Piše: Golnaz Esfandiari, prevela: Mirjana Rakela
Režim predsjednika Bašara al Asada će pasti, mišljenje je brojnih analitičara, koji naglašavaju da se sada postavlja tek pitanje kada će se to dogoditi. Kako će se mogući pad odraziti na odnose u regiji, ali i u samom sirijskom multiteničkom društvu. Da li bi nastavak sektaškog nasilja mogao voditi u dugotrajni građanski rat. U čije bi ruke moglo pasti kemijsko oružje koje posjeduje sirijski režim.
Wayne White, suradnik na Institutu za bliskoistočne studije u Washingtonu i bivši zamjenik direktora odjeljenja State Departmenta za Bliski istok i Južnu Aziju smatra da je lako moguće da uskoro dođe do razlika između umjerenih i ekstremnih pobunjenika.
„U Siriji imate jasne razlike između alavitske manjine koja je noseći stup režima i većinskih sunita koji zajedno kontroliraju 70 posto teritorija. Imate i kršćansku manjinu (10 posto) koja je pasivno pdržavala režim. Te razlike mogle bi biti iskra potencijalniog sukoba“, smatra White.
U kaosu civilnog rata Sirija bi se mogla podijeliti na različite enklave koje će imati ambiciju za autonomijom, a mogle bi postati čak i države. Alaviti bi mogli u zapadnom dijelu Sirije, u planinskom lancu, stvoriti mini državu, konsolidirati snage i nastaviti s napadima protiv neprijatelja.
Fabrice Balanche, direktor francuskog istraživačkog centra Gremmo i ekspert za Siriju je mišljenja da bi takva država mogla imati podršku izvana:
„Rusija bi mogla podržavati državu koja ima obalu, kao što podržava separatističku gruzijsku regiju Abhaziju. To bi joj garantiralo zadržavanje mornaričke baze u Tartusu. Iran, s druge strane računa da će osigurati utjecaj na Mediteranu i nastaviti pružati podršku Hezbolahu u Libanonu“.
Rastu tenzije u regiji
Istodobno, Kurdi su osnaženi i računaju da bi zahvaljujući pobuni protiv Asada mogli doći do nezavisnosti. No, to je alarmiralo službenu Ankaru koja se plaši da bi mogli napadati iz Sirije turski teritorij.
Turski šef diplomacije Ahmet Davutoglu početkom augusta putovao je u kurdski dio Iraka kako bi s Masudom Barzaniem, liderom tamošnjih Kurda, razgovarao o autonomiji sirijskih Kurda. Od Barzania je dobio uvjeravanja da je situacija u Siriji vrlo opasna za obje države.
U susjednim državama kaos u Siriji podiže tenzije između siita i sunita. Raste napetost između Irana, Saudijske Arabije i Turske.
U slučaju pada Asada, Iran bi mogao ostati bez strateškog saveznika u regiji. Ubuduće bi im nemoguće bilo opskrbljivati Hezbolah u Libanonu s oružjem. White naglašava da bi nove vlasti sigurno Iranu zatvorile Međunarodni aerodrom u Damasku s kojeg neprestano idu pošiljke iranskog oružja Hezbolahu.
Ed Husein iz Vijeća za međunarodne odnose u New Yorku smatra da bi nakon pada Asada, Mubaraka, Gadafija, Ben Alija, i Iranci mogli ustati protiv predsjednika Mahmuda Ahmedinadžada i vjerskih vlasti.
No, i Rusija bi u slučaju pada Asada ostala bez poslova koje ima u Siriji, ali mogla bi ostati bez pomorske baze u Larakiji, kao i ogromne ambasade u Damasku.
Ostaje otvoreno pitanje tko bi mogao raspolagati značajnim zalihama kemijskog naoružanja. Strahuje se da bi moglo pasti u ruke islamskih militanata, od kojih neki otvoreno zagovaraju savez s Al Kaidom.
Wayne White upozorava da bi „ režim u agoniji pada, mogao oružje proslijediti Hezbolahu, a to bi onda stavilo Izrael u zastrađujuću poziciju“.
Režim predsjednika Bašara al Asada će pasti, mišljenje je brojnih analitičara, koji naglašavaju da se sada postavlja tek pitanje kada će se to dogoditi. Kako će se mogući pad odraziti na odnose u regiji, ali i u samom sirijskom multiteničkom društvu. Da li bi nastavak sektaškog nasilja mogao voditi u dugotrajni građanski rat. U čije bi ruke moglo pasti kemijsko oružje koje posjeduje sirijski režim.
Wayne White, suradnik na Institutu za bliskoistočne studije u Washingtonu i bivši zamjenik direktora odjeljenja State Departmenta za Bliski istok i Južnu Aziju smatra da je lako moguće da uskoro dođe do razlika između umjerenih i ekstremnih pobunjenika.
„U Siriji imate jasne razlike između alavitske manjine koja je noseći stup režima i većinskih sunita koji zajedno kontroliraju 70 posto teritorija. Imate i kršćansku manjinu (10 posto) koja je pasivno pdržavala režim. Te razlike mogle bi biti iskra potencijalniog sukoba“, smatra White.
U kaosu civilnog rata Sirija bi se mogla podijeliti na različite enklave koje će imati ambiciju za autonomijom, a mogle bi postati čak i države. Alaviti bi mogli u zapadnom dijelu Sirije, u planinskom lancu, stvoriti mini državu, konsolidirati snage i nastaviti s napadima protiv neprijatelja.
Fabrice Balanche, direktor francuskog istraživačkog centra Gremmo i ekspert za Siriju je mišljenja da bi takva država mogla imati podršku izvana:
„Rusija bi mogla podržavati državu koja ima obalu, kao što podržava separatističku gruzijsku regiju Abhaziju. To bi joj garantiralo zadržavanje mornaričke baze u Tartusu. Iran, s druge strane računa da će osigurati utjecaj na Mediteranu i nastaviti pružati podršku Hezbolahu u Libanonu“.
Rastu tenzije u regiji
Istodobno, Kurdi su osnaženi i računaju da bi zahvaljujući pobuni protiv Asada mogli doći do nezavisnosti. No, to je alarmiralo službenu Ankaru koja se plaši da bi mogli napadati iz Sirije turski teritorij.
Turski šef diplomacije Ahmet Davutoglu početkom augusta putovao je u kurdski dio Iraka kako bi s Masudom Barzaniem, liderom tamošnjih Kurda, razgovarao o autonomiji sirijskih Kurda. Od Barzania je dobio uvjeravanja da je situacija u Siriji vrlo opasna za obje države.
U susjednim državama kaos u Siriji podiže tenzije između siita i sunita. Raste napetost između Irana, Saudijske Arabije i Turske.
U slučaju pada Asada, Iran bi mogao ostati bez strateškog saveznika u regiji. Ubuduće bi im nemoguće bilo opskrbljivati Hezbolah u Libanonu s oružjem. White naglašava da bi nove vlasti sigurno Iranu zatvorile Međunarodni aerodrom u Damasku s kojeg neprestano idu pošiljke iranskog oružja Hezbolahu.
Ed Husein iz Vijeća za međunarodne odnose u New Yorku smatra da bi nakon pada Asada, Mubaraka, Gadafija, Ben Alija, i Iranci mogli ustati protiv predsjednika Mahmuda Ahmedinadžada i vjerskih vlasti.
No, i Rusija bi u slučaju pada Asada ostala bez poslova koje ima u Siriji, ali mogla bi ostati bez pomorske baze u Larakiji, kao i ogromne ambasade u Damasku.
Ostaje otvoreno pitanje tko bi mogao raspolagati značajnim zalihama kemijskog naoružanja. Strahuje se da bi moglo pasti u ruke islamskih militanata, od kojih neki otvoreno zagovaraju savez s Al Kaidom.
Wayne White upozorava da bi „ režim u agoniji pada, mogao oružje proslijediti Hezbolahu, a to bi onda stavilo Izrael u zastrađujuću poziciju“.
