Uskoro će dvije godine otkako je Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine, 4. oktobra 2012. godine, zatvorio vrata za javnost. Zbog teške finansijske situacije kojoj kumuje i neozbiljnost bh. vlasti zamandaljena vrata najstarije muzeološke institucije u državi je sram za ovdašnje društvo. O tome, između ostalog, govori predstava teatra iz austrijskog Graza koja će se u srijedu uveče premijerno i reprizno u naredne dvije večeri izvesti u Zemaljskom muzeju BiH. Na taj način Muzej će privremeno otvoriti svoja vrata samo posjetiocima sa ulaznicom na predstavu i to sat vremena prije početka performansa.
"My life in the bush of Sarajevo" u slobodnom prevodu "Moj život u džungli Sarajeva" Theater im Bahnhofa je više od predstave. To je svjedočanstvo stranaca, prvenstveno Austrijanaca koji već godinama žive u bh. prijestolnici. Kakva su njihova iskustva o Sarajevu, o politici, o (ne)kulturi i mnogo čemu ostalom, propituje ovaj scenski performans.
"Željeli smo da govorimo o austrijsko-bosanskohercegovačkim vezama, o ljudima koji zbog poslovnih prilika dolaze ovdje i u Sarajevu rade za austrijske firme. Istraživanja smo provodili od februara do aprila ove godine i otkrili neka zanimljiva svjedočenja - stavove Austrijanaca o životu u Sarajevu i BiH. Predstavu čine dva dijela: prvi je dokumentarni, a drugi je fikcija", kaže za RSE režiser Ed Haustwirth.
Predstava govori o svim konekcijama koje su nekad i koje sada povezuju Bosnu i Hercegovinu i Austriju. Zbog historijskog konteksta predstava je smještena u Zemaljski muzej BiH koji već 126 godina baštini naslijeđe svih bh. naroda. Činjenica da je zatvoren, čini se, više pogađa inostranu nego lokalnu javnost.
"To što je skoro dvije godine Muzej zatvoren je, zaista, iritirajuće. Kao stranom državljaninu to mi govori da su neka pitanja u BiH i dalje složena. To ne smije tako biti. Zato, između ostalog, i radimo predstavu 'Moj život u džungli Sarajeva', da privučemo pažnju na pitanja od ključnog značaja", ističe Haustwirth.
Jednu od uloga tumači i Sarajlija Rusmir Piknjač. Ovaj profesor muzike živi na relaciji Sarajevo - Graz - Sydney i jedan je od inicijatora predstave.
"Zbog ovakvih i sličnih projekata sam se vratio u Sarajevo da bi ove lijepe stvari, iskustva i konekcije izvan zemlje iskoristili i nešto pozitivno iskazali i ukazali na pozitivne stvari i potencijal naše sredine koja je tako bogata, kreativna, impulsivna, motivisana, ali institucionalno nije u mogućnosti da se dokaže i iskaže", navodi Piknjač.
Poslije svjetske premijere i dvije reprize u Sarajevu, predstava "Moj život u džungli Sarajeva" će već u novembru igrati na Evropskom festivalu u Salzburgu, a na proljeće u Grazu i Beču.
"Kontekst predstave je pozitivan i dobar za državu BiH, jer čitavom pričom o Bosni i Hercegovini preko svih medija koji su bili uključeni u ovaj projekat u samoj Austriji, preko ambasade Austrije u BiH i vlade Austrije nastavlja se kontinuitet ove priče, a namjera je da se privuče pažnja na kulturu, kulturne institucije prvenstveno u BiH, na kulturne radnike i na samu budućnost jer bez kulture i umjetnosti ljudski život bi se sveo na animalizirani život. Za opstanak bilo kojeg društva kultura je osnova i bit", tvrdi Rusmir Piknjač.
Zamršeno klupko
Osim što će promovisati i bosanskohercegovačku kulturu, predstava će omogućiti da se u srijedu, četvrtak i petak uveče vrata Zemaljskog muzeja otvore za javnost. Međutim, samo će publika sa ulaznicama na predstavu imati priliku da sat vremena prije početka performansa obiđe neka od ukupno 4 miliona eksponata koje čuva ova institucija.
"Osim bombastičnih medijskih natpisa i jednog patološkog postiranja problema u jednom pogrešnom smijeru konkretno se ništa nije desilo. Nažalost, pojedini predstavnici Vlade Federacije BiH nemaju nikakvu strategiju osim velike nervoze pred izbore da se Muzej otvori, a da se pritom niti jedan od suštinskih problema ne riješi", kaže za RSE Adnan Busuladžić, direktor Muzeja.
Klupko zvano Zemaljski muzej BiH zamršenije je nego ikada.
"Vlada Federacije BiH je zadužila Federalno ministarstvo kulture i sporta da pripremi tužbu protiv zaposlenika Zemaljskog muzeja i tog nekog menadžmenta i da se zatraži privremena mjera otvaranja Zemaljskog muzeja i uvođenje radne obaveze, stim, naravno, da se Ministarstvo obaveže kod suda da će preuzeti sve obaveze koje se trebaju ispuniti jer ne možemo tražiti od suda da tjera nekoga da radi bez plaća i naknada", navodi Salmir Kaplan, ministar kulture i sporta Federacije BiH.
Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine, koji je zatvoren skoro dvije godine, od 129 uposlenika koliko ih je bilo prije rata, brojka je spala na 65. U međuvremenu, pojedini radnici koji su očajnički čekali na svoje plate i ostale beneficije, svoju sreću traže drugdje. Da bi ova institucija mogla besprijekorno funkcionisati, potrebno je godišnje obezbijediti do 1,4 miliona maraka.
"Mislim da nam predstoji tek prava borba nakon izbora, nakon završetka svih pokušaj obmanjivanja javnosti da se iznađe neko ozbiljno rješenje - ono ne mora biti idealno, ali mora biti održivo. A ovo sa 300.000 maraka sa tri plaće nakon tri godine, bez ikakvih garancija šta će biti u 2015. godini, nije nikakvo rješenje", zaključuje Adnan Busuladžić.
