Bosna i Hercegovina je 2002. godine pristupila Vijeću Evrope, čime se obavezala da će poštivati ljudska prava, principe demokratije i vladavinu zakona. Bosna i Hercegovina treba promjeniti Ustav i izborno zakonodavstvo, kako bi bile ugrađene odredbe u skladu sa presudom Evropskog suda za ljudska prava u slučaju "Sejdić i Finci”. Ipak, deset godina nakon što je BiH postala članicom, napravljeno mnogo pozitivnih pomaka, posebno kada je riječ o razumijevanju i zaštiti ljudskih prava, kaže šefica Ureda Vijeća Evrope u BiH, Mary Ann Hennesy.
“Bilo je mnogo pozitivnih promjena u proteklih deset godina, posebno kada je riječ o zakonskoj regulativi ili o reformama poput policije ili odbrane. Formirana je i Institucija ombudsmana. Ali treba napraviti i druge važne promjene, poput ustavnih reformi. Tako bi se osiguralo da svaka osoba ima jednaka prava da učestvuje u demokratskim procesima u ovoj zemlji.”
Projekat Vijeća Evrope „Mladi za mir” pokrenut je kako bi mladi svojim radom doprinijeli jačanju suživota i čuvanju mira. U Bosni i Hercegovini ima pet ambasadora mira Vijeća Evropa, koji će u naredne tri godine raditi na pomirenju mladih iz različitih etničkih grupa, kaže jedan od ambasadora mira Ervin Tokić.
„Projekat će imati zbližavanje mladih iz dvije opštine Trnova. Damjanov i moj cilj je da uspostavimo jedan projekat gdje će se mladi ljudi iz Trnova sastajati jednom mjesečno, a u toku ljeta imati jedan svoj zajednički volonterski kamp, gdje će raditi na pitanjima koja su bitna za njihovu zajednicu. Biti će par dana u jednom Trnovu i par dana u drugom Trnovu. Na kraju dana svi imamo iste probleme, većina mladih u Bosni i Hercegovini, a to je pitanje nezaposlenosti, pitanje korupcije koja postoji, pitanje aktivizma mladih.“
Većina omladine u BiH pasivna i nezainteresovana
Ambasador mira Damjan Jugović ističe da su neki od podciljeva projekta promocija prisustva i uloge mladih kao pozitivnih kreatora promjena u određenom društvu.
"Cilj nam je i da dobijemo što veću podršku mladih generalno u ovim našim idejama promocije tolerancije.“
Inače, prema mišljenju Dajane Džindo, djevojke koja je nedavno završila Fakultet političkih nauka u Sarajevu, većina mladih ljudi u Bosni i Hercegovini je pasivna i nezainteresovana za društvena zbivanja.
„Imamo situaciju da na jednoj strani imamo ove starije, koji vode državu, koje iz raznoraznih razloga ne interesuje vladavina prava. Na drugoj strani imamo mlade koji nisu zainteresovani, koji se ne bore, koji se ne suprotstavljaju, jer time 'ugrožavaju' svoju budućnost. Mladi jako malo znaju o situaciji u Bosni i Hercegovini, šta se dešava. Jako slabo su informisani, a vrlo često su i pogrešno informisani. Prihvataju ono što im se servira, ne razmišljajući i ne tražeći alternativne izvore. Imaju jako negativnu i pasivnu ulogu, a trebali bi zapravo biti pokretači, jer oni nisu budućnost, oni su sadašnjost.“
Mladi ambasador mira Vijeća Evrope, Emil Balavac iz Jablanice, koji je i član Komisije za mlade na državnom nivou kaže da mladi ljudi nisu opterećeni etničkim podjelama.
„Mi se družimo, što je najbitnije. Ja ne znam iz koje zemlje imam više prijatelja – da li iz Hrvatske, Srbije ili Bosne i Hercegovine, iz kojeg entiteta. Međutim, opet politika kreira podjele. Kada, recimo, dođete na stanicu, ne možete da kupite studentsku kartu za Banjaluku iz Sarajeva, dok u isto vrijeme možete da kupite studentsku kartu za Novi Pazar koji je u susjednoj državi. To je već problem.“
“Bilo je mnogo pozitivnih promjena u proteklih deset godina, posebno kada je riječ o zakonskoj regulativi ili o reformama poput policije ili odbrane. Formirana je i Institucija ombudsmana. Ali treba napraviti i druge važne promjene, poput ustavnih reformi. Tako bi se osiguralo da svaka osoba ima jednaka prava da učestvuje u demokratskim procesima u ovoj zemlji.”
Projekat Vijeća Evrope „Mladi za mir” pokrenut je kako bi mladi svojim radom doprinijeli jačanju suživota i čuvanju mira. U Bosni i Hercegovini ima pet ambasadora mira Vijeća Evropa, koji će u naredne tri godine raditi na pomirenju mladih iz različitih etničkih grupa, kaže jedan od ambasadora mira Ervin Tokić.
„Projekat će imati zbližavanje mladih iz dvije opštine Trnova. Damjanov i moj cilj je da uspostavimo jedan projekat gdje će se mladi ljudi iz Trnova sastajati jednom mjesečno, a u toku ljeta imati jedan svoj zajednički volonterski kamp, gdje će raditi na pitanjima koja su bitna za njihovu zajednicu. Biti će par dana u jednom Trnovu i par dana u drugom Trnovu. Na kraju dana svi imamo iste probleme, većina mladih u Bosni i Hercegovini, a to je pitanje nezaposlenosti, pitanje korupcije koja postoji, pitanje aktivizma mladih.“
Većina omladine u BiH pasivna i nezainteresovana
Ambasador mira Damjan Jugović ističe da su neki od podciljeva projekta promocija prisustva i uloge mladih kao pozitivnih kreatora promjena u određenom društvu.
"Cilj nam je i da dobijemo što veću podršku mladih generalno u ovim našim idejama promocije tolerancije.“
Inače, prema mišljenju Dajane Džindo, djevojke koja je nedavno završila Fakultet političkih nauka u Sarajevu, većina mladih ljudi u Bosni i Hercegovini je pasivna i nezainteresovana za društvena zbivanja.
„Imamo situaciju da na jednoj strani imamo ove starije, koji vode državu, koje iz raznoraznih razloga ne interesuje vladavina prava. Na drugoj strani imamo mlade koji nisu zainteresovani, koji se ne bore, koji se ne suprotstavljaju, jer time 'ugrožavaju' svoju budućnost. Mladi jako malo znaju o situaciji u Bosni i Hercegovini, šta se dešava. Jako slabo su informisani, a vrlo često su i pogrešno informisani. Prihvataju ono što im se servira, ne razmišljajući i ne tražeći alternativne izvore. Imaju jako negativnu i pasivnu ulogu, a trebali bi zapravo biti pokretači, jer oni nisu budućnost, oni su sadašnjost.“
Mladi ambasador mira Vijeća Evrope, Emil Balavac iz Jablanice, koji je i član Komisije za mlade na državnom nivou kaže da mladi ljudi nisu opterećeni etničkim podjelama.
„Mi se družimo, što je najbitnije. Ja ne znam iz koje zemlje imam više prijatelja – da li iz Hrvatske, Srbije ili Bosne i Hercegovine, iz kojeg entiteta. Međutim, opet politika kreira podjele. Kada, recimo, dođete na stanicu, ne možete da kupite studentsku kartu za Banjaluku iz Sarajeva, dok u isto vrijeme možete da kupite studentsku kartu za Novi Pazar koji je u susjednoj državi. To je već problem.“
