U najnovijem Mostu Radija Slobodna Evropa razgovaralo se o tome da li će najavljene promene ustava i izbornog zakona doneti jačanje ili slabljenje države Bosne i Hercegovine. Sagovornici su bili dva inostrana poznavaoca balkanskih prilika - Florian Bieber, profesor Južnoslovenskih studija na Univerzitetu u Gracu, i Bodo Weber, analitičar u Veću za demokratizaciju politike iz Berlina.
Bilo je reči i o tome da li Evropska unija i Sjedinjene Američke Države imaju jasnu viziju o budućnosti Bosne i Hercegovine, ima li u tom pogledu razlike između Vašingtona i Brisela, u kojoj meri je politika Evropske unije prema Bosni i Hercegovini pod uticajem Hrvatske, da li izmene izbornog zakona, kako ih predlaže HDZ, otvaraju put ka uspostavljanju trećeg, hrvatskog eniteta, a postavljeno je i pitanje zašto su u pregovore o izbornom zakonu uključeni samo HDZ i SDA, a ne i ostale političke partije.
Razgovaralo se i o tome da li bi članove Predsedništva Bosne i Hercegovine trebalo da bira parlament da bi se izbegla mogućnost da Bošnjaci biraju hrvatskog člana Predsedništva, da li bi svog predstavnika u Predsedništvu trebalo da imaju i građani i koji ne pripadaju nijednom od tri konstitutivna naroda, kao i o tome da li se u Bosni i Hercegovini mogu pomiriti etnički i građanski princip u funkcionisanju države.
Omer Karabeg: U kojoj meri je politika Evropske unije prema Bosni i Hercegovini pod uticajem Hrvatske? Hrvatska, kao članica Evropske unije, snažno lobira da se izborni zakon promeni u skladu sa zahtevima Dragana Čovića lidera HDZ-a Bosne i Hercegovine. U tom smislu Hrvatska je nedavno u Brisel uputila takozvani non paper koji je podržalo pet evropskih zemalja.
Florian Bieber: Kao zemlja članica Hrvatska ima uticaj u Evropskoj uniji kad je u pitanju Bosna i Hercegovina. Svaka zemlja članica, koja ima neki poseban interes, može da utiče na politiku Evropske unije. Vladajuća Hrvatska demokratska zajedica ima jak interes da podrži istoimenu stranku u Bosni i Hercegovini.
Ne radi se tome da Hrvatska sa svojim stavom dominira unutar Evropske unije nego o tome da druge zemlje nemaju interes da se protive njenom stavu i ponude drugačije viđenje kako Evropska unija može da pomogne Bosni i Hercegovini. Za sada imamo samo non paper, nemamo zvaničan stav Evropske unije ali, ako uzmemo u obzir da je komesar za proširenje EU iz Mađarske kojoj je blizak hrvatski stav, možemo predpostaviti da postoji opasnost da Brisel olako prihvati interpretaciju Hrvatske.
Bodo Weber: Do prije nekoliko mjeseci i do pojave non papera Hrvatska uopšte nije imala uticaj na politiku Evropske unije prema Bosni i Hercegovini. Hrvatska, koja već duže vremena nastupa kao produžena ruka HDZ BiH i njenog lidera Dragana Čovića, bila je popuno izolovana sa svojim stavom. Doživljavana je kao remetilački faktor kad je riječ o politici prema Bosni i Hercegovini. Međutim, u posljednja tri-četiri mjeseca Hrvatska puno agresvinije lobira i nije više sama.
Dobila je podršku nekoliko neliberalnih članica EU što dosta govori o tome sa kojih pozicija ona nastupa. Uspjela je, međutim, da prevari i dvije države, koje ne spadaju u skupinu neliberalnih zemalja - to su Grčka i Malta - vjerovatno zbog toga što je u non paperu svoj stav prema Bosni i Hercegovini vrlo vješto povezala sa migracijskim pitanjem. Sve se to dešava u kontekstu pregovora o reformama u Bosni i Hercegovini koje vode predstavnici Evropske unije i Sjedinjenih Američkih država. Meni se čini da ti pregovori idu ka tome da se bar djelomično udovolji HDZ-u BiH i Draganu Čoviću.
Brisel i Vašington
Omer Karabeg: Nedavno je američki ministar inostranih poslova Antony Blinken uputio pismo članovima Predsedništva Bosne i Hercegovine u kome se kaže da ustavni poredak, koji je uspostavljen Dejtonskim sporazumom, nije uklesan u kamen i da će biti potrebno izvršiti ograničene ustavne promene da bi se uradila reforma izbornog sistema. Da li se Blinkenov pristup razlikuje od pristupa Evropske unije s obzirom da se traže prvo ustavne promene, pa onda reforma izbornog sistema?
Florian Bieber: Mislim da je jako teško jasno identicifirati šta su razlike. U Blinkenovom pismu se kaže da su potrebne ustavne promjene, ali se naglašava da treba da budu ogranične. Za ishod dogovora o promjenama ustava bitno je da li će to biti dogovor iza zatvorenih vrata lidera nacionalnih stranaka - Hrvatske demokratske zajednice, Stranke demokratske akcije i Saveza nezavisnih socijaldemokrata - ili će to biti otvoreni proces u kome će moći da učestvuje i široka javnost.
Postavlja se pitanje koji su prioriteti? Da li je prioritet provođenje odluke Evropskog suda za ljudska prava Sejdić-Finci i drugih sličnih odluka tog suda ili kompromis koji bi obuhvatio i interes hrvatske strane. To nije jasno iz tog pisma. Naravno, sve je moguće, ali ne mislim da postoji bitna razlika između stava američke vlade i Evropske unije o tom pitanju.
Omer Karabeg: Ali Vašington insistira na sprovođenju odluka Evropskog suda za ljudska prava u kojima se traži da sve funkcije u Bosni i Hercegovini budu dostupne svim građanima bez obzira na to da li pripadaju jednom od tri konstitutivna naraoda. Jer po sadašnjem ustavu za članove Predsedništva mogu se kandidovati samo Srbin, Bošnjak i Hrvat. Zar to nije drukčije od onoga za šta se zalažu HDZ BiH i Hrvatska?
Florian Bieber: Jeste, naravno. Ali odluka Evropskog suda ne kaže da ne smiju postojati funkcije koje su isključivo rezervisane za pripadnika jednog konstitutivnog naroda. Samo se kaže da iz izbornog procesa ne smiju da budu isključeni građani koji ne pripadaju konstitutivnim narodima. Duh odluka Evropskog suda je da se smanji etnički princip u ustavnom sistemu Bosne i Hercegovine, a ideja HDZ-a je se njegova važnost poveća.
Bodo Weber: Bilo je zabuna oko interpretacije Blinkenovog pisma i oko toga šta znači ograničena ustavna reforma. Problem je u tome što su i prije Blinkenovog pisma praktično od februara počeli pregovori iza zatvorenih vrata između HDZ i SDA pod patronatom tri zapadna pregovarača - gospodina Palmera i ambasadora Nelsona sa američke strane i gospodina Sattlera, šefa delegacije Evropske unije u Bosni i Hercegovini.
Ti pregovori se vode na isti tajanstveni način na koji su vođeni i pregovori koji su završeni “prljavim dealom” o Mostaru. Mi iz Vijeća za demokratzaciju politike nedavno smo objavili prvobitni HDZ-ov prijedlog iz tih tajanstvenih razgovora u februaru. Taj prijedlog ide u pravcu stvaranje de facto trećeg entiteta kroz prijedlog promjene izbornog sustava bez ustavnih promjena.
Međutim, otkako su se pojavile kritike tih pregovora, između ostalog i od moje organizacije, pregovarači su promijenili ploču i sada tvrde da će promjena izbornog zakona biti u okviru ograničenih ustavnih reformi koje zahtijeva implementacija odluke Sejdić-Finci. Sve to podsjeća na pregovore o Kosovu koje su vodili gospođa Mogherini, a kasnije i gospodin Grenell, koji su išli u pravcu razmjene teritorija jer se, kao što smo vidjeli u slučaju Mostara, ide ka daljem osnaživanju etničkog odlučivanja unutar Bosne i Hercegovine ili čak teritorijalne podjele.
To je protiv svih principa Zapada i Evropske unije i protiv principa na kojima se zasnivaju odluke Evropskog suda za ljudska prava čiji je cilj da se smanji etničko odlučivanje. I u mišljenju Evropske komisije iz 2019, koje treba da bude osnov za aktivnost gospodina Sattlera, kaže se da treba da bude smanjen etnički princip odlučivanja. Međutim, pregovari idu ka tome da se napravi deal sa domaćim liderima, prije svega sa zahtjevima Dragana Čovića i HDZ-a BiH koji više idu u pravcu devedesetih nego k euroatlantskoj budućnosti Bosne i Hercegovine.
Treći entitet
Omer Karabeg: Gospodine Bieber, mislite li i vi da predlog izmena izbornog zakona, iza kojeg stoje bosanskohercegovački HDZ i Hrvatska, otvara put ka formiranju trećeg, hrvatskog entiteta?
Florian Bieber: Taj prijedlog učvršćuje etničko predstavljanje u političkom sistemu. Dvadeset pet godina nakon dejtonskog ustava. koji u najvećoj mjeri naglašava etničku pripadnost i daje veoma malo prostora za građanski identitet, promjene ne bi trebalo da idu u tom pravcu. Mislim da je etnički princip u toliko velikoj prednosti nad građanskim da treba razmišljati o tome kako smanjiti tu prednost, a ne kako je povećati. A prijedlog HDZ-a povećava prednost etničkog principa i pokušava da uvede teritorijalni princip. Mislim da je stvarenje trećeg entiteta cilj HDZ-a Bosne i Hercegovine. Nije to neka tajna, nije to nešto skriveno.
Omer Karabeg: Kada traži promenu izbornog zakona glavni argument bosanskohercegovačkog HDZ-a i Hrvatske je da treba onemogućiti da Bošnjaci učestvuju u biranju hrvatskog člana Predsedništva Bosne i Hercegovine, što je bio slučaj na poslednjim izborima, kada je bio izabran Željko Komšić. Njegov izbor nisu priznali ni HDZ BiH, ni Hrvatska. Kako onemogućiti da Bošnjaci biraju Hrvatima člana Predsedništva, a da se istovremeno sprovedu odluke Evropskog suda za ljudska prava?
Bodo Weber: To je stara priča oko gospodina Komšića. Ja sam i ranije kritikovao taj potez još kada se gospodin Komšić kandidirao kao član SDP-a jer to nije pridonijelo nikakvom napretku Bosne i Hercegovine. Sasvim suprotno taj potez je dao povod HDZ-u da napravi zamjenu teza i da već 10 godina vodi histeričnu kampanju o navodnoj institucionalnoj diskriminaciji bosanskohercegovačkih Hrvata koja ne postoji.
Riječ je o dva pojekta koji se vrlo jasno vide u onom prvobitnom predlogu HDZa- koji sam pomenuo. Jedan je stvaranje trećeg entiteta, a drugi je afirmacij principa konstitutivnih partija, kako smo moje kolege iz Vijeća za demokratizaciju politike i ja to nazvali. To znači institucionalno obezbjeđivanje trajne dominacije jedne stranke nad jednim narodom. To je na neki način varijanta jednopartijskog sistema iz prošlih vremena. Gdje je rješenje? Rješenje u novom ustavu, jer se na osnovu sadašnjeg ne može napraviti funkcionalna država. Potreban je ustav koji će obezbijediti ravnotežu između kolektivnih i individualnih prava i funkcionalnu državu.
Četvrti član Predsedništva
Omer Karabeg: Kako se mogu sprovesti odluke Evropskog suda za ljudska prava, koje insistiraju na građanskom principu, a istovremeno onemogućiti da Bošnjaci biraju Hrvatima člana Predsedništva?
Florian Bieber: Za provođenje odluka Evropskog suda postoje razne opcije. Građanska opcija nije jedina. Možda bi trebalo razmisliti da se bira još jedan član Predsjedništva koji bi predstavljao građane koji se ne identificiraju ni kao Hrvati, ni kao Bošnjaci, ni kao Srbi. Možda to zvuči suludo, ali to bi bilo moguće.
A šta je sa Srbima u Federaciji i Bošnjacima i Hrvatima u Republici Srpskoj? Inače, ne možete spriječiti da pripadanici jednog naroda glasaju za člana Predsjedništva, koji predstavlja drugi narod, ako nemate etničke biračke spiskove, a to je jako opasno. To je korak unazad. Moglo bi se postaviti pitanje da li je tročlano Predsjedništvo uopšte realno rješenje za Bosnu i Hercegovinu?
Takvo Predsjedništvo nema skoro nijedna zemlja na svijetu, to je do određene mjere nasljeđe bivše Jugoslavije. Trebalo bi ili ukinuti Predsjedništvo ili bi izbor njegovih članova trebalo vršiti u parlamentu. Ali i tada bi teško bilo obezbijediti da članovi Predsjedništva u isto vrijeme predstavljaju i sve građane i svoj narod.
U svakom slučaju rješenje nije da se učvrščuje etnička zastupljenost nego da se ona smanjuje, ali slažem se da potez SDP-a od prije 15 godina da kandidiraju Željka Komšića za hrvatskog člana Predsjedništva nije pomogao da se riješi to pitanje, nego je još više otežao nalaženje rješenja.
Bodo Weber: U posljednjih deset godina politika Zapada prema Bosni i Hercegovini bila je takva da uopšte nije bilo mogućnosti ni za ograničene ustavne reforme. Istina, poslije izlaska iz takozvane dejtonske faze bilo je pokušaja ograničenih ustavnih reformi. Sjetimo se butmirskih i drugih pregovora. Kad je to krahiralo, Evropska unija se 10 godina nije bavila ustavnom reformom.
A bez ustavne reforme nije bila moguća implementacija odluka Evropskog suda za ljudska prava koje su polazile od toga da se smanjuje etnički princip. Sada se traže ustavne promjene za koje ne postoje politički preduslovi. Znamo kakve su pozicije Dragana Čovića i Milorada Dodika.
Vjerujem da u ovom trenutku nije moguće započeti čak ni elemente ustavne reforme bez jasnog stava Zapada o sveobuhvatnoj reformi ustava Bosne i Hercegovine.
Nacionalno i građansko
Omer Karabeg: Lideri bosanskih Hrvata i Srba odbacuju građansko uređenje Bosne i Hercegovine tvrdeći da bi to omogućilo dominaciju najbrojnijeg naroda - Bošnjaka. Za njih je to lažna građanska država. Oni insistiraju da se poštuje nacionalni princip koji je ustanovljen Dejtonskim sporazumom. Da li se u Bosni i Hercegovini može napraviti takav sistem koji će omogućuti da se poštuju i kolektivna prava naroda i individualna prava građana?
Florian Bieber: Naravno da to nije lako jer su stavovi glavnih aktera u Bosni i Hercegovini potpuno suprotni. Milorad Dodik se protivi građanskom principu, ali, kad je riječ o uređenju Republike Srpske, onda je taj princip za njega prihvatljiv zato što tamo dominiraju Srbi. Liderima je prihvatljiv taj princip samo kada imaju svoju teritoriju kojom mogu da dominiraju. Ali pogrešno je govoriti da postoje samo dva rješenja - ili etnička ili građanska organizacija države. Postoji na stotine stepenica između jednog i drugog, kao i mnogo načina da se etnička pripadnost zaštiti od dominacije većine.
Uostalom, ne znam nikog ko predlaže da u Bosni i Hercegovini bude uvedena većinska demokracija jer je to potpuno nerealno. Pitanje je, međutim, da li je sada trenutak da se govori o ustavnim promjenama kada postoji tolika dominacija SNSD-a u Republici Srpskoj i HDZ-a među bosanskohercegovačkim Hrvatima. Pošto se do promjena može doći jedino kroz institucije, u njima trenutno ne postoji većina koja je za suštinske ustavne promene.
Bodo Weber: Prije dvije godine Evropska komisija je objavila mišljenje o zahtjevu Bosne i Hercegovine za članstvo u Evropskoj uniji. U njemu je navedeno 14 prioritetnih uslova koje Bosna i Hercegovina mora ispunuti da bi počela pregovore o članstvu.
Međutim, tri vladajuće stranke, sa kojima sada šef EU delegacije Sattler, američki ambasador Nelson i gospodin Palmer pregovaraju o izmjenama izbornog zakona, nisu se uspjele dogovoriti o Akcionom planu za implementaciji 14 prioriteta čije je ispunjenje uslov za dobijanje kandidatskog statusa jer ni gospodin Dodik, ni gospodin Čović ne žele ispuniti dio tih uslova. Znači, oni u osnovi nisu za eurointegracije, za članstvo Bosne i Hercegovine u Evropskoj uniji.
Omer Karabeg: U kom pravcu će krenuti Bosna i Hercegovina - da li ka formiranju funkcionalne države ili ka jačanju nacionalnih podela koje parališu državu?
Florian Bieber: Mislim da stvaranje funkcionalne države nije samo pitanje promjene ustava nego i postojanja političke volje da se to uradi, a ja to u ovom trenutku ne vidim. Glavni politički akteri u Bosni i Hercegovini nisu spremni da donose zajedničke odluke koje su ne samo u interesu građana nego su i u interesu njihovih naroda. Dominantne političke stranke profitiraju na odžavanju status quo-a. One nemaju interes za evropsku integraciju. Sadašnja situacija nije zrela za ustavne promjene.
Takođe, ne smijemo zaboraviti da od Evropske unije ne postoji jasan signal da je spremna za prijem zemalja Zapadnog Balkana. Vidimo da zemlje kao što je Sjeverna Makedonija, koja je ispunila sve uslove, još uvijek čekaju početak pristupnih pregovora. Koje su garancije Bosni i Hercegovini da je neće blokirati Hrvatska ili neka druga zemlja čak i ako bude ispunila sve uslove? U takvoj situaciji lideri Bosne i Hercegovine uvijek mogi da kažu - nismo mi krivi nego Evropska unija. Dok se ta situacija ne riješi - ne vidim perspektivu za značajne promjene u Bosni i Hercegovini.
Bodo Weber: Prvo polugodište ove godine zaista je bio trenutak da se prije odlaska njemačke kancelarke Merkel uspostavi tijesna transatlantska saradnja u formulisanju strateške politike prema Bosni i Hercegovini. Nažalost, to je propušteno nespretnom i nepromišljenom inicijativom Nemačke da za Visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini kandidira gospodina Christiana Schmidta.
Dobili smo pogoršanje odnosa i zbunjenost na transatlantskoj liniji i odlaganje etabliranja američke politike prema Zapadnom Balkanu, posebno prema Bosni i Hercegovini. To vrijeme je izgubljeno, pa ćemo morati sačekati izbor nasljednika gospođe Merkel. Ovi sadašnji pregovori, ponavljam. dosta liče na pregovore Kosovo - Srbija u Trumpovoj fazi, kada su zapadni pregovarači podržali lokalne lidere u ostvarenju njihovih opasnih etnonacionalnih ciljeva. Prijeti nazadovanje, neka vrsta legitimisanja domaćih nacionalnih ciljeva i projekata koji bi zaista mogli ozbiljno ugroziti stabilnost Bosne i Hercegovine i šireg regiona.
