Bivši načelnik Generalštaba Vojske Jugoslavije, Momčilo Perišić osuđen je u utorak u prvostupanjskog presudi Haškog suda na 27 godina zatvora. Osuđen je po 12 točaka optužnice zbog pomaganja u ratnim zločinima koje su počinili oficiri Vojske Jugoslavije ratujući u Srpskoj vojsci Krajine u Hrvatskoj te Vojsci Republike Srpske u Bosni i Hercegovini.
Proglašen je krivim za doprinos u počinjenju zločina tijekom opsade Sarajeva,
tijekom zauzimanja Srebrenice 1995. te tijekom raketnog napada na Zagreb, iste godine.
Oslobođen je jedino po zadnjoj, 13 točki optužnice, odnosno od odgovornosti da kazni počinioce pokolja u Srebrenici – jer je većina sudaca u vijeću zaključila da Perišić nad zapovjednikom Glavnog štaba Vojske Republike Srpske, Ratkom Mladićem nije imao efektivnu kontrolu.
Većina sudaca je zaključila da je Perišić bio upoznat kako operacije Vojske Republike Srpske obuhvaćaju teške zločine, pročitao je u sažetku presude predsjedavajući sudac Bakone Moloto.
Momčilo Perišić u sudnici Haškog tribunala, 6. rujan 2011.
„Konkretno, general Perišić je bio upozoren na činjenicu da Vojska Republike Srpske sprovodi kampanju granatiranja i snajperiranja po civilima tijekom opsade Sarajeva. Ovi stalni napadi bili su dobro dokumentirani i o njima se naširoko izvještavalo tijekom perioda od tri godine“, naveo je sudac.
Prema nalazu većine sudaca – Perišić je bio svjestan kako je Vojska Republike Srpske sklona napadati civile puno prije napada na Srebrenicu. Bez obzira na to nastavio ju je pomagati financijski u plaćama te logistički u naoružanju i mjesecima nakon zločina koji se dogodio.
„Međutim, Predsjedno vijeće jednoglasno zaključuje, da dokazi ne pokazuju van razumne sumnje da je general Perišić na osnovu poznavanja prethodnog poznavanja ponašanja VRS-a, predvidjeti da će VRS počiniti istrebljenje tisuća Muslimana u Srebrenici“, objasnio je sudac zašto je proglašen nevinim po 13 točki optužnice.
(Zaključak sudaca o (ne) odgovornosti za Srebrenicu)
Iako ga je sudsko vijeće oslobodilo zadnje, trinaeste točke optužnice za propust kažnjavanja oficira za pokolj u Srebrenici, zaključivši da nad Mladićem nije imao efektivnu kontrolu, većina sudaca je Perišića proglasila krivim za nekažnjavanje zločina oficira Srpske vojske Krajine zbog raketiranja Zagreba. U dva spomenuta napada poginulo je sedam osoba dok je 200 ranjeno.
„Pretresno vijeće zaključuje da je general Perišić preko 40. Kadrovskog centra vršio efektivnu kontrolu nad oficirima Vojske Jugoslavije koji su služili u Srpskoj vojsci Krajine. Taj zaključak bazira se osim toga da je general Perišić mogao izdavati zapovjedna naređenja višim oficirima SVK-a koji su služili u 40. kadrovskom centru i da su ih oni smatrali obvezujućim. Većina stoga zaključuje da je u relevantno vrijeme postojao odnos nadređenog i podređenog između generala Perišića i počinitelja zločinačkih napada na Zagreb, 2. i 3. svibnja 1995.godine“, naveo je sudac.
Sudac citirao: ništa bez Srbije i vojske
Osim kroz svjedočenja 94 svjedoka tužiteljstva i 30 svjedoka obrane, sudsko vijeće se prilikom donošenja presude od 27 godina zatvora, vodilo brojnim pisanim dokaznim materijalom. Poput zapisnika s Vrhovnog savjeta obrane Jugoslavije, često spominjanih tijekom suđenja koje je počelo krajem 2008.godine. Oni su prema većini sudaca jasan pokazatelj da bez pomoći Vojske Jugoslavije, na čijem je vojnom čelu bio Perišić, ne bi bilo sukoba velikih razmjera ni u Hrvatskoj, niti u Bosni i Hercegovini.
„Radovan Karadžić je na primjer priznao, citiram – da se ne bi ništa dogodilo bez Srbije. Mi nemamo te resurse i ne bismo se mogli boriti -kraj citata. Isto tako, general Mladić je priznao, citiram: Da ne bismo mogli živjet - kraj citata, kad bi prestala ta pomoć. Slobodan Milošević je primjetio. citiram - da sve što je tamo urađeno, je urađeno zahvaljujući Srbiji i vojsci - sa čime se general Perišić složio“, citirao je neke od spomenutih zapisnika sudac.
(Sudac o zapisnicima VSO-a)
U obrazloženju presude spomenuta su imena brojnih srpskih oficira Vojske Jugoslavije koji su preko 30. i 40. kadrovskog centra, osnovanih od strane Perišića, upućivani na ratišta u Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu. Mnogi od njih i sami su već osuđeni na dugotrajne kazne zatvora zbog ratnih zločina, Stanislav Galić i Dragomir Milošević – za teror nad građanima Sarajeva; Milan Gvero, Radivoje Miletić, Ljubiša Beara, Radislav Krstić, Vujadin Popović, Vinko Pandurević i Dragan Obrenović – za zločine u Srebrenici.
Na prvostupanjsku presudu od 27 godina zatvora očekuju se žalbe strana u postupku, tužiteljstva koje je zatražilo doživotnu kaznu te obrane koja je zatražila oslobađajuću presudu za svog klijenta. Perišić je prvi državni dužnosnik Federalne Republike Jugoslavije koji je osuđen za zločine počinjene u Bosni i Hercegovini.
Momčilo Perišić, rođen je u selu Koštunići blizu Gornjeg Milanovca 22. maja 1944. godine. Obavljao je najviše funkcije u Vojsci Jugoslavije (VJ), a u penziju je otišao sa činom general-pukovnika.
U Jugoslovensku narodnu armiju (JNA) stupio je 1966.godine. Kada su počeli ratovi na prostoru bivše Jugoslavije, Perišić je bio na dužnosti komandanta Artiljerijskog školskog centra u Zadru.
Za načelnika Generalštaba VJ imenovan je 29. avgusta 1993. godine. Na toj dužnosti bio je do 24. novembra 1998. godine.
U to vreme bio je jedan od najbližih i najpoverljivijih saradnika Slobodana Miloševića.
Bio je i jedan od lidera Demokratske opozicije Srbije (DOS). Nakon promene vlasti 2000. godine, i izbora nove Vlade Srbije, januara 2001. godine, Perišić je izabran za jednog od potpredsednika vlade koju je predvodio Zoran Đinđić.
Marta 2002. godine, Perišić je uhapšen u jednom motelu na Ibarskoj magistrali pod optužbom za špijunažu. Ubrzo nakon hapšenja podneo je ostavku na dužnost potpredsednika vlade.
Postupak pred Vojnim sudom je obustvljen onda kada je Perišić odlučio da se preda sudu u Hagu.
Marta 2005. godine, odlazi u Hagu nakon podizanja optužnice koja ga je teretila za ratne zločine počinjene u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.
Detalje optužnice možete pročitati OVDE.
Proglašen je krivim za doprinos u počinjenju zločina tijekom opsade Sarajeva,
tijekom zauzimanja Srebrenice 1995. te tijekom raketnog napada na Zagreb, iste godine.
Oslobođen je jedino po zadnjoj, 13 točki optužnice, odnosno od odgovornosti da kazni počinioce pokolja u Srebrenici – jer je većina sudaca u vijeću zaključila da Perišić nad zapovjednikom Glavnog štaba Vojske Republike Srpske, Ratkom Mladićem nije imao efektivnu kontrolu.
Većina sudaca je zaključila da je Perišić bio upoznat kako operacije Vojske Republike Srpske obuhvaćaju teške zločine, pročitao je u sažetku presude predsjedavajući sudac Bakone Moloto.
„Konkretno, general Perišić je bio upozoren na činjenicu da Vojska Republike Srpske sprovodi kampanju granatiranja i snajperiranja po civilima tijekom opsade Sarajeva. Ovi stalni napadi bili su dobro dokumentirani i o njima se naširoko izvještavalo tijekom perioda od tri godine“, naveo je sudac.
Prema nalazu većine sudaca – Perišić je bio svjestan kako je Vojska Republike Srpske sklona napadati civile puno prije napada na Srebrenicu. Bez obzira na to nastavio ju je pomagati financijski u plaćama te logistički u naoružanju i mjesecima nakon zločina koji se dogodio.
„Međutim, Predsjedno vijeće jednoglasno zaključuje, da dokazi ne pokazuju van razumne sumnje da je general Perišić na osnovu poznavanja prethodnog poznavanja ponašanja VRS-a, predvidjeti da će VRS počiniti istrebljenje tisuća Muslimana u Srebrenici“, objasnio je sudac zašto je proglašen nevinim po 13 točki optužnice.
(Zaključak sudaca o (ne) odgovornosti za Srebrenicu)
Iako ga je sudsko vijeće oslobodilo zadnje, trinaeste točke optužnice za propust kažnjavanja oficira za pokolj u Srebrenici, zaključivši da nad Mladićem nije imao efektivnu kontrolu, većina sudaca je Perišića proglasila krivim za nekažnjavanje zločina oficira Srpske vojske Krajine zbog raketiranja Zagreba. U dva spomenuta napada poginulo je sedam osoba dok je 200 ranjeno.
„Pretresno vijeće zaključuje da je general Perišić preko 40. Kadrovskog centra vršio efektivnu kontrolu nad oficirima Vojske Jugoslavije koji su služili u Srpskoj vojsci Krajine. Taj zaključak bazira se osim toga da je general Perišić mogao izdavati zapovjedna naređenja višim oficirima SVK-a koji su služili u 40. kadrovskom centru i da su ih oni smatrali obvezujućim. Većina stoga zaključuje da je u relevantno vrijeme postojao odnos nadređenog i podređenog između generala Perišića i počinitelja zločinačkih napada na Zagreb, 2. i 3. svibnja 1995.godine“, naveo je sudac.
Sudac citirao: ništa bez Srbije i vojske
Osim kroz svjedočenja 94 svjedoka tužiteljstva i 30 svjedoka obrane, sudsko vijeće se prilikom donošenja presude od 27 godina zatvora, vodilo brojnim pisanim dokaznim materijalom. Poput zapisnika s Vrhovnog savjeta obrane Jugoslavije, često spominjanih tijekom suđenja koje je počelo krajem 2008.godine. Oni su prema većini sudaca jasan pokazatelj da bez pomoći Vojske Jugoslavije, na čijem je vojnom čelu bio Perišić, ne bi bilo sukoba velikih razmjera ni u Hrvatskoj, niti u Bosni i Hercegovini.
„Radovan Karadžić je na primjer priznao, citiram – da se ne bi ništa dogodilo bez Srbije. Mi nemamo te resurse i ne bismo se mogli boriti -kraj citata. Isto tako, general Mladić je priznao, citiram: Da ne bismo mogli živjet - kraj citata, kad bi prestala ta pomoć. Slobodan Milošević je primjetio. citiram - da sve što je tamo urađeno, je urađeno zahvaljujući Srbiji i vojsci - sa čime se general Perišić složio“, citirao je neke od spomenutih zapisnika sudac.
(Sudac o zapisnicima VSO-a)
U obrazloženju presude spomenuta su imena brojnih srpskih oficira Vojske Jugoslavije koji su preko 30. i 40. kadrovskog centra, osnovanih od strane Perišića, upućivani na ratišta u Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu. Mnogi od njih i sami su već osuđeni na dugotrajne kazne zatvora zbog ratnih zločina, Stanislav Galić i Dragomir Milošević – za teror nad građanima Sarajeva; Milan Gvero, Radivoje Miletić, Ljubiša Beara, Radislav Krstić, Vujadin Popović, Vinko Pandurević i Dragan Obrenović – za zločine u Srebrenici.
Na prvostupanjsku presudu od 27 godina zatvora očekuju se žalbe strana u postupku, tužiteljstva koje je zatražilo doživotnu kaznu te obrane koja je zatražila oslobađajuću presudu za svog klijenta. Perišić je prvi državni dužnosnik Federalne Republike Jugoslavije koji je osuđen za zločine počinjene u Bosni i Hercegovini.
Biografija Momčila Perišića
Biografija Momčila PerišićaMomčilo Perišić, rođen je u selu Koštunići blizu Gornjeg Milanovca 22. maja 1944. godine. Obavljao je najviše funkcije u Vojsci Jugoslavije (VJ), a u penziju je otišao sa činom general-pukovnika.
U Jugoslovensku narodnu armiju (JNA) stupio je 1966.godine. Kada su počeli ratovi na prostoru bivše Jugoslavije, Perišić je bio na dužnosti komandanta Artiljerijskog školskog centra u Zadru.
Za načelnika Generalštaba VJ imenovan je 29. avgusta 1993. godine. Na toj dužnosti bio je do 24. novembra 1998. godine.
U to vreme bio je jedan od najbližih i najpoverljivijih saradnika Slobodana Miloševića.
Bio je i jedan od lidera Demokratske opozicije Srbije (DOS). Nakon promene vlasti 2000. godine, i izbora nove Vlade Srbije, januara 2001. godine, Perišić je izabran za jednog od potpredsednika vlade koju je predvodio Zoran Đinđić.
Marta 2002. godine, Perišić je uhapšen u jednom motelu na Ibarskoj magistrali pod optužbom za špijunažu. Ubrzo nakon hapšenja podneo je ostavku na dužnost potpredsednika vlade.
Postupak pred Vojnim sudom je obustvljen onda kada je Perišić odlučio da se preda sudu u Hagu.
Marta 2005. godine, odlazi u Hagu nakon podizanja optužnice koja ga je teretila za ratne zločine počinjene u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.
Detalje optužnice možete pročitati OVDE.
