je vrlo opasna ulica. Prelazak je rizičan, jer nema podzemnih prolaza. Tako je nekadašnja crta razgraničenja ponovo postala prepreka.
Osam godina bez gradskih izbora
Omer Karabeg: Gospodine Bago, kako vi gledate na ideju HDZ-a da Mostar bude hrvatski stolni grad?
Marin Bago: Jedno je što se emotivno govori na skupovima, a drugo je što se kaže u političkim razgovorima. HDZ sada ima politiku zajedničkog grada. U ovom trenutku je ključno pitanje da li će se provesti odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine da se mora glasati po principu jedan čovjek-jedan glas. To se mora riješiti u Parlamentu BiH. Ne mogu to riješiti Mostarci. Kakva je to zemlja gdje se na provođenje odluke Ustavnog suda čeka nekoliko godina? Na tom pitanju Bosna i Hercegovina pada kao država, a Mostar je samo posljedica. Nažalost, mnoge političke stranke, mnogi mediji, pa i mnoge nevladine organizacije bave se pričom kako organizirati grad. To nije glavni problem. Najvažnije je da se održe izbori za gradske organe, a ljudi koji pobjede na izborima imat će toliko problema - infrastrukturalnih, urbanističkih, kulturnih, sportskih da im neće padati na pamet da se bave time kako organizirati grad.
Omer Karabeg: Gospodine Oručeviću, mislite li i vi da je ključna stvar sprovođenje odluke Ustavnog suda?
Husein Oručević: Ovdje se nikada nisu poštovale institucije. Bošnjački i hrvatski političari uglavnom su se dogovarali u restoranima i kafanama, daleko od Gradskog vijeća i kabineta gradonačelnika. Sve je puno važnije od mjesta gdje sjedi gradonačelnik, sve je puno važnije od našeg mostarskog parlamenta, kojeg mi nazivamo Gradskim vijećem. Ovdje su najvažnije nacija i politička partija, a institucije se preskaču.
Ko navija za Hrvatsku, a ko za BiH?
Omer Karabeg: Mi ovdje uglavnom govorimo o istočnom i zapadnom Mostaru, uslovno rečeno o hrvatskom i bošnjačkom dijelu grada, a šta je sa Srbima, kakva je njihova uloga u poslijeratnom Mostaru? Oni su prije rata činili značajan dio mostarskog stanovništva.
Marin Bago: Mislim da su mostarski Srbi najveći gubitnici rata. Nisu razvijali političke strukture koji će raditi u njihovom interesu. Podsjetio bih da je odmah poslije rata - mnogo ljudi to ne zna - struktura gradske vlasti bila slijedeća: gradonačelnik je bio iz jednog naroda, dogradonačelnik je morao biti iz drugog, a predsjednik Gradskog vijeća iz trećeg. U Gradskom vijeću je bilo deset Hrvata, deset Bošnjaka, deset Srba i pet ostalih. Poslije je došlo do miješanja Visokog predstavnika Ešdauna i promjene statuta grada, ali Srbi su i tada imali priliku da učestvuju u političkom životu Mostara. Nakon toga kao da je ispod žita napravljen dogovor da Srbi u Federaciji Bosne i Hercegovini budu takozvani federalni Srbi, pa je tako bilo i u Mostaru. HDZ je predložio svoje Srbe, SDA svoje, pa su Srbi izgubili svoj legitimitet, odnosno ostali su bez svoje političke i društvene strukture. Prema, tome sigurno je da su Srbi najveći gubitnici - ne samo u Mostaru nego i u Hercegovini.
Omer Karabeg: Mislite li i vi, gospodine Oručeviću da su Srbi najveći ratni gubitnici u Mostaru.
Husein Oručević: Apsolutno. To se vidi na svakom koraku, ne samo sa stanovišta onoga što je Mostar nekada bio nego i šta bi trebao da bude. Mostarski Srbi, koji su raseljeni po Beogradu, Trebinju i drugim gradovima, pamte onaj Mostar koji smo mi možda i zaboravili zato što predugo živimo u ovom poslijeratnom Mostaru. Oni i danas za sebe kažu da su Mostarci i time se ponose.
Omer Karabeg: Poznato je da ljudi iz zapadnog dijela Mostara uglavnom navijaju za reprezentaciju Hrvatske, a oni iz istočnog za BiH. Međutim, dešavalo se da kada Hrvatska igra sa nekom stranom zemljom, istočni Mostar navija za protivnika Hrvatske, a kada BiH igra sa nekom drugom zemljom, onda zapadni Mostar navija za protivnika BiH. Da li je to i sada tako?
Husein Oručević: Morao bih da prođem po kafićima u kojima se gledaju utakmice i da to provjerim. Ne mogu reći da je u globalu tako, pošto ima dosta ljudi i na zapadnoj i na istočnoj obali koji čine upravo suprotno. Znam puno ljudi iz, da tako kažem, hrvatskog Mostara koji navijaju za BiH. Istina, kada se radi o direktnom susretu između BiH i Hrvatske oni navijaju za Hrvatsku, ali u drugim slučajevima navijaju za reprezentaciju BiH.
Takođe sam se uvjerio da kada Hrvatska igra na evropskom ili svjetskom prvenstvu, na kome nema BiH, onda dosta ljudi iz istočnog Mostara navija za Hrvatsku. Toga o čemu vi govorite više je bilo u prošlosti. Sjetimo se samo incidenata prije desetak godina nakon utakmice Hrvatska-Brazil ili situacije kada je istočni Mostar bio prepun turskih zastava u trenutku kada je Turska igrala protiv Hrvatske. Dakle bilo je i jednog i drugog, ali činjenica je da je tih, da tako kažem, fudbalskih tenzija manje nego što ih je bilo prije sedam, osam ili deset godina.
Evropska prestonica kulture
Omer Karabeg: Da li se može reći da Mostar na neki način dijeli sudbinu Bosne i Hercegovine, pa dokle god je ona podijeljena i Mostar će biti takav?
Marin Bago: Nekad mislim da Mostar dijeli sudbinu BiH, a nekada ne. Postoje dijelovi Bosne i Hercegovina u kojima je multietničnost izgubljena, ali Mostar nije takav slučaj. Šta će na kraju pobijediti, hoće li priča o Mostaru biti priča sa pozitivnim završetkom ili ne - ne znam. Ali znam da Mostar trenutno ima oko 24.000 studenata, što ga čini pravim studentskim gradom. Svaki četvrti stanovnik je student i dokle god bude tako - ovaj grad će imati perspektivu. A ovo što se sada radi - radi se u interesu uskih političkih i stranačkih interesa, a ne u interesu građana.
Svako malo slušamo u medijima kako ovaj želi ovakav Mostar, a onaj onakav, ali nama građanima Mostara nikako da objasne u čemu je problem. I to je ono što frustrira Mostarce. Mnogi stanovnoci zapadnog i istočnog Mostara imaju probleme u međusobnim odnosima, ali ih rješavaju tako što se dogovaraju, udružuju i prave zajedničke projekte, a ovo što sada rade političari je zaista retrogradno. Odnosi među političkim strankama daleko su ispod nivoa odnosa koje imaju građani. Ipak mislim da političari vrlo dobro znaju da bi bilo jako loše da se ove godine u Mostaru ne održe lokalni izbori. Građani Mostara neće se baš tako lako pomiriti da još četiri godine nemaju gradski vlast izabranu na izborima - to je neprihvatljivo. Ako ne bude izbora, to će značiti da imamo političke strukture koje ne poštuju odluke Ustavnog suda i morat ćemo se onda svi skupa upitati - kome te političke strukture uopće trebaju.
Husein Oručević: Teza da Mostar dijeli sudbinu Bosne i Hercegovine je stereotip koji bi trebalo prevazići. Ne bih se, međutim, složio sa gospodinom Bagom da političke strukture treba uzimati tako ozbiljno. One su, dakako kočnica, ali mislim da se i u društvu i u kulturi Mostara dešavaju izuzetni pomaci. Zato bih ovu našu priču o Mostaru završio optimistički - nadam se da će sa ovakvim kulturnjacima, koji rade zaista fantastične stvari, Mostar jednog dana biti evropska prestonica kulture. Preskočićemo političare i pokazati im da Mostar može biti drugačiji.