Ovih dana se u Bosni i Hercegovini vodi žestoka polemika povodom nedavne odluke vlade Republike Srpske kojom se reguliše pitanje boravka u tom entitetu. U Federaciji Bosne i Hercegovine tvrde da je ta odluka antiustavna i da ograničava prava povratnika u Republiku Srpsku, dok u Republici Srpskoj kažu da su takvu odluku morali donijeti da bi spriječili izborni inženjering tvrdeći da se uoči svakih izbora fiktivno povećava broj bošnjačkih glasača u tom entitetu. Tom temom se bavi najnoviji Most u kome argumente sučeljavaju Halid Genjac, predsjedavajući kluba Bošnjaka Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, i Miroslav Mikeš, senator Republike Srpske.
Polemisalo se o tome da li Republika Srpska ima pravo da svojim propisima reguliše prijavu boravka, da li odluka o prebivalištu ugrožava slobodu kretanja u Republici Srpskoj, da li bošnjački političari blokiraju donošenje zakona na nivou Bosne i Hercegovine kojim bi se onemogućilo fiktivno prijavljivanje glasača, kao i o tome da li će taj spor završiti na Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine.
Miroslav Mikeš: Ta odluka je iznuđena jer se zbog opstukcije nekih stranaka iz Federacije ne može na nivou Bosne i Hercegovine donijeti zakon koji bi regulisao pitanje prebivališta. Republika Srpska ima pravo da u izbornoj godini, a i inače, zna stvarno stanje stanovništva na svojoj teritoriji. To je bio motiv.
Halid Genjac: Najprije da kažem da je povezivanje prebivališta sa izborima nedopustivo. Prebivalište je kategorija koja u Bosni i Hercegovini ima ogroman značaj. O njemu se govori i u Ustavu Bosne i Hercegovine i u Aneksu 7 Dejtonskog koji je posvećen povratku izbjeglica. Drugo, nije prihvatljivo pravdati odluku vlade Republike Srpske time što u paralamentu Bosne i Hercegovine još nisu usvojene izmjene zakona o prebivalištu. Htio bih da podsjetim da se entiteti i administrativne jedinice u potpunosti moraju pridržavati ustava i odluka institucija Bosne i Hercegovine. Zakon o prebivalištu i boravištu državljana Bosne i Hercegovine još uvijek je na snazi i nijedan entitet, nijedna administrativna jedinica ne smiju donositi odluke koje su suprotne tom zakonu. Ako ih donesu - to je protivustavno, a samim tim i antidejtonski.
Miroslav Mikeš: Gospodin Genjac, koga je izuzetno poštujem kao obrazovanog čovjeka koji se trudi da u okviru političke strukture kojoj pripada bude objektivan, navodi da je entitet administrativna jedinica, gubeći iz vida činjenicu da Republika Srpska nije administrativna jedinica nego je u skladu sa Dejtonskim sporazumom enitet koji ima svoj ustav, predsjednika, ustavni sud, pravosuđe, vladu i skupštinu. Ako se tako gleda na Republiku Srpsku, nikada se u Bosni i Hercegovini neće postići nikakav dogovor. Drugo, gospodinu Genjcu je sigurno poznato da u Bosni i Hercegovini postoji organ koji je jedini kompetentan za ovakve sporove, a to je Ustavni sud Bosne i Hercegovine. On jedini može da kaže da li je neki akt u skladu sa ustavom ili nije. A da ne govorimo o tome da ta odluka vlade Republike Srpske još uvijek nije objavljena u “Službenom glasniku“ i apsolutno niko, osim ljudi koji su direktno involvirani, ne zna njen sadržaj, pa mislim da nije politički korektno komentarisati tu odluku i imputirati neke zaključke. Ukoliko neko smatra da ta odluka nije u redu, nakon njenog objavljivanja u “Službenom glasniku“ može pokrenuti proces pred Ustavnim sudom Bosne i Hercegovine, pa će taj sud reći da li je gospodin Genjac u pravu, kada tvrdi da to nije u skladu sa ustavom ili sam u pravu ja koji mislim da u toj odluci ne postoji ništa što je protivno ustavu, a pogotovo nema ničega što bi se moglo nazvati antidejtonskim. Republika Srpska ima pravo da zna ko prebiva na njenoj teritoriji. U tome nema nikakve diskriminacije niti ugrožavanja slobode kretanja, kako se insinuira. To nije rekao ni visoki predstavnik.
Halid Genjac: Sve ovo što je gospodin Mikeš rekao o mom političkom angažmanu, mogu i ja reći za njega, jer ga izuzetno cijenim. Morao bih, međutim, napraviti neke ispravke. Kad sam govorio o Republici Srpskoj, ja sam samo citirao Ustav Bosne i Hercegovine. A u njemu doslovno piše: “Entiteti i sve njihove administrativne jedinice“ - misli se na općine u Republici Srpskoj i na kantone i općine u Federaciji - “u potpunosti će se pridržavati ustava i odluka koje su donesene u institucijama Bosne i Hercegovine“. Možda se nismo dobro razumjeli, ali ja sam samo citirao jednu odredbu iz ustava. Inače, slažem se s gospodinom Mikešom da je jedino Ustavni sud Bosne i Hercegovine mjerodavan da odredi šta je u skladu sa ustavom, a šta nije. Ali kad je riječ o tome može li se komentirati odluka vlade Republike Srpske, ja pred sobom imam “Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 31 od 24.4.2014 u kome je objavljena odluka vlade o provjeri tačnosti podataka prilikom prijave prebivališta. Prema tome, postoje uslovi da se podnese apelacija Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine što će i uslijediti ovih dana. Zašto ćemo podnijeti apelaciju? Prije svega zbog toga što se ovom odlukom traži i od povratnika da prilikom prijave prebivališta podnesu dokaz da u Republici Srpskoj imaju stan ili kuću, da su sustanari ili podstanari. Toga u postojećem Zakonu o prebivalištu i boravištu državljana Bosne i Hercegovine apsolutno nema. Zbog toga je ta odluka suprotna važećem zakonu i samim tim antiustavna.
Miroslav Mikeš: Vjerujem gospodinu Genjcu da je odluku vlade pročitao u “Službenom glasniku“. Pretplatnik sam tog lista 20 godina, ali posljednji broj nisam dobio, pa sam mislio da još nije izašao. Ne vidim, međutim, u čemu je problem, ako se vrši provjera podataka. Nedavno je ministar unutrašnjih poslova Republike Srpske, gospodin Radislav Jovičić, iznio podatak da je Ministarstvo unutrašnjih poslova provjerama utvrdilo da je samo u ovoj godini 360 ljudi bošnjačke nacionalnosti prijavilo da ima prebivalište u vjerskim objektima. Svakom objektivnom i inteligentnom čovjeku jasno je da u tome leži motiv donošenja ovakve odluke. Ne možemo ići na izbore a u džamijama, u kojima ne živi niko osim vjerskih službenika, imati prijavljenih 20.000 ljudi. To izbore automatski čini neregularnim. I još nešto da kažem. Stalno se prijeti Visokim predstavnikom - te on će uraditi ovo, te on će uraditi ono. Mislim da nikome u Bosni i Hercegovini nije u interesu da dvije decenije nakon rata imamo neku babarogu koja će u naše ime rješavati probleme. Mislim da smo dovoljno odrasli, da je Bosna i Hercegovina dovoljno širok okvir za sve dobre ljude koji u njoj žive da sami možemo da rješavamo svoje probleme.
Omer Karabeg: Shvatio sam da je odluka, između ostalog, donijeta jer se vi bojite fiktivnog povećavanja bošnjačkih glasača u Republici Srpskoj?
Miroslav Mikeš: Niko se ne boji ničega, nego se radi o činjenicama. Vještačko povećavanje broja Bošnjaka, koji će glasati na izborima u Republici Srpskoj, ne može bitno da promijeni političke odnose u ovom entitetu, jer je ovdje srpski narod u većini. Radi se o principu. Jasno je da nema političke volje da se na nivou Bosne i Hercegovine donese zakon o prebivalištu, pa entitet ima pravo da zaštiti svoje interese. Ukoliko se zakon donese, ta odluka će automatski biti stavljena van snage.
Omer Karabeg: Gospodine Genjac, ima li pokušaja da se fiktivno povećava broj bošnjačkih glasača u Republici Srpskoj?
Halid Genjac: Postoji volja da se popravi postojeći zakon o prebivalištu, pa i u pogledu prijava na fiktivnim adresama kako bi se izbjegle manipulacije. Uostalom, i postojeći zakon obavezuje nadležne organe da provjeravaju tačnost podataka, između ostalog i adresu, kada lice prijavljuje prebivalište. Zašto se dopušta prijava prebivališta na adresi vjerskog objekta? Takvih slučajeva bilo je i u Sarajevu. Ljudi su se prijavljivali na adresama vjerskih objekata Srpske pravoslavne crkve i Islamske zajednice. Međutim, to je isuviše malen problem u odnosu na značaj pitanja prebivališta. Ne smijemo zbog izbora ni na trenutak dovesti u pitanje institut prebivališta koji je definisan i u ustavu i u Dejtonskom sporazumu, pogotovo kad su u pitanju povratnici. Veliki broj Bošnjaka-povratnika živi u Republici Srpskoj, a ima prijavljeno prebivalište u Federaciji zbog zdravstvene zaštite, penzionog i invalidskog osiguranja. Nisu to fiktivni birači, nego mi nemamo stvarno stanje. Ljudi žive u Republici Srpskoj, ali su prebivalište prijavili u Federaciji zbog socijalnih prava. Drugo, prema postojećem zakonu povratniku je dovoljno da dokaže samo identitet da bi se prijavio na adresi na kojoj je živio 1991. ili 1992. godine. Jer on odatle nije otišao svojom voljom. On je protjeran. Kuća mu je spaljena. On ima pravo da se vrati na porušeno ognjište. Zato u
postojećem zakonu postoji olakšana prijava prebivališta za povratnike. Međutim, odluka vlade Republike Srpske ne izuzima povratnike i raseljena lica iz obaveze da dokažu da posjeduju kuću ili stan. To je u apsolutnoj suprotnosti sa Aneksom 7 Dejtonskog sporazuma i zato je, ponavljam, ta odluka protivustavna i antidejtonska.
Miroslav Mikeš: Gospodin Genjac kontinuirano pokušava da plasira tu tezu, ali ja mislim da ona nije zasnovana na argumentima. Da je u Republici Srpskoj ugrožena sloboda kretanja i nastanjivanja, to bi vjerovatno bilo manifestovano na različite načine, što očigledno nije slučaj. Mnogi su se vratili u Rerpubliku Srpsku i ovdje žive. Meni je žao što je mnogo Bošnjaka, ali i Srba i Hrvata, napustilo svoje domove tokom rata, ali trebamo biti pragmatični. Prošlo je 19 godina od rata. U Švedskoj je bilo 80.000 izbjeglica iz Bosne i Hercegovine, pretežno Bošnjaka. Ima ih i u Njemačkoj, Sjedinjenim Američkim Državama, Kanadi i ko zna gdje. Mnogi od njih su prodali svoje kuće i stanove koje su imali Republici Srpskoj, stekli su državljanstvo drugih država, djeca su im završila fakultete, asimirala se u te druge sredine i više nemaju nikakavu konekciju sa Bosnom i Hercegovinom. Zbog svega toga neophodno je da Republika Srpska napravi neku vrstu inventure kako dobila realnu sliku o tome ko živi u ovom enitetu, a ko ne živi, uvažavajući slobodu kretanja i nastanjivanja i sva prava ljudi koji se nalaze u dijaspori.
Halid Genjac: Da budem precizniji. Ja najviše govorim o slobodi izbora prebivališta i pravima povratnika koja ničim ne smiju biti ograničena, što je zagarantovano i Ustavom Bosne i Hercegovine i Aneksom 7 Dejtonskog sporazuma. Predloženi zakon, čiji su dijelovi prepisani i u odluci vlade Republike Srpske, sadrži odredbe koje predstavljaju nedopustivu administrativnu prepreku za povratnike. Ne može se tražiti od povratnika da prilikom prijave prebivališta dokazuje da u Republici Srpskoj posjeduje stan ili kuću. To nije dozvoljeno ni po Aneksu 7, ni po postojećem zakonu. Međutim, i postojeći zakon se u Republici Srpskoj prilično proizvoljno tumači. Dešava
se da policija ne zatekne neku staru nenu kod kuće i protiv nje podnese prijavu da je izvršila prekršaj, jer je navodno prijavila lažno prebivalište. Ona ode na sud, sud je oslobodi, ali joj se poništi prebivalište. Ta praksa je diskriminirajuća i protivzakonita, a na desetine takvih slučajeva imamo u okolini Srebrenice, Bratunca i Zvornika.
Miroslav Mikeš: Apsolutno sam siguran da takvih slučajeva ima, ali mislim da su to izuzetci. Takvih postupaka ima i prema Srbima u Livnu, Drvaru i mnogim drugim mjestima. To je atavizam iz ratnog vremena koji bi što prije morao nestati. Ja bih, međutim, zamolio gospodina Genjca da nam kaže zbog čega još uvijek u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine nije donijet zakon o prebivalištu i ko to koči.
Halid Genjac: Evo da odgovorim. Mi imamo Zakon o prebivalištu i boravištu državljana Bosne i Hercegovine koji uglavnom vodi računa o svim aspektima o kojima smo govorili. Izmjene i dopune tog zakona predložene su po hitnoj proceduri, a u toj preceduri nije moguće podnositi amandmane i tražiti popravke nego se glasa po principu uzmi ili ostavi. To po našem mišljenju nije dobro, jer u prijedlogu izmjena zakona postoje dvije-tri vrlo krupne i sporne odredbe. Prvo, uvodi se obaveza dokazivanja pravnog osnova za prijavu prebivališta ne izuzimajući povratnike. Istovremeno u tekstu novog zakona ostaje poglavlje 4 sadašnjeg zakona u kome se kaže da je povratnicima za prijavu prebivališta dovoljno da samo dokažu identitet. Te dvije odredbe su direktno suprotstavljene i ostavljaju prostor za proizvoljno tumačenje. Drugo, predlaže se član u kome se kaže da su nadležni organi dužni da nakon pet godina od usvajanja zakona izvrše provjeru postojanja pravnog osnova za prebivalište za sve državljane bez izuzetka. To znači da bi i povratnici, koji su se do sada prijavljivali samo sa dokumentom o identitetu, morali da podnose dokaze o tome da posjeduju kuću ili stan. To opet ne bi bilo u skladu sa onim poglavljem, koje sam već pomenuo, a u kome se kaže da je povratnicima za prijavu prebivališta dovoljan samo dokument o identitetu. Mi smo tražili da se ubace samo dvije rečenice - da se povratnici prijavljuju u skladu sa poglavljem 4 i da se prilikom provjere od povratnika traže samo oni dokumenti koji su im traženi prilikom prijave prebivališta. To, međutim, nije prihvaćeno.
Miroslav Mikeš: I ja smatram da tako bitan zakon ne treba donositi po hitnoj proceduri, da treba krenuti sa nacrtom, pa eventualno ići i na javnu raspravu. Ali ako predlagač zakona, to jeste Savjet ministara, ne daje takvu mogućnost, onda mislim da je veća šteta da takav zakon stoji u proceduri. Treba ga ili usvojiti ili odbiti. Ovako
imamo staus quo situaciju, koja traje predugo, to je čardak ni na nebu ni na zemlji. U takvoj situciji u Republici Srpskoj se smatralo da Vlada mora donijeti odluku. Međutim, jasno je rečeno da će ta odluka prestati da važi kada Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine donose zakon, kakav god on bio.
Halid Genjac: Slažem se da Parlamentarna skupština treba donijeti zakon, ali nakon što njegov prijedlog bude popravljen. Ne treba usvajati zakon koji je protivan ustavu i antidejstonski. Na žalost, povodom tog zakona napravljena je tolika buka - možda i zbog toga što je ovo izborna godina - da nije moguće racionalno razgovarati. Mislim da bi racionalni ljudi u nekom smirenjem ambijentu vrlo lako mogli naći rješenje. Da pojednostavim stvari. Ako bi se zakon usvojio u sadašnjem obliku ispalo
bi da se ljudima, koji su protjerani zato što su imali kuću, sada ne dozvoljava da se vrate zato što nemaju kuću. Zato uporno molimo: “Dajte da ubacimo one dvije rečenice da se ne ogriješimo o te ljude“ Na žalost, naišli smo na ultimativan stav - ovako i nikako drugačije. I tu je zapelo.
Miroslav Mikeš: Odluka je donijeta da bi se sprovodila i biće sprovođena sve do onog momenta dok ne bude donesen zakon na nivou Bosne i Hercegovine koji će Republika Srpska respektovati. Ne bih bio korektan kada se ne bih složio sa tvrdnjom da se ovdje radi o veoma delikatnoj materiji jer je svaki treći čovjek u Bosni i Hercegovini - takve su procjene - napustio svoje prethodno prebivalište. Ali ipak za državu je bolje da ima makar i loš zakon, nego da nema nikakav. To smo učili u Rimskom pravu još na prvoj godini Pravnog fakulteta. Mislim da niko nema pravo da beskonačno drži zakon u proceduri. Zamislite da se tako radi sa svakim zakonom oko koga postoje različita mišljenja. Bila bi to potpuna blokada zakonodavne vlasti.
Halid Genjac: Gospodin Mikeš kaže da bi bilo bolje da se donese bilo kakav zakon nego da nemamo nikakav. Ali, mi imamo Zakon o prebivalištu i boravištu državljana Bosne i Hercegovine. Naravno, postoji i prijedlog izmjena i dopuna tog zakona od kojih neke zaista znače poboljšanje, ali ima i onih koje su problematične i sporne. Pošto, rekao sam, imamo zakon o prebivalištu nije bilo potrebe za odlukom vlade Republike Srpske, niti da se taj zakon mijenja po hitnom postupku. Inače, na osnovu informacija koje imam, primjena odluke vlade Republike Srpske je počela. U nekim općinama se prilikom prijave prebivališta već traže dokumenta o posjedovanju kuće ili stana. Zbog toga je za povratnike prijava prebivališta poskupila za nekih 20-30 maraka, jer oni moraju izvaditi potvrde iz katastra za koje se plaćaju takse. S obzirom da mi smatramo da je ta odluka protivustavna mi ćemo vrlo brzo uputiti apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine u kojoj ćemo tražiti njeno poništenje, ali i privremenu mjeru stavljanja van snage te odluke do konačne odluke suda.
Miroslav Mikeš: Tačno je da postoji zakon o prebivalištu, ali se u Republici Srpskoj smatra da on nije dovoljno kvalitetan i da ga zato treba mijenjati. Inače, u svakoj pravno uređenoj državi, ako postoji spor oko toga da li je neki pravni akt u skladu sa ustavom, takvo pitanje rješava ustavni sud. Svi imamo pravo na svoje mišljenje i na svoje argumente, ali je sud jedini kompetentan.
Miroslav Mikeš: Naravno. U Republici Srpskoj je svaka odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, kao i Ustavnog suda Republike Srpske, ispoštovana u cijelosti. Jedina odluka za koju znam da nije ispoštovana to je odluka Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Sejdić - Finci, ali to je stvar Bosne i Hercegovine.
Halid Genjac: Kakva god bude odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, uvjeren sam da će je svi poštovati. Mislim da bi bilo jako dobro da se to pitanje što prije riješi i da ova buka sa kvazi argumentima ustupi mjesto racionalnom i smirenom rješavanju problema.
Polemisalo se o tome da li Republika Srpska ima pravo da svojim propisima reguliše prijavu boravka, da li odluka o prebivalištu ugrožava slobodu kretanja u Republici Srpskoj, da li bošnjački političari blokiraju donošenje zakona na nivou Bosne i Hercegovine kojim bi se onemogućilo fiktivno prijavljivanje glasača, kao i o tome da li će taj spor završiti na Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine.
Omer Karabeg: Gospodine Mikeš, koji su bili motivi za donošenje odluke o prebivalištu?
Ta odluka je iznuđena jer se zbog opstukcije nekih stranaka iz Federacije ne može na nivou BiH donijeti zakon koji bi regulisao pitanje prebivališta.
Omer Karabeg: Gospodine Genjac, Vi ste izjavili da je odluka vlade Republike Srpske o prebivalištu antidejtonski čin. Zašto?
Zakon o prebivalištu i boravištu državljana BiH još uvijek je na snazi i nijedan entitet, nijedna administrativna jedinica ne smiju donositi odluke koje su suprotne tom zakonu.
Miroslav Mikeš: Gospodin Genjac, koga je izuzetno poštujem kao obrazovanog čovjeka koji se trudi da u okviru političke strukture kojoj pripada bude objektivan, navodi da je entitet administrativna jedinica, gubeći iz vida činjenicu da Republika Srpska nije administrativna jedinica nego je u skladu sa Dejtonskim sporazumom enitet koji ima svoj ustav, predsjednika, ustavni sud, pravosuđe, vladu i skupštinu. Ako se tako gleda na Republiku Srpsku, nikada se u Bosni i Hercegovini neće postići nikakav dogovor. Drugo, gospodinu Genjcu je sigurno poznato da u Bosni i Hercegovini postoji organ koji je jedini kompetentan za ovakve sporove, a to je Ustavni sud Bosne i Hercegovine. On jedini može da kaže da li je neki akt u skladu sa ustavom ili nije. A da ne govorimo o tome da ta odluka vlade Republike Srpske još uvijek nije objavljena u “Službenom glasniku“ i apsolutno niko, osim ljudi koji su direktno involvirani, ne zna njen sadržaj, pa mislim da nije politički korektno komentarisati tu odluku i imputirati neke zaključke. Ukoliko neko smatra da ta odluka nije u redu, nakon njenog objavljivanja u “Službenom glasniku“ može pokrenuti proces pred Ustavnim sudom Bosne i Hercegovine, pa će taj sud reći da li je gospodin Genjac u pravu, kada tvrdi da to nije u skladu sa ustavom ili sam u pravu ja koji mislim da u toj odluci ne postoji ništa što je protivno ustavu, a pogotovo nema ničega što bi se moglo nazvati antidejtonskim. Republika Srpska ima pravo da zna ko prebiva na njenoj teritoriji. U tome nema nikakve diskriminacije niti ugrožavanja slobode kretanja, kako se insinuira. To nije rekao ni visoki predstavnik.
Halid Genjac: Sve ovo što je gospodin Mikeš rekao o mom političkom angažmanu, mogu i ja reći za njega, jer ga izuzetno cijenim. Morao bih, međutim, napraviti neke ispravke. Kad sam govorio o Republici Srpskoj, ja sam samo citirao Ustav Bosne i Hercegovine. A u njemu doslovno piše: “Entiteti i sve njihove administrativne jedinice“ - misli se na općine u Republici Srpskoj i na kantone i općine u Federaciji - “u potpunosti će se pridržavati ustava i odluka koje su donesene u institucijama Bosne i Hercegovine“. Možda se nismo dobro razumjeli, ali ja sam samo citirao jednu odredbu iz ustava. Inače, slažem se s gospodinom Mikešom da je jedino Ustavni sud Bosne i Hercegovine mjerodavan da odredi šta je u skladu sa ustavom, a šta nije. Ali kad je riječ o tome može li se komentirati odluka vlade Republike Srpske, ja pred sobom imam “Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 31 od 24.4.2014 u kome je objavljena odluka vlade o provjeri tačnosti podataka prilikom prijave prebivališta. Prema tome, postoje uslovi da se podnese apelacija Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine što će i uslijediti ovih dana. Zašto ćemo podnijeti apelaciju? Prije svega zbog toga što se ovom odlukom traži i od povratnika da prilikom prijave prebivališta podnesu dokaz da u Republici Srpskoj imaju stan ili kuću, da su sustanari ili podstanari. Toga u postojećem Zakonu o prebivalištu i boravištu državljana Bosne i Hercegovine apsolutno nema. Zbog toga je ta odluka suprotna važećem zakonu i samim tim antiustavna.
Ne možemo ići na izbore a u džamijama, u kojima ne živi niko osim vjerskih službenika, imati prijavljenih 20.000 ljudi.
Omer Karabeg: Shvatio sam da je odluka, između ostalog, donijeta jer se vi bojite fiktivnog povećavanja bošnjačkih glasača u Republici Srpskoj?
Miroslav Mikeš: Niko se ne boji ničega, nego se radi o činjenicama. Vještačko povećavanje broja Bošnjaka, koji će glasati na izborima u Republici Srpskoj, ne može bitno da promijeni političke odnose u ovom entitetu, jer je ovdje srpski narod u većini. Radi se o principu. Jasno je da nema političke volje da se na nivou Bosne i Hercegovine donese zakon o prebivalištu, pa entitet ima pravo da zaštiti svoje interese. Ukoliko se zakon donese, ta odluka će automatski biti stavljena van snage.Omer Karabeg: Gospodine Genjac, ima li pokušaja da se fiktivno povećava broj bošnjačkih glasača u Republici Srpskoj?
Halid Genjac: Postoji volja da se popravi postojeći zakon o prebivalištu, pa i u pogledu prijava na fiktivnim adresama kako bi se izbjegle manipulacije. Uostalom, i postojeći zakon obavezuje nadležne organe da provjeravaju tačnost podataka, između ostalog i adresu, kada lice prijavljuje prebivalište. Zašto se dopušta prijava prebivališta na adresi vjerskog objekta? Takvih slučajeva bilo je i u Sarajevu. Ljudi su se prijavljivali na adresama vjerskih objekata Srpske pravoslavne crkve i Islamske zajednice. Međutim, to je isuviše malen problem u odnosu na značaj pitanja prebivališta. Ne smijemo zbog izbora ni na trenutak dovesti u pitanje institut prebivališta koji je definisan i u ustavu i u Dejtonskom sporazumu, pogotovo kad su u pitanju povratnici. Veliki broj Bošnjaka-povratnika živi u Republici Srpskoj, a ima prijavljeno prebivalište u Federaciji zbog zdravstvene zaštite, penzionog i invalidskog osiguranja. Nisu to fiktivni birači, nego mi nemamo stvarno stanje. Ljudi žive u Republici Srpskoj, ali su prebivalište prijavili u Federaciji zbog socijalnih prava. Drugo, prema postojećem zakonu povratniku je dovoljno da dokaže samo identitet da bi se prijavio na adresi na kojoj je živio 1991. ili 1992. godine. Jer on odatle nije otišao svojom voljom. On je protjeran. Kuća mu je spaljena. On ima pravo da se vrati na porušeno ognjište. Zato u
Nisu to fiktivni birači, nego mi nemamo stvarno stanje. Ljudi žive u RS, ali su prebivalište prijavili u Federaciji zbog socijalnih prava.
Omer Karabeg: Gospodine Mikeš, političari iz Federacije tvrde da se ovom odlukom ugrožava sloboda kretanja u Republici Srpskoj, pogotovo kada je riječ o povratnicima.
Miroslav Mikeš: Gospodin Genjac kontinuirano pokušava da plasira tu tezu, ali ja mislim da ona nije zasnovana na argumentima. Da je u Republici Srpskoj ugrožena sloboda kretanja i nastanjivanja, to bi vjerovatno bilo manifestovano na različite načine, što očigledno nije slučaj. Mnogi su se vratili u Rerpubliku Srpsku i ovdje žive. Meni je žao što je mnogo Bošnjaka, ali i Srba i Hrvata, napustilo svoje domove tokom rata, ali trebamo biti pragmatični. Prošlo je 19 godina od rata. U Švedskoj je bilo 80.000 izbjeglica iz Bosne i Hercegovine, pretežno Bošnjaka. Ima ih i u Njemačkoj, Sjedinjenim Američkim Državama, Kanadi i ko zna gdje. Mnogi od njih su prodali svoje kuće i stanove koje su imali Republici Srpskoj, stekli su državljanstvo drugih država, djeca su im završila fakultete, asimirala se u te druge sredine i više nemaju nikakavu konekciju sa Bosnom i Hercegovinom. Zbog svega toga neophodno je da Republika Srpska napravi neku vrstu inventure kako dobila realnu sliku o tome ko živi u ovom enitetu, a ko ne živi, uvažavajući slobodu kretanja i nastanjivanja i sva prava ljudi koji se nalaze u dijaspori.
Halid Genjac: Da budem precizniji. Ja najviše govorim o slobodi izbora prebivališta i pravima povratnika koja ničim ne smiju biti ograničena, što je zagarantovano i Ustavom Bosne i Hercegovine i Aneksom 7 Dejtonskog sporazuma. Predloženi zakon, čiji su dijelovi prepisani i u odluci vlade Republike Srpske, sadrži odredbe koje predstavljaju nedopustivu administrativnu prepreku za povratnike. Ne može se tražiti od povratnika da prilikom prijave prebivališta dokazuje da u Republici Srpskoj posjeduje stan ili kuću. To nije dozvoljeno ni po Aneksu 7, ni po postojećem zakonu. Međutim, i postojeći zakon se u Republici Srpskoj prilično proizvoljno tumači. Dešava
Dešava se da policija ne zatekne neku staru nenu kod kuće i protiv nje podnese prijavu da je izvršila prekršaj, jer je navodno prijavila lažno prebivalište.
Miroslav Mikeš: Apsolutno sam siguran da takvih slučajeva ima, ali mislim da su to izuzetci. Takvih postupaka ima i prema Srbima u Livnu, Drvaru i mnogim drugim mjestima. To je atavizam iz ratnog vremena koji bi što prije morao nestati. Ja bih, međutim, zamolio gospodina Genjca da nam kaže zbog čega još uvijek u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine nije donijet zakon o prebivalištu i ko to koči.
Halid Genjac: Evo da odgovorim. Mi imamo Zakon o prebivalištu i boravištu državljana Bosne i Hercegovine koji uglavnom vodi računa o svim aspektima o kojima smo govorili. Izmjene i dopune tog zakona predložene su po hitnoj proceduri, a u toj preceduri nije moguće podnositi amandmane i tražiti popravke nego se glasa po principu uzmi ili ostavi. To po našem mišljenju nije dobro, jer u prijedlogu izmjena zakona postoje dvije-tri vrlo krupne i sporne odredbe. Prvo, uvodi se obaveza dokazivanja pravnog osnova za prijavu prebivališta ne izuzimajući povratnike. Istovremeno u tekstu novog zakona ostaje poglavlje 4 sadašnjeg zakona u kome se kaže da je povratnicima za prijavu prebivališta dovoljno da samo dokažu identitet. Te dvije odredbe su direktno suprotstavljene i ostavljaju prostor za proizvoljno tumačenje. Drugo, predlaže se član u kome se kaže da su nadležni organi dužni da nakon pet godina od usvajanja zakona izvrše provjeru postojanja pravnog osnova za prebivalište za sve državljane bez izuzetka. To znači da bi i povratnici, koji su se do sada prijavljivali samo sa dokumentom o identitetu, morali da podnose dokaze o tome da posjeduju kuću ili stan. To opet ne bi bilo u skladu sa onim poglavljem, koje sam već pomenuo, a u kome se kaže da je povratnicima za prijavu prebivališta dovoljan samo dokument o identitetu. Mi smo tražili da se ubace samo dvije rečenice - da se povratnici prijavljuju u skladu sa poglavljem 4 i da se prilikom provjere od povratnika traže samo oni dokumenti koji su im traženi prilikom prijave prebivališta. To, međutim, nije prihvaćeno.
Miroslav Mikeš: I ja smatram da tako bitan zakon ne treba donositi po hitnoj proceduri, da treba krenuti sa nacrtom, pa eventualno ići i na javnu raspravu. Ali ako predlagač zakona, to jeste Savjet ministara, ne daje takvu mogućnost, onda mislim da je veća šteta da takav zakon stoji u proceduri. Treba ga ili usvojiti ili odbiti. Ovako
Imamo staus quo situaciju, koja traje predugo, to je čardak ni na nebu ni na zemlji. U takvoj situciji u RS se smatralo da Vlada mora donijeti odluku.
Halid Genjac: Slažem se da Parlamentarna skupština treba donijeti zakon, ali nakon što njegov prijedlog bude popravljen. Ne treba usvajati zakon koji je protivan ustavu i antidejstonski. Na žalost, povodom tog zakona napravljena je tolika buka - možda i zbog toga što je ovo izborna godina - da nije moguće racionalno razgovarati. Mislim da bi racionalni ljudi u nekom smirenjem ambijentu vrlo lako mogli naći rješenje. Da pojednostavim stvari. Ako bi se zakon usvojio u sadašnjem obliku ispalo
Ako bi se zakon usvojio u sadašnjem obliku ispalo bi da se ljudima, koji su protjerani zato što su imali kuću, sada ne dozvoljava da se vrate zato što nemaju kuću.
Omer Karabeg: Da li je Vlada počela da sprovodi odluku o prebivalištu? Premijerka Republike Srpske, Željka Cvijanović, je izjavila da je za nju ta priča završena.
Miroslav Mikeš: Odluka je donijeta da bi se sprovodila i biće sprovođena sve do onog momenta dok ne bude donesen zakon na nivou Bosne i Hercegovine koji će Republika Srpska respektovati. Ne bih bio korektan kada se ne bih složio sa tvrdnjom da se ovdje radi o veoma delikatnoj materiji jer je svaki treći čovjek u Bosni i Hercegovini - takve su procjene - napustio svoje prethodno prebivalište. Ali ipak za državu je bolje da ima makar i loš zakon, nego da nema nikakav. To smo učili u Rimskom pravu još na prvoj godini Pravnog fakulteta. Mislim da niko nema pravo da beskonačno drži zakon u proceduri. Zamislite da se tako radi sa svakim zakonom oko koga postoje različita mišljenja. Bila bi to potpuna blokada zakonodavne vlasti.
Halid Genjac: Gospodin Mikeš kaže da bi bilo bolje da se donese bilo kakav zakon nego da nemamo nikakav. Ali, mi imamo Zakon o prebivalištu i boravištu državljana Bosne i Hercegovine. Naravno, postoji i prijedlog izmjena i dopuna tog zakona od kojih neke zaista znače poboljšanje, ali ima i onih koje su problematične i sporne. Pošto, rekao sam, imamo zakon o prebivalištu nije bilo potrebe za odlukom vlade Republike Srpske, niti da se taj zakon mijenja po hitnom postupku. Inače, na osnovu informacija koje imam, primjena odluke vlade Republike Srpske je počela. U nekim općinama se prilikom prijave prebivališta već traže dokumenta o posjedovanju kuće ili stana. Zbog toga je za povratnike prijava prebivališta poskupila za nekih 20-30 maraka, jer oni moraju izvaditi potvrde iz katastra za koje se plaćaju takse. S obzirom da mi smatramo da je ta odluka protivustavna mi ćemo vrlo brzo uputiti apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine u kojoj ćemo tražiti njeno poništenje, ali i privremenu mjeru stavljanja van snage te odluke do konačne odluke suda.
U svakoj pravno uređenoj državi, ako postoji spor oko toga da li je neki pravni akt u skladu sa ustavom, takvo pitanje rješava ustavni sud.
Omer Karabeg: Rekli ste da će Republika Srpska poštovati odluku ustavnog suda kakva god da bude?
Miroslav Mikeš: Naravno. U Republici Srpskoj je svaka odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, kao i Ustavnog suda Republike Srpske, ispoštovana u cijelosti. Jedina odluka za koju znam da nije ispoštovana to je odluka Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Sejdić - Finci, ali to je stvar Bosne i Hercegovine.
Halid Genjac: Kakva god bude odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, uvjeren sam da će je svi poštovati. Mislim da bi bilo jako dobro da se to pitanje što prije riješi i da ova buka sa kvazi argumentima ustupi mjesto racionalnom i smirenom rješavanju problema.