Iako vlasti uoči izbora obećavaju razne povlastice, izdvajanje sredstava i konkretnu pomoć, sve ostaje samo na obećanjima. Nerijetko mladi ljudi odlaze u krizna područja kako bi za kratko vrijeme, i uz veliki rizik, obezbijedlili sredstva za stan.
Međutim, problem nije riješen ni kada se stan uplati. Da se u njega useli čeka se znatno duže od ugovorenog roka, a mladi ljudi nemaju se čak ni kome žaliti.
U Tuzli postoji čak nekoliko zgrada čija je izgradnja započela prije četiri godine. Građani Tuzle, uglavnom mladi ljudi, kupili su stanove 2007. godine i dobili obećanje izvođača radova da će zgrada biti završena naredne godine. Međutim, ni tri godine nakon obećanog roka, zgrada nije završena. Kupci nemaju kome da se žale.
Adrijana i Nedim Ćudić si još 2008. godine prevareni kao i drugi. Kupili su stan, a još uvijek žive kao podstanari.
„Još uvijek ne možemo planirati porodicu onako kako smo to mislili u trenutku kad smo kupovali stan i kad smo planirali vjenčanje. Susrećemo se s mnogo problema unutar samog stana, prinuđeni smo dosta stvari da mijenjamo, da imamo dodatna ulaganja, a pored tog smo opterećeni zakupom sadašnjeg stana. To su dodatni izdaci i ne znamo ni sami kako se s njima trenutno nosimo sa čekanjem stana, sa kirijom koju moramo platiti. “
„Mi koji imamo mogućnosti, imamo podršku - mislim na roditelje, susrećemo se sa problemom čekanja, da taj stan bude gotov, da radovi budu privedeni kraju, a to obično nije onako kako je definisano ugovorom.“
Zdravko Stjepić, šef službe za urbanizam Općine Tuzla, kaže da ni investitor nema zakonsku granicu do kada objekt mora biti završen. Prema pravilniku važno je samo da investitor započne gradnju u roku od godinu dana.
„Kad su u pitanju građevinske dozvole, one se ne izdaju po našim željama, nego onako kako je to propisao zakon. Zakon je propisao da građevinska dozvola vrijedi godinu dana, u toj godini dana objekat se mora započeti – i tada više ne postoji smetnja kad je u pitanju trajanje građevinske dozvole. Trajanje samog građenja nije ograničeno nijednim zakonskim propisom i opština ne može u slučajevima kada ljudi grade na vlastitom zemljištu uvjetovati rokove dokad objekat mora biti završen“, navodi Stjepić.
Primjerice, cijena kvadrata stana u Tuzli kreće se i do 2.500 maraka. Kupcu stana niko ne garantira kada će zgrada biti dovršena, pa građani čekaju i po šest godina da uslele u svoj stan.
Također, ukoliko i nađete atraktivan stan čija je cijena kvadrata 1.500 maraka, mogli biste se neugodno iznenaditi kada pročitate u ugovoru da je investitor cijelu zgradu stavio pod hipoteku.
„Nije jednostavno pojedinačno propisivati rokove za izgradnju objekata s obzirom da se objekti jako razlikuju po svojoj složenosti i po veličini i po niz drugih faktora. Međutim, objektivno bi trebalo biti u interesu i onima koji grade stanove za prodaju da ih na primjeran način izgrade i u primjerenom roku“, kaže Stjepić.
Nerealne cijene
U susjednoj Hrvatskoj, npr., mladim ljudima država subvencionira pola rate kredita u prvih sedam godina, odnosno subvencionira ih sa 14.000 eura ako je u pitanju prva nekretnina. U BiH mladi nemaju nikakvih pogodnosti, pa se stoga i odlučuju da idu u ratom zahvaćena područja kako bi zaradili novac za kupovinu prvog stana.
Jedan od njih je i diplomirani novinar Dario Pejić.
Ilustracija
„Za mene je jedino rješenje bilo odlazak u Avganistan, da prikupim za dvije godine novac kojim bih riješio stambeno pitanje. Nekako gledam da svoje dvije godine žrtvujem tamo, pa bilo na koji način. To je moja odluka - uraditi tako, dakle dvije do tri godine biti tamo, nego ulaziti ovdje u bilo kakve vrste kredita pa otplaćivati to narednih 20 do 25 godina“, kazao je Pejić.
S druge strane postavlja se pitanje jesu li cijene na tržištu nekretnina uopće realne u BiH s obzirom na to da od 2008. godine u cijelom svijetu cijene nekretnina kontinuirano padaju. BiH je i po tome mimo svijeta.
Ovdje ne diktira tržište cijenu, nego želja onih koji dobiju dozvolu da prave stambene objekte da se preko noći obogate. Građevinski inžinjer Damir Zenanović, sa Građevinskog fakulteta u Tuzli, za RSE izračunao je realnu cijenu kvadrata stana.
„Kad bismo prebrojali, mi bismo došli do cifre od nekih 1.400, možda 1.450 maraka po kvadartu. Sve druge cijene su prilično napuhane. Mislim da bi se čak i u ovoj cifri od 1.400 sigurno jednim organizovanim državnim, opštinskim ili kantonalnim programom mogla ta cijena sniziti i pomoći mladima“, smatra Zenanović.
Slavko Stjepić ne vjeruje u investiranje općine ni drugih razina vlasti u socijalne stanove.
„Takvi stanovi su se pravili u državi u kojoj smo živjeli. Ovo je vrijeme u kojem nema niti takvih ideja, a, bogami, nema ni mogućnosti s obzirom na sveukupnu situaciju u BiH“, ocjenjuje Stjepić.
Međutim, problem nije riješen ni kada se stan uplati. Da se u njega useli čeka se znatno duže od ugovorenog roka, a mladi ljudi nemaju se čak ni kome žaliti.
U Tuzli postoji čak nekoliko zgrada čija je izgradnja započela prije četiri godine. Građani Tuzle, uglavnom mladi ljudi, kupili su stanove 2007. godine i dobili obećanje izvođača radova da će zgrada biti završena naredne godine. Međutim, ni tri godine nakon obećanog roka, zgrada nije završena. Kupci nemaju kome da se žale.
Adrijana i Nedim Ćudić si još 2008. godine prevareni kao i drugi. Kupili su stan, a još uvijek žive kao podstanari.
Stjepić: Trajanje samog građenja nije ograničeno nijednim zakonskim propisom i opština ne može u slučajevima kada ljudi grade na vlastitom zemljištu uvjetovati rokove dokad objekat mora biti završen.
„Još uvijek ne možemo planirati porodicu onako kako smo to mislili u trenutku kad smo kupovali stan i kad smo planirali vjenčanje. Susrećemo se s mnogo problema unutar samog stana, prinuđeni smo dosta stvari da mijenjamo, da imamo dodatna ulaganja, a pored tog smo opterećeni zakupom sadašnjeg stana. To su dodatni izdaci i ne znamo ni sami kako se s njima trenutno nosimo sa čekanjem stana, sa kirijom koju moramo platiti. “
„Mi koji imamo mogućnosti, imamo podršku - mislim na roditelje, susrećemo se sa problemom čekanja, da taj stan bude gotov, da radovi budu privedeni kraju, a to obično nije onako kako je definisano ugovorom.“
Zdravko Stjepić, šef službe za urbanizam Općine Tuzla, kaže da ni investitor nema zakonsku granicu do kada objekt mora biti završen. Prema pravilniku važno je samo da investitor započne gradnju u roku od godinu dana.
„Kad su u pitanju građevinske dozvole, one se ne izdaju po našim željama, nego onako kako je to propisao zakon. Zakon je propisao da građevinska dozvola vrijedi godinu dana, u toj godini dana objekat se mora započeti – i tada više ne postoji smetnja kad je u pitanju trajanje građevinske dozvole. Trajanje samog građenja nije ograničeno nijednim zakonskim propisom i opština ne može u slučajevima kada ljudi grade na vlastitom zemljištu uvjetovati rokove dokad objekat mora biti završen“, navodi Stjepić.
Primjerice, cijena kvadrata stana u Tuzli kreće se i do 2.500 maraka. Kupcu stana niko ne garantira kada će zgrada biti dovršena, pa građani čekaju i po šest godina da uslele u svoj stan.
Također, ukoliko i nađete atraktivan stan čija je cijena kvadrata 1.500 maraka, mogli biste se neugodno iznenaditi kada pročitate u ugovoru da je investitor cijelu zgradu stavio pod hipoteku.
„Nije jednostavno pojedinačno propisivati rokove za izgradnju objekata s obzirom da se objekti jako razlikuju po svojoj složenosti i po veličini i po niz drugih faktora. Međutim, objektivno bi trebalo biti u interesu i onima koji grade stanove za prodaju da ih na primjeran način izgrade i u primjerenom roku“, kaže Stjepić.
Nerealne cijene
U susjednoj Hrvatskoj, npr., mladim ljudima država subvencionira pola rate kredita u prvih sedam godina, odnosno subvencionira ih sa 14.000 eura ako je u pitanju prva nekretnina. U BiH mladi nemaju nikakvih pogodnosti, pa se stoga i odlučuju da idu u ratom zahvaćena područja kako bi zaradili novac za kupovinu prvog stana.
Jedan od njih je i diplomirani novinar Dario Pejić.
„Za mene je jedino rješenje bilo odlazak u Avganistan, da prikupim za dvije godine novac kojim bih riješio stambeno pitanje. Nekako gledam da svoje dvije godine žrtvujem tamo, pa bilo na koji način. To je moja odluka - uraditi tako, dakle dvije do tri godine biti tamo, nego ulaziti ovdje u bilo kakve vrste kredita pa otplaćivati to narednih 20 do 25 godina“, kazao je Pejić.
S druge strane postavlja se pitanje jesu li cijene na tržištu nekretnina uopće realne u BiH s obzirom na to da od 2008. godine u cijelom svijetu cijene nekretnina kontinuirano padaju. BiH je i po tome mimo svijeta.
Ovdje ne diktira tržište cijenu, nego želja onih koji dobiju dozvolu da prave stambene objekte da se preko noći obogate. Građevinski inžinjer Damir Zenanović, sa Građevinskog fakulteta u Tuzli, za RSE izračunao je realnu cijenu kvadrata stana.
„Kad bismo prebrojali, mi bismo došli do cifre od nekih 1.400, možda 1.450 maraka po kvadartu. Sve druge cijene su prilično napuhane. Mislim da bi se čak i u ovoj cifri od 1.400 sigurno jednim organizovanim državnim, opštinskim ili kantonalnim programom mogla ta cijena sniziti i pomoći mladima“, smatra Zenanović.
Slavko Stjepić ne vjeruje u investiranje općine ni drugih razina vlasti u socijalne stanove.
„Takvi stanovi su se pravili u državi u kojoj smo živjeli. Ovo je vrijeme u kojem nema niti takvih ideja, a, bogami, nema ni mogućnosti s obzirom na sveukupnu situaciju u BiH“, ocjenjuje Stjepić.
