Suđenje zapovjedniku Glavnog štaba Vojske Republike Srpske Ratku Mladiću nastavilo se iskazom britanskog vojnog stručnjaka za minobacačke projektile Ričarda Higsa (Richard Higgs).
On je za potrebe haške optužbe napravio izvještaj o minobacačkim napadima na Sarajlije, kojih je podsjetimo tijekom troipogodišnje opsade ubijeno oko 11 i pol tisuća. Analizirajući incidente spomenute u optužnici protiv generala Mladića, Higs je zaključio kako su mete spornih minobacačkih napada bili civili.
Obrana je pak drugi dan iskaza pokušala u unakrsnom ispitivanju dovesti u pitanje izvještaj vojnog stručnjaka tužiteljstva, želeći prikazati kako je formiran na temelju pristranih istraga spornih zločina.
Higs je analizirao incidente granatiranja naselja Dobrinja i Alipašino Polje, kao i dva granatiranja tržnice Makrale 1994. i 1995. godine tijekom kojih je poginulo na desetine Sarajlija. Proučavanjem putanja projektila i usporedbom nalaza istraga lokalnih policijskih snaga te međunarodnih promatrača UNPROFOR-a zaključeno je da su smrtonosne granate ispaljene sa srpskih položaja oko Sarajeva.
Higs je sudu pojasnio da smatra da su u spomenutim napadima cilj bili Sarajlije, a ne mogući vojni položaji u civilnim objektima – budući da ga jedna ili dvije minobacačke granate ne bi mogle uništiti. Svjedok, koji je analizirao za britansku vojsku više desetina tisuća ispaljenja minobacačkih projektila, naveo je kako i tempo gađanja srpskih snaga ukazuje - da su cilj bile Sarajlije, odnosno njihovo maltretiranje.
Naime u spornim slučajevima ispalila bi se prvo jedna granata pa tek nakon nekog vremena druga – kako bi se pogodile osobe koje su došle pomagati povređenim sugrađanima.
Obrana: Markale nisu pogođene sa srpskih položaja
Obrana generala Mladića inače tvrdi da su Sarajlije bile kolateralna žrtva sarajevskog fronta te da su neki incidenti namješteni kako bi se svalila odgovornost na srpsku stranu. Branitelj Branko Lukić želio je tako prikazati tijekom unakrsnog ispitivanja Higsa - kako je i eksplozija na tržnici Markale namještena, budući da promatrači UN-a navodno nisu čuli prelet minobacačkog projektila.
Također obrana je željela prikazati kako projektil nije zabilježen ni na radarskom uređaju Simbelin (Cymbelline).
Svjedok je inače u svojem izvještaju o prvoj eksploziji na Markalama 5. veljače 1994. godine, kada je ubijeno 66 osoba, a više od 140 ranjeno - naveo da je dubina u tlu sa stabilizatorom ukazivala da je granata ispaljena s najjačim punjenjem i s velike daljine, što ide u prilog tvrdnji da je došla s položaja VRS-a.
Vojni stručnjak za minobacače je pregledao i rezultate istraga druge eksplozije na Markalama 28. kolovoza 1995. godine, kada su poginule 43 osobe, a ranjeno ih više od 75 – zaključivši također da nema nepravilnosti koje bi ugrozile zaključak da su granate ispaljene sa položaja VRS-a.
Tijekom dvodnevnog iskaza Higsa, optuženi general Mladić nije bio prisutan u sudnici, no dao je dozvolu za nastavak izvođenja dokaza bez njega. Do kraja dokaznog postupka tužiteljstva ostalo je za ispitati još oko 5 svjedoka, većinom stručnjaka koji su napravili izvještaje o posljedicama zločina za koje se general Mladić tereti po zapovjednoj odgovornosti – dvostruki genocid, progone, teror nad Sarajlijama i uzimanje međunarodnih promatrača za taoce.
On je za potrebe haške optužbe napravio izvještaj o minobacačkim napadima na Sarajlije, kojih je podsjetimo tijekom troipogodišnje opsade ubijeno oko 11 i pol tisuća. Analizirajući incidente spomenute u optužnici protiv generala Mladića, Higs je zaključio kako su mete spornih minobacačkih napada bili civili.
Obrana je pak drugi dan iskaza pokušala u unakrsnom ispitivanju dovesti u pitanje izvještaj vojnog stručnjaka tužiteljstva, želeći prikazati kako je formiran na temelju pristranih istraga spornih zločina.
Higs je analizirao incidente granatiranja naselja Dobrinja i Alipašino Polje, kao i dva granatiranja tržnice Makrale 1994. i 1995. godine tijekom kojih je poginulo na desetine Sarajlija. Proučavanjem putanja projektila i usporedbom nalaza istraga lokalnih policijskih snaga te međunarodnih promatrača UNPROFOR-a zaključeno je da su smrtonosne granate ispaljene sa srpskih položaja oko Sarajeva.
Higs je sudu pojasnio da smatra da su u spomenutim napadima cilj bili Sarajlije, a ne mogući vojni položaji u civilnim objektima – budući da ga jedna ili dvije minobacačke granate ne bi mogle uništiti. Svjedok, koji je analizirao za britansku vojsku više desetina tisuća ispaljenja minobacačkih projektila, naveo je kako i tempo gađanja srpskih snaga ukazuje - da su cilj bile Sarajlije, odnosno njihovo maltretiranje.
Naime u spornim slučajevima ispalila bi se prvo jedna granata pa tek nakon nekog vremena druga – kako bi se pogodile osobe koje su došle pomagati povređenim sugrađanima.
Obrana: Markale nisu pogođene sa srpskih položaja
Obrana generala Mladića inače tvrdi da su Sarajlije bile kolateralna žrtva sarajevskog fronta te da su neki incidenti namješteni kako bi se svalila odgovornost na srpsku stranu. Branitelj Branko Lukić želio je tako prikazati tijekom unakrsnog ispitivanja Higsa - kako je i eksplozija na tržnici Markale namještena, budući da promatrači UN-a navodno nisu čuli prelet minobacačkog projektila.
Također obrana je željela prikazati kako projektil nije zabilježen ni na radarskom uređaju Simbelin (Cymbelline).
Svjedok je inače u svojem izvještaju o prvoj eksploziji na Markalama 5. veljače 1994. godine, kada je ubijeno 66 osoba, a više od 140 ranjeno - naveo da je dubina u tlu sa stabilizatorom ukazivala da je granata ispaljena s najjačim punjenjem i s velike daljine, što ide u prilog tvrdnji da je došla s položaja VRS-a.
Vojni stručnjak za minobacače je pregledao i rezultate istraga druge eksplozije na Markalama 28. kolovoza 1995. godine, kada su poginule 43 osobe, a ranjeno ih više od 75 – zaključivši također da nema nepravilnosti koje bi ugrozile zaključak da su granate ispaljene sa položaja VRS-a.
Tijekom dvodnevnog iskaza Higsa, optuženi general Mladić nije bio prisutan u sudnici, no dao je dozvolu za nastavak izvođenja dokaza bez njega. Do kraja dokaznog postupka tužiteljstva ostalo je za ispitati još oko 5 svjedoka, većinom stručnjaka koji su napravili izvještaje o posljedicama zločina za koje se general Mladić tereti po zapovjednoj odgovornosti – dvostruki genocid, progone, teror nad Sarajlijama i uzimanje međunarodnih promatrača za taoce.