U najnovijem Mostu Radija Slobodna Evropa razgovaralo o sukobu između dve najjače političke licnosti u Crnoj Gori - premijera Mila Đukanovića i predsednika crnogorskog parlamenta Ranka Krivokapića.
Sagovornici su bili Daliborka Uljarević, direktorka Centra za građansko obrazovanje iz Podgorice, i Rade Bojović, predsednik Izvršnog odbora političkog kluba Pravedna Crna Gora.
Bilo je reči o tome zašto puca dugogodišnji savez između Đukanovića i Krivokapića, da li su članovi Socijademokratske partije, čiji je lider Krivokapić, spremni da se odreknu brojnih privilegija koje im donosi učešće u vlasti, šta znači Đukanovićev poziv srpskim partijama u Crnoj Gori da uđu u vladu, zašto je odnos prema Srpskoj pravoslavnoj crkvi i mitropolitu Amfilohiju kamen spoticanja u odnosima Đukanovića i Krivokapića, kakva je uloga Beograda u ovom sukobu, da li Brisel i Vašington vide u Krivokapiću Đukanovićevog naslednika, da li će doći do defintivnog raskida i da li u tom slučaju Krivokapić ima ikakve šanse da iz sukoba sa Đukanovićem izađe kao pobednik.
Omer Karabeg: Zašto poslednjih meseci puca deceniju i po dugi savez između Mila Đukanovića i Ranka Krivokapića?
Đukanović i Krivokapić u ovom trenutku imaju različite ambicije i poglede na to kako bi trebalo da se razvija Crna Gora.
Daliborka Uljarević: Vladajuće stranke - Demokratska partija socijalista i Socijaldemokratska partija - došle u fazu kada su njihove međusobne razlike postale bitnije od onoga što ih je spaja. Đukanović i Krivokapić, koji su do sada u kritičnim trenucima presudno uticali da se održi koalicija, u ovom trenutku, po mom dubokom uvjerenju, imaju različite ambicije i poglede na to kako bi trebalo da se razvija Crna Gora. Moj je utisak da gospodin Krivokapić daleko bolje razumije potrebu da se vladajuća koalicija otvara prema neistomišljenicim i da sa njima uspostavlja dijaloški, a ne suparnički i osvetnički odnos, kao i da mnogo bolje razumije poruke koje stižu iz Evropske unije. Međutim, i pored tih razlika, koje postaju sve veće i koje se posebno očituju na lokalnom nivou, još uvijek postoji važno vezivno tkivo koje drži na okupu ovu koaliciju, a to je odnos prema NATO savezu, odnosno podrška nastojanju da Crna Gora uđe u NATO pakt.
Rade Bojović: Krupna politička pitanja koja su suštinski vezivala te dvije stranke su iza nas.Glavni razlozi zbog kojih je devedesetih godina ta koalicija formirana bili su otpor Miloševićevom režimu i promocija evroatlanske politike u Crnoj Gori, odnosno zalaganje za evroatlanske integracije. Kasnije je postojao još jedan veliki politički motiv - a to je obnova crnogorske državnosti. Međutim, te velike teme koje su predstavljale vezivno tkivo između te dvije partije, pripadaju prošlosti i danas se ove dvije političke partije sve više udaljavaju jedna od druge. One su sada nevoljni koalicioni partneri.
Omer Karabeg: Članovi Socijademokratske partije imaju brojne privilegije zahvaljujući koaliciji sa Đukanovićevom strankom. To su vrlo unosna mesta u državnoj upravi i javnim preduzećima. Mislite li da su oni spremni da se lako odreknu svega toga?
Daliborka Uljarević: Ne mislim da Socijaldemokratska partija sada govori jednim glasom. Otkako je sukob između dvije partije počeo da se intenzivira iz SDP-a stižu vrlo različite poruke i one zavise od toga koliko ko od funkcionera ima interesa, prije svega ličnog, da ostane u vlasti. Pred Rankom Krivokapićem je izazov da konsoliduje partiju i da obezbijedi jedinstven pristup.
Privilegije koji donosi vlast su posljednja linija odbrane tog političkog savezništva.
Rade Bojović: Nema dileme oko toga da im nije lako da se odreknu mjesta koja imaju. Privilegije koji donosi vlast su posljednja linija odbrane tog političkog savezništva. Očigledno je će zbog toga vladajuća koalicija potrajati još neko vrijeme. Privatni i stranački interesi. koji proizilaze iz vlasti, su nešto što će predstavljati snažnu smetnju da se unutar Socijaldemokratske partije obezbijedi onaj nivo jedinstva koji će omogućiti relativno lako napuštanje koalicije sa Demokratskom partijom socijalista. To za SDP neće biti lako. To je njihova slaba tačka i pitanje je može li ta partija ostati cijela nakon raskida sa Đukanoćevom strankom. S druge strane, teško je sada napustiti politički pravac koji u najvećoj mogućoj mjeri javno gura gospodin Krivokapić - mnogo više nego njegovi funkcioneri.
Omer Karabeg: Kako tumačite Đukanovićev poziv srpskim partijama u Crnoj Gori, sa kojima je bio u dugogodišnjem sukobu, da uđu u vlast?
Daliborka Uljarević
Daliborka Uljarević: Đukanović se nalazi u teškoj poziciji. Smanjuje mu se politički prostor i sve ovo što radi Socijaldemokratska partija, prije svega Ranko Krivokapić, svakako nije prijatno za njega i njegovu partiju, niti je takva situacija dugoročno održiva. Zato je logično što Đukanović pokušava da nađe nove partnere, ali ja mislim da ponovno oživljavanje priče o nacionalnom identitetu i koaliranje sa nekim samo po tom osnovu nije dobar izbor. Htjela bih da podsjetim da je Đukanović mnogo puta ranije pravio vrlo velike i uspješne zaokrete koji bi i snažnije političare znali izbaciti sa tračnica. Ono što je te zaokrete činilo uspješnim je neka vrsta modernosti. Oni su bili izraz hrabrosti, počevši od suprostavljanja njegovom političkom ocu Slobodanu Miloševiću, preko zalaganja za nezavisnost Crne Gore, do otvaranja priče o evropskim i NATO integracijama. Sada imamo jedan vrlo konzervativan zaokret koji karakteriše vraćanja na identitetska pitanja i približavanje Srpskoj pravoslavnoj crkvi.
Gospodin Đukanović nikada nije bio političar ideja i uvjerenja već političar koji je u fokusu imao prije svega vlast.
Rade Bojović: Gospodin Đukanović nikada nije bio političar ideja i uvjerenja već političar koji je u fokusu imao prije svega vlast. On je realpolitičar koji nikada nije držao do ideologije, već je gledao da opstane na vlasti, da ta vlast traje što duže i da on lično i partija koju predstavlja uživaju sve moguće benefite. Đukanovića partija je kamelonska stranka i to se potvrđuje svih ovih 25 godina njene vlasti. Devedesetih godina ta stranka je bila dio Miloševićeve ratne i hegemonističke politike, nakon toga je bila Miloševićev protivnik pošto je prihvatila sve one političke ideje koje su izvorno bile autorski proizvod crnogorske suverenističke opozicije sa početka devedesetih godina. Đukanovićeva stranka nije politička partija u klasičnom smislu te reči i to će se pokazati onog trenutka kada izgubi vlast. Tada će ta partija imati strašan problem da opstane kao stranka i da kao opozicija participira u crnogorskom političkom životu. Sada su na dnevnom redu teme koje suštinski demontiraju tu stranku i zato je Đukanoviću i DPS-u smanjen manevarski prostor, jer oni ne mogu da ponude ništa novo kada je u pitanju demokratija i demontiranje crnogorske partitokratije, kada je u pitanju vladavina zakona i slobodna i demonopolizovana tržišna ekonomija. Demokratska partija socijalista ne može da napravi reformske iskorake u tom pravcu, jer bi onda sjekla granu na kojoj sjedi. Zato oni sada panično traže nove saveznike pa makar i na onom polu koji je potpuno politički neupotrebljiv.
Omer Karabeg: Čini se da je trenutno najveći problem u odnosima između Đukanovića i Krivokapića odnos prema Srpskoj pravoslavnoj crkvi i mitroplitu Amfilohiju. Đukanović pruža ruku Amfilohiju, a Krivokapić to oštro kritikuje.
Za DPS su podjednako korisni i mitropolit SPC Amfilohije i mitropolit CPC Mihajlo, s tim što u ovom trenutku vrlo realno procjenjuju da mogu imati više koristi od Amfilohija.
Daliborka Uljarević: Kameleonstvo Đukanovića i DPS-a, o kome je govorio gospodin Bojović, odslikava se i u njihovom odnosu prema crkvi. Podsjetiću vas da smo u jednom trenutku imali grupu DPS-ovih visokih zvaničnika i ministara na skupu Srpske pravoslavne crkve, a istog dana zvaničnike i ministre te iste partije na skupu Crnogorske pravoslavne crkve. Znači, ta partija nema nikakvu vrstu religije osim vjere u sopstvenu vlast i u tom pogledu za njih su podjednako korisni i mitropolit Srpske pravoslavne crkve Amfilohije i mitropolit Crnogorske pravoslavne crkve Mihajlo s tim što u ovom trenutku vrlo realno procjenjuju da mogu imati više koristi od Amfilohija, pa njemu više pažnje posvećuju. Riječ je o brutalnoj realpolitici koja traži saveznike svugdje gdje može da ih nađe - i u uglednim društvenim strukturama, i među kontroverznim biznismenima, i u crkvenim strukturama. Za Demokratsku partiju socijalista apsolutno nije važno ko su oni. Važno je da donose izvjestan broj glasova što će im obezbijediti još koju godinu opstanka na vlasti.
Rade Bojović
Rade Bojović: Ima neke simbolike u obnavljanju veza između gospodina Đukanovića i mitropolita Amfilohija. Njih dvojica su jedine dvije javne ličnosti koje u kontinuitetu opstaju na političkoj sceni Crne Gore već 25 godina. Oni su zajednički počeli svoje političke karijere. Namjerno kažem političke, jer je gospodin Amfilohije Radović, od trenutka kada je ustoličen za mitropolita, faktički postao politički prvoborac velikosrpske ideologije u Crnoj Gori i napravio je od Srpske pravoslavne crkve neku vrstu političke organizacije. To je početkom devedesetih godina radio u savezništvu sa Đukanovićevom partijom i, evo, to savezništvo je nakon svih turbulencija, međusobnih neslaganja i konflikata ponovo obnovljeno. Gospodin Ranko Krivokapić baštini potpuno drugačije političke ideje. On i njegova stranka su od osnivanja SDP-a do danas u konfrontaciji sa politikom Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori. Oni traže rješavanje statusa Crnogorske pravoslavne crkve i, s obzirom da tvrdo istrajavaju na svojim stavovima, ne mogu biti dio ovog novog političkog deal-a između Đukanovića i mitropolita Amfilohija.
Omer Karabeg: Ima li Beograd ikakvu ulogu u sukobu između Đukanovića i Krivokapića?
Daliborka Uljarević: Stranka koja je na vlasti u Srbiji i stranka koja je na vlasti u Crnoj Gori, dakle Demokratska partija socijalista i Srpska napredna stranka, nemaju nikakvih dodirnih tačaka kada se uporede njihovi partijski programi. Radi se o realpolitičkom prijateljstvu i saradnji koja pomaže objema strankama. A vidjećemo da li će od toga imati ikakve koristi građani Crne Gore i Srbije, to jeste da li će Beograd naučiti nešto od Crne Gore, koja je u ovom trenutku makar u formalno-pravnom aspektu nekoliko koraka ispred Srbije na putu ka Evropskoj uniji, i da li će Crna Gora naučiti nešto od Srbije u borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala. Mi u Crnoj Gori ništa ne činimo da se izborimo sa onim što je najveći problem ovog društva, a to je sveprisutna korupcija i zarobljenost države u koruptivnim radnjama i u vezama sa organizovanim kriminalom u svakom njenom segmentu.
Dobri Đukanovićevi odnosi sa Beogradom mogu da izazovu određena neslaganja, ali samo kad je riječ o Đukanovićem traženju novih političkih saveznika na crnogorskoj sceni u čemu on ima podršku Beograda.
Rade Bojović: Ne mislim da je Đukanovićev odnos sa Beogradom bitan dio konflikta između Đukanovića i Krivokapića. Uzroci tog sukoba su mnogo više vezani za unutrašnje crnogorske prilike i različitu percepciju budućnosti Crne Gore. Dobri Đukanovićevi odnosi sa Beogradom mogu da izazovu određena neslaganja, ali samo kad je riječ o Đukanovićem traženju novih političkih saveznika na crnogorskoj sceni u čemu on ima podršku Beograda. Tu pada u oči nešto drugo što pokazuje kako istorija umije da bude ironična i cinična. Đukanovića je Beograd dovedo na vlast u Crnoj Gori, a završna faza njegove vladavine - i to je ta istorijska ironija - biće obilježena njegovom odbranom od strane zvaničnog Beograda. Oni koji su danas na vlasti u Beogradu su ideološki i po svom političkom backgroundu isti oni koji su devedesetih godina doveli Đukanovića na vlast, tako da je valjda i prirodno da ga oni štite i podržavaju nastojeći da mu obezbijede političke saveznike u Crnoj Gori na koje oni imaju uticaja.
Omer Karabeg: Mislite li da Zapad na neki način vidi u Krivokapiću naslednika Mila Đukanovića? Vrlo je zanimljivo da je sredinom prošle godine Krivokapić izabran za predsednika parlamentarne skupštine Organizacije za evropsku bezbednost i saradnju, a nedavno mu je u američkom kongresu priređen vrlo srdačan doček.
Niko se izvana neće svim silama truditi da se ova vlast u Crnoj Gori promijeni.
Daliborka Uljarević: Nema dileme da Zapad, a tu prije svega mislim na Evropsku uniju, ima vrlo realnu percepciju onoga što se dešava u Crnoj Gori. Imaju vjerovatno i Sjedinjene Američke države, mada se posljednjih godina sve manje bave Balkanom, pa samim tim i Crnom Gorom. U njihovim izvještajima se sve otvorenije konstatuju propusti koje pravi Đukanovićeva vlada. Čini mi se da se traži pogodan nasljednik u koga bi se uložilo mnogo više nade i političke vjere. Međutim, neće se ovdje ponoviti scenario sa Slobodanom Miloševićem viđen u Srbiji. Niko se izvana neće svim silama truditi da se ova vlast u Crnoj Gori promijeni. Od nas samih zavisi koliku će podršku imati Đukanović - a meni se čini da je ona sve manja i manja - i koliko će dugo opstati na vlasti.
Rade Bojović: Slažem se sa gospođom Uljarević da će razvoj situacije u Crnoj Gori, pa i smjena Mila Đukanovića, prije svega zavisiti od unutrašnjih faktora. Crna Gora ni na koji način nije država koja ugrožava regionalnu stabilnost ili predstavlja neku dramatičnu smetnju zbog koje bi spoljnopolitički faktor i međunarodni centri političke moći odlučili da ulože posebne napore da smijene Đukanovića. To je prepušteno unutrašnjim političkim snagama, ali, s druge strane, činjenica je da je gospodin Krivokapić ojačao svoju spoljnopolitičku poziciju, ako imamo u vidu međunarodnu funkciju na koju je izabran, i da, na prvi pogled, spoljnopolitički bolje stoji od gospodina Đukanovića. Međutim, nije ni gospodin Đukanović bez dobrih veza i bez zasluga za određene političke centre na Zapadu. Ne vjerujem da su ga prekrižili na način da sutra ujutru traže njegovu smjenu, mada njegova spoljnopolitička pozicija ni na koji način nije posebno snažna. Kada se sve sabere i oduzme, mislim da će se Zapad prilagođavati rezultatima izbornih ciklusa u Crnoj Gori. Ukoliko Đukanović i njegova partija počnu da gube izbore, jačaće pozicija Krivokapića i opozicije u Crnoj Gori. Fokus zapadne politike će se preusmjeriti na crnogorsku opoziciju tek onda kada ona bude izgledala dovoljno kredibilno u očima spoljnopolitičkih centara moći.
Omer Karabeg: Krivokapić vrlo često oštro kritikuje Đukanovića, ali njegovi ministri i dalje sede u vladi. Mislite li da će doći do definitivnog raskida i da će Krivokapić izaći iz vladajuće koalicije?
Daliborka Uljarević: To u značajnoj mjeri zavisi od toga u kojoj mjeri će Krivokapić ostvariti kontrolu nad čitavom Socijaldemokratskom partijom koja u ovom trenutku govori različitim glasovima, što se vidi i po učinku njegovih ministara. Ima ministara koji su prosto nevidljivi i koji se ne oglašavaju ni oko ključnih pitanja koja su im u resoru, a ima i onih koji se trude da, makar i na nekom nižem stepenu, pokažu da su drugačiji.
Rade Bojović: Ja bih taj njihov raskid definisao kao neku vrstu puzajućeg razlaza. Nije realno očekivati neki naprasni prekid koji bi se desio preko noći. Mislim da i jedni i drugi u ovom trenutku bježe od parlamentranih izbora - Đukanovićeva partija zato što još uvijek nema zamjenu za SDP, a Krivokapićeva partija daleko je od toga da se dobro pozicionirala na opozicionoj političkoj sceni. Oni će se puzajući i lagano rastajati, a mnogo toga će zavisiti od prestojećih izbora u Podgorici koji po značaju nadilaze lokalne izbore. Ukoliko rezultat tih izbora bude nepovoljan po Đukanovića i DPS, onda nije isključeno da će do raspleta doći na jesen ove godine, a ukoliko Đukanovićeva stranka dobro prođe, može se desiti da Socijaldemokratska partija ućuti i da razlaz sa DPS-om odloži do daljnjeg.
Omer Karabeg: Ako dođe do definitivnog razlaza, da li Krivokapić ima ikakve šanse da zameni Mila Đukanovića, to jeste da dođe na čelo Crne Gore? I ranije su to mnogi pokušavali, ali nisu uspevali i uvek su na kraju bili poraženi.
Daliborka Uljarević: To će prije svega zavisiti i od konstelacije političkih odnosa i spremnosti opozicionih stranaka da podrže Krivokapića. Iz razgovora sa nekim od opozicionih lidera shvatila sam da oni nisu potpuno zatvoreni za takvu mogućnost, ukoliko bi ona vodila smjeni ove vlasti. To će naravno zavisiti i od komunikacije Krivokapića sa liderima opozicionih stranaka i povjerenja koje on uspije da uspostavi s njima.
Krivokapić nije bez šansi u sukobu sa Đukanovićem.
Rade Bojović: Krivokapić nije bez šansi u sukobu sa Đukanovićem. Vrijeme ne radi za Đukanovića. Mislim da reforme, koje treba sprovoditi, nisu u interesu Đukanovića, a ni uslovi, koje moramo ispuniti na putu ka Evropskoj uniji, nisu u njegovom interesu. Samim tim, što se tiče objektivnih fakora, Krivokapić ima šanse. Što se tiče subjektivnih, to će najviše zavisiti od od toga da li će on napraviti dobar rezultat na predstojećim izborima i uspjeti da izgradi konstruktivne mostove sa crnogorskom opozicijom.
